Želiš da odustaneš od takmičenja? Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.
Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku. Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".
Saznajte više!
RE: Prvo odvajanje od roditelja 16.7.2010 14:39:51
Mya_81 RR
Ovo konkretno nema veze sa odvajanjem, ali se želim samo malo osvrnuti na Emmin post oko ponašanja djece kod njihovih nena/baka.
Meni zapravo ne smeta što je kod bake i dede ponašanje skroz drugačije. Kod kuće se zna kad je šta, ali bogami kod njih može kako hoće, jer to je ipak do nih. Ako njima ne smeta da kod njih sve razbacuje po stanu i budaleše ne smeta ni meni. Pa, oni i služe da pomalo razmaze djecu. Smiješna mi je kad dodje kod moji pa odmah poleti za onu hrpu CD-a i sve im razbaca, pa onda otvara i zatvara ladice jer takvih stvari kod kuće nema (ni ladica ni CD-a), a kod druge bake ima puno novina pa onda to voli čeprkati. Naravno, paze šta smije jesti, a to je ono 'kako mama kaže'
_____________________________
Najvažnija stvar koju će naučiti s godinama je da ne postoji nijedan način da se bude savršena majka i milion načina da se bude dobra majka.
RE: Prvo odvajanje od roditelja 16.7.2010 14:54:47
makana
hehehhe, da se nadovežem, smeta mi samo kad baš pretjeraju pa izbacuju stvari i lupaju, onda odmah reagujem, ali mi ni najmanje ne smeta što su drugačije kad su kod nane, nekako imam osjećaj da tako treba biti i malo mi je čak potajno drago što imaju više slobode ma kako to sebično zvučalo, preferiram da su nane i dede blaža naša verzija, inače almedina već drugu noć spavala kod nane, ali samo zato jer je tako bila umorna da nije mogla dočekati budna baba da dođe po nas, a lamiju uvijek i teglim sa sobom jer se još hB dojimo prvo razdvajanje, almedina i povratak na posao, bilo je plačno, sad ovo drugo kad sam dvije trebala ostaviti e to je bila muka, tri dana pred početak rada nisam bila dobro, i psiha i fizika proradile i milion pitanja: pa što ja ostavljam svoju djecu, zar neko drugi da moju djecu čuva, pa niko ne zna njihov ritam kad koja spava jede, šta voli... ali sve je to u roku službe, sad mi nedostaju po cijeli dan, a kad ih se dočepam e tad poslije pola sata voljela bih tajm aut, pa onda opet grljenje, a njih dvije isto ne budi primjerno puštene s lanca treba gledati pozitivne stvari odvajanja, a svjesno zažmiriti na negativno jer mi njih ni od čega i ni od šta sačuvati ne možemo, meni je lamija već nekoliko puta pala sa kreveta i svaki put sam bila užasnuta i obećavala sebi da mi se to nikad nikad neće ponoviti...jašta
RE: Prvo odvajanje od roditelja 16.7.2010 15:08:40
mamina princeza
Ja sam svoju curicu pocela ostavljati da spava kod moje mame kad je imala godinu dana i malo vise. Par noci je spavala do sada i apr noci kod vekrve. svaki put sam bil anapeta i nisam se naucila opustit al vrmenom mi je postalo lakse. Cesto ide nedeljom kod svekrve i bude cijeli dan al mi odemo poslijepodne po nju. to mi je nekako drugacije .. ne znam zasto.... Znam da je po danu i "opasnija" i teze je cuvati , veca mogucnost da izbije frka i da se udari. al sam navikla na to pa se ne bojim previse dok kad ostane da noci.... nedano kad s emoja mama oporavljala od operacij epresla sam nekoliko dnaa da spavam kod nje dok jeDz ostala naizmjenicno s mm i svekrvom. nije pravil anikakvu frku , prihvati da ostane samo sto im duze vrmena treba da zaspe.
Al kad sam se vratila nakon nekoliko dana i nocila s njom ona me je stavila n aignore. Nije me htjela ni pogledat. Tako je valjda pokazivala svoju ljutnju. I sutra dan kad smo opet krenule leci ona mene lijepo pita : PA mama gdje si ti bila? Bas mi se skupilo. Poslije toga nisam je nikada mogla ostaviti ni kod koga da spava.
I da , i moja Dz. zaspe sa mnom, pa se ja kasnije izucem i ostavim je u krevetac:) Iako je njoj mm trenutno vazniji dosla joj je ta neka faza ipak te neke stvari kupanja , mazenje , uspavljivanje je navikla da radi sa mnom vecinom i kad ja to preskocim zbog drugih obaveza bas mi bude nekako tuzno.
Ipak sam misljenja da djecu treba pustiti da noce kod uze rodbine da se navikavaju i sami, da je to bitno i zanjih. Al da je lako i nije vala ....
Interesuju me iskustva mama sa ostavljanjem djece u vrticu/sa tetama/nanama-dedama i sl. Moj ima 20 mjeseci i mi ga nigdje ne mozemo ostaviti bez problema. Prije je stalno visio za mnom, nisam ni u wc mogla otici, sad mu je svejedno jesmo li tu ja ili muz ali bitno je da smo tu. Moju mamu obozava, ali u zadnje vrijeme i kad ga kod nje ostavimo otplace par minuta. Kod tete sto ga cuva ga vodimo i dan danas je rijetkost kad ne zaplace. Teta kaze da se jako brzo smiri, ali to je bas stresno, posto se ja sve nadam da ce to prestati, ali nikako ne prestaje. Muzevi roditelji ne zive u istom gradu i kod njih idemo vikendom, ali ostajanje s njima i na pola sata je jos uvijek fikcija - nema teorije da ostane u istoj prostoriji s nenom vise od 5 minuta a da ne pocne traziti mene ili MM. Cak sta vise, kad dodjemo kod njih prvo pocne govoriti da nece kod nene .
Zaista ne znam kako bih ovo riješila. Od straha da se ovo ne dogodi, ja sam Emu počela ostavljati na čuvanje nani jako rano a mi bismo izišli uvečer (rano sam počela i raditi). To je uvijek bilo kod nas doma, dakle nije mijenjala ambijent ni svoj krevetić. Onda je nana počela čuvati dok radimo, a našli smo tetu da je čuva za izlaske uvečer. Jednom samo je plakala toj teti, ali sada se ni ne okrene za nama. Mislim da imamo pravu sreću što se toga tiče, jer mogu zamisliti koji je to stres. Upravo zato hoćemo da je damo u vrtić odmah i da iskoristimo što je takva. Neki dan obilazili vrtiće, ona iz Zvjezdica nije htjela kući. Dok smo se mi raspitali o detaljima, ona se udomaćila s tetom. A ja i dalje nisam za ostavljanje uvečer, to neću prevaliti ni kad se uda, čini mi se .
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.
Valjda je to kao i sve s djecom, individualno, jer tako je zaista oduvijek s njim bilo. Isao je i u on u vrtic, ali to je bio plac na koji se i ne zelim sjecati. Svi su govorili kao proci ce, ali on je plakao i nakon pola godine, naravno ne uvijek, ali ako ne place 2 dana to bi za nas bio veliki uspjeh . Njemu je odvajanje od mene i MM na bilo koji nacin problem, nebitno s kim ostaje. Svaki dan je s tetom sto ga cuva, moji mama i tata ga cesto odvedu kod njih, znaci nije u pitanju da je stalno s nama pa kao navikao. Valjda ce proci i to do skole aBd
Majčice, i mi smo imali taj problem plača izvjesno vrijeme, dok smo je ostavljali u početku kod majke. Ujutro dok je ostavljamo počinje da plače, ne da da se odvojim od nje, međutim kada dođemo po nju poslijepodne, ona neće da ide kući - ostala bi sa majkom. :(
Ovo je samo jedna faza u dječijem odrastanju, i privrženosti roditeljima, jer ono ne shvata šta je obaveza (kao što je odlazak na posao). Proći će, samo treba vremena :) Sretno.
_____________________________
"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“ W. B. Y
emma.L, blago vama Uvijek su mi bila simpaticna djeca koja tako ostanu bilo gdje i jos nece kuci da idu, znam i ja takvu djecu. Blue rose, ja sam skontala da je on jednostavno takav, moze biti da ce proci ubrzo, a mozda to i potraje, nek je on meni ziv i zdrav. Samo sam htjela da vidim kako ostala djeca i da li je to samo kod nas slucaj. MM ima rodicu cija curica ima 3 godine. Ona nece da ostane ni sa nenom i dedom koje vidja svakodnevno i dan danas otplace u vrticu svaki ponedjeljak po sat vremena (nakon vikenda s mamom i tatom )
RE: Prvo odvajanje od roditelja 10.8.2010 11:07:24
Nedi
N i dan danas plače kad ja idem na posao i čim otvori oke govori onako snen :"Mama nemoj ići na posao". Meni se stegne i još uvijek pobjegnem da me ne vidi. A ako me vidi...to je vriska, ne mogu otvoriti vrata, čupa sve sa mene. Jutros je toliko gurao vrata kad je teta pokucala da je zamalo nije opalio po glavi vratima. MM izađe bez problema još i pusu dobije. Kad mu kažem sutra je subota - kao iz topa sa osmijehom :"Subotom mama ne ide na posao" A recimo u igraonicu uleti brzinom svjetlosti, samo mahne i da pusu, ili ako ga odvedem kod tete poslije podne - uđe kod nje, meni pusa i zatvori mi vrata pred nosom i jedva ga izvučemo napolje. Moramo kupiti nešto što baš voli pa da on dođe do vrata i da ga ugrabimo i izađemo. Poslijepodne hoće kod svakoga, i da ga izvede vani i da ode i ostane.Znam da tetu jako voli, kako samo priča o njoj ali nekako ujutru želi samo mamu i kad mi se onako rasplače dođe mi da dam otkaz
A imali smo i jedan kratki period kad me ispraćao na posao i davao mi puse - ali ta radost je kratko trajala.
Spavanje kod nekoga preko noci jos nismo probali - uvijek je na nama svugdje. Ma ni na pijecu ne idemo bez njega, ni u kupovinu, nigdje. Vikendom ga nemamo gdje ostaviti, a poslije podne ide kod tete samo ako je radni dan a ja nisam bila na poslu. (jako vodimo računa o tetinom radnom vremenu i poštujem ono što smo dogovorili).
Eto majčice ovako je kod nas, ujutru samo mama a poslije podne može i komšinica da ga uzme i on ode sav sretan. Blue rose lijepo je opet čitati tvoje postove
RE: Prvo odvajanje od roditelja 10.8.2010 11:13:26
emma.L
Ja se sjećam tog stresa, jer sam ja bila takvo dijete. Čuvala me je teta Šefika, koju sam zvala "majka". Dakle, imala sam mamu i majku (žena bila mlađa od moje mame ), i odnosila se prema meni kao prema svome djetetu. Međutim, sjećam se ograde ispred njene kuće i kako se držim za nju i vrištim da me mama ne uvede unutra ujutro. A voljela sam je jako, jako i danas od toga nemam neke traume. Dakle, djeca ipak nađu način da to prebole nekako. Ja već sad govorim mužu da će vođenje u vrtić biti njegov posao. Ubilo bi me u pojam da mi se tako rasplače iako znam da joj neće ništa biti.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.
RE: Prvo odvajanje od roditelja 11.8.2010 10:59:07
plava72
drage moje da se i ja pridružim ovoj temi....imam sina od nepunih 9 godina a trudim se za drugo već 4,5 godine tako da sam na pdf zatrudnjivanje a ove teme nisam ni gledala....naime ja imam veliki problem sa mojim djetetom pošto nisam radila nisam imala potrebu ostavljati ga ni kod koga samo ponekad kad je nova godina ili kakvi svatovi ostavljala sam ga kod sestre ili svekrve (koja živi u istoj kući) sada je moj sin vezan za nas da ne bi išao ni na ekskurziju niti ostajao 1h na fudbalu ako neko od nas ne čeka.....to nas stoji mnogo živaca dok objasniš sa puno ljubavi da to rade sva djeca i da je to normalno....tako drage moje moj savjet je ostavte djete bar par sati kod neke drage osobe radi sebe a posebno zbog djeteta....
< Poruku je uredio plava72 -- 11.8.2010 11:00:50 >
RE: Prvo odvajanje od roditelja 11.8.2010 11:45:33
R&T@
Savjet vise: Niposto nemojte bjezati, tj. krisom odlaziti kad morate izaci iz kuce... to djeci stvara traumu i oni se boje svakog casa da cete otici, a oni to nece primjetiti... Uvijek, i dok su mali i mislite da ne razumiju, objasnite gdje idete, ponovite vise puta da cete se vratiti i tad otidjite... Neki ce plakati, ali svi ce ubrzo shvatiti da se vracate...
_____________________________
“One su male, ali su velike, odnosno, hoću reći, nisu više male, ali su dosta velike da ne budu male“... One su T&R...
RE: Prvo odvajanje od roditelja 11.8.2010 12:13:51
Nedi
IZVORNA PORUKA: tajra
Savjet vise: Niposto nemojte bjezati, tj. krisom odlaziti kad morate izaci iz kuce... to djeci stvara traumu i oni se boje svakog casa da cete otici, a oni to nece primjetiti... Uvijek, i dok su mali i mislite da ne razumiju, objasnite gdje idete, ponovite vise puta da cete se vratiti i tad otidjite... Neki ce plakati, ali svi ce ubrzo shvatiti da se vracate...
Kod nas bi to moglo kad bih umjesto u 08:00 na posao stigla u 12 i to kao očerupana kokoš. I svakako mu objašnjavam svaki dan i na milion i jedan način ali smo na početku kao i prije godinu i pol. On jednostavno ujutru hoće mamu i nikoga drugog. Tokom dana svi ostali dolaze u obzir ali ujutru...
RE: Prvo odvajanje od roditelja 11.8.2010 20:45:14
škorpija
nedi koliko ima godina tvoj dječak, nisam skontala iz psotova?
uh i ja odnedavno ima problema kad krenem na posao, ali najteže je ponedjeljkom ili kad sma dežuran pa radim od 12 sati, e tad fakat postane nemoguć. a kad poslije posla dođem kući uošte mi se nešto posbeno ne obraduje, naročito ako je bio kod svekrve. Ali inače je jako druželjubiv dječak i ostaje bez problema sa tetom, mojojm mamom, svekrvom, ali uvijek kod nas kući (ili kod sveki koja živi ispod nas).
Ja još uvije ne mogu zamisliti da prespava bez mene i zbog toga stalno odbijam da ime na poslovni put ako bih morala negdje prenoćiti, i ne znam kad ću na to biti spremna
nedi koliko ima godina tvoj dječak, nisam skontala iz psotova?
Ja još uvije ne mogu zamisliti da prespava bez mene i zbog toga stalno odbijam da ime na poslovni put ako bih morala negdje prenoćiti, i ne znam kad ću na to biti spremna
Škorpijo Nedi sad ima 2 god i 8 mjeseci a isto kao i ti jos uvijek eskiviram bilo kakva poslovna putovanja iako bi nam to dobro poguralo mjesečni budžet, jednostavno još uvijek JA nisam spremna a N bi se snašao sa tajom bez problema.
Savjet vise: Niposto nemojte bjezati, tj. krisom odlaziti kad morate izaci iz kuce... to djeci stvara traumu i oni se boje svakog casa da cete otici, a oni to nece primjetiti... Uvijek, i dok su mali i mislite da ne razumiju, objasnite gdje idete, ponovite vise puta da cete se vratiti i tad otidjite... Neki ce plakati, ali svi ce ubrzo shvatiti da se vracate...
Ne znam ni ja sta je bolje, reci "pa-pa" ili ne reci, ovaj moj place svakako, samo sto ja s muzem muku mucim kad zelim da se pozdravim s njim (posto on ostaje s njim i vodi ga kod tete), on nije za to, kaze ostani ti onda s njim a ja odoh . Ali je istina to da je moj stalno u iscekivanju ujutro i bude nervozan prilicno. Jutros je isao za mnom cijelo vrijeme i plakao, trazio da ga uzmem (kad je vidio da se oblacim) i govori mi "mama, ljubi bebu" uz suze k'o kisna godina. Onda ga je muz zabavio i ja sam pobjegla . Kaze muz da kasnije nije plakao, niti kad je ostajao kod tete. Ocito im je samo taj rastanak s nama tezak, a na samu cinjenicu odvajanja su navikli, barem je tako kod mog.
meni ovo uskoro slijedi i panicim... jos on ne prica prakticno nista suvislo, a vrticu je strani jezik i za njega a i za nas.. ja kad izlazim nije nikakav problem jer ostaje sa mmom ma toliko me ravnodusno isprati da mi bude krivo hahaha.. ali zato kad mm izlazi - sve ovo sto ste opisali.. pa cupa ga, penje se po njemu, vristi, suze krokodilske, pa kad ipak mm ode onda je ljut, pa meni u zagrljaj da ga tjesim pa na vrata da ide za njim i sve tako par min i gotovo. Ako izadje da ga ne vidi onda je panika trazi ga po stanu pa frka sto ga nema, tako da je definitivno ispravno pokazati djetetu kad izlazi i tjesiti i tjesiti i uvjeravati da ce se vratiti.. i naravno imati pri ruci nesto za skrenuti paznju kad taj neko vec izadje. Mi smo u fazi kad nece ni napolje bez mma.. a izlazak napolje je uvijek bio glavna zelja. I napolju nas sam drzi za ruku ako ima drugih ljudi i ne mogu ni zamisliti kako ce izgledati kada ga preuzme neko nepoznat a mi ne budemo tu
RE: Prvo odvajanje od roditelja 12.8.2010 10:35:59
Skvo RR
Umica uglavno spava kada mi ujutro idemo na posao...tako da je teta doceka...ali desi se i da je ponekad budna...kada teta dodje malo kenjka...ne place nego kao neka nervoza...a kada mi izlazimo ignorise nas...ja neko jutro...posla iz kuce i kazem: "Dodji da te mama ljubi", a ona dodje do mene i rece "ebise". ..ostala sam blago receno sokirana, samo mi je nakon sto je to rekla okrenula guzu i otisla...Ne znam samo odakle joj to... Uglavnom, kada se vratimo kuci, tetu i ne isprati, a na nas je "ljuta" jedno 15 minuta.... Misllim da je to primjer klasnicnog "bunta".....neko dijete place, neko je ljuto, neko tuzno...Mislim da je to znak i da su stariji i da odrastaju....tu mislim da sada postaju svjesni roditelja u pravom smislu te rijeci, mi smo tu da im pomognemo koliko mozemo, jer mogu misliti kako je njima sa tim osjecajem "nema mame" tj.."ostavljena sam".
_____________________________
Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima, postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći
RE: Prvo odvajanje od roditelja 12.8.2010 10:40:12
Skvo RR
A vezano za klasicno odvajanje, ja sam vec 2 X bila na sluzbenom putu.....Jedan mi je bio u BiH jedna noc i to mi je bilo lakse od ovog drugog puta na koji sam isla avionom 2 noci...Nekako je lakse kada si fizicki tu... Navikla se jos nisam, dusa mi se cijepala oba puta.
< Poruku je uredio Skvo RR -- 12.8.2010 10:41:32 >
_____________________________
Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima, postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći
RE: Prvo odvajanje od roditelja 12.8.2010 10:46:28
emma.L
Joj skvo, mogu misliti kako ti je bilo, ali meni su njene reakcije zaista presimpatične . Opet kažem, meni bi srce puklo, ali mogu zamisliti tu ćomrdu i stavljanje na ignore kod tako malene curice. Ema srećom jako voli nanu i svako jutro me poljubi i isprati, ali traži da je malo ganjam okolo kao da ću je pojesti ("pojedi mama none, pojedi mama put -prst, pojedi mama vat" - to joj je omiljeno). Zato se počnem opraštati koji minut ranije i sve ok. Kad dođemo doma, čujemo tabanjanje po stanu i vrisku "evo tate i mame". Eh, jučer sam predala zahtjev za poludnevni boravak u vrtiću, pa ćemo vidjeti hoće li to odvajanje biti problem. Ali MM će je voditi ujutro, a nana će je uzimati prije spavanja, pa će me mimoići stres. Svejedno sam jučer otišla na WC jedno 3000 puta, od samog razgovora sa psihologom . Zaista je teško.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.
RE: Prvo odvajanje od roditelja 12.8.2010 11:12:01
Skvo RR
IZVORNA PORUKA: emma.L
Joj skvo, mogu misliti kako ti je bilo, ali meni su njene reakcije zaista presimpatične .
Pa i jesu...
Ali MM će je voditi ujutro, a nana će je uzimati prije spavanja, pa će me mimoići stres. Svejedno sam jučer otišla na WC jedno 3000 puta, od samog razgovora sa psihologom . Zaista je teško.
Joj znam...ali mislim da ce joj biti super sa malom rajom...
_____________________________
Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima, postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći
RE: Prvo odvajanje od roditelja 6.10.2010 14:47:01
emma.L
Eh evo mene opet na odvajanju, došla po podršku. O vrtiću sam već pričala na drugim temama, uglavnom nije sjajno, ali ni najgore. Nego... mislim da će u petak kod nane na spavanje . U subotu je cijeli dan bila kod njih i uvečer je bilo "neću ja mami, hoću da spavam kod nane". Vjerujte, ni trun ljubomore nisam osjetila kad mi je MM to ispričao, nego sam odmah pomislila "možda je vrijeme" i stomak me zabolio. Zašto joj ne ispuniti želju? Rekla sam kad bude znala pričati i sve mi reći ili tražiti, može ići. I evo, narasla moja curica . Svejedno imamo malo problema sa ponašanjem u zadnje vrijeme, pa se može malo i pokvariti - neće nam puno promijeniti stvari ako je još više razmaze, hehe. E u subotu sam htjela s njom na rođendan beba iz Goražda, ako me vidite bez nje, definitivno me se odrekla . Ma zezam se , ja ću u petak izići i oblokati se da zaboravim. A kad dođemo kući i budem je htjela ušuškati u vreću, nek mi Bog pomogne taj prvi put.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.
RE: Prvo odvajanje od roditelja 22.10.2010 22:04:30
Majčica
Moze li mi neko dati neku utjehu - idem na poslovni put u trajanju od 8 dana, po 3. put ove godine, ali ovaj put bas dugo (meni je 8 dana bas dugo). Gore mi je sad ostaviti nego prvi put kad sam isla i dok je jos dojio. Tako me je strah da ce plakati i da ce me stalno traziti. Ima li neko fina iskustva? Nije bez mene prespavao nikad osim ta 2 puta kad sam isla na put. Oba puta je sve proslo super, ali nekako imam osjecaj da je sad kako je veci gore. Inace je bas vezan za mene i MM. Ostace s mojom mamom i MM kod mojih roditelja.Mozd azvuci smijesno, ali hoce li me zaboraviti kad se vratim ' Ne mislim bukvalno zaboraviti, ali kolegica mi je pricala da njen nije htio njoj kad se tako vratila nakon puta i to par dana je to trajalo.
RE: Prvo odvajanje od roditelja 22.10.2010 22:11:59
emma.L
Majčice, žao mi je što ti moram reći da je i moju kolegicu malena ignorirala par dana nakon povratka s puta . Ali vjeruj, mama je mama i nema zamjene. Začas oni to prebrode. Mislim da je to njihov način da kažu da su ljuti što su bili malo ostavljeni. I ne može im se zamjeriti. A tebi samo jedan jer znam kako ti je. Mislim da bih ja otkaz dala. Ali već je dovoljno veliki da ga možeš zvati telefonom i pričati mu, obećati neku igračkicu pa da mu stalno ponavljaju da se mama vraća i donosi iznenađenje itd. Sretno!
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008. Timur, radost mamina, 9.10.2011.