scarlett
|
Ono što ću sada sa vama podijeliti nema direktne veze sa prethodnim postovima. Iako sam prosvjetni radnik po struci, jedan period sam radila u komercijali jednog preduzeća i zbog preseljenja sam tražila novi posao.
Obzirom na iskustvo, dobila sam posao u komercijali jednog od najuglednijih lanaca shopping centara kod nas. Radila sam 7 dana i dala otkaz. Sve što mi je unaprijed bilo obećano, pokazalo se kontra. Radno vrijeme od 7 - do 15 i 30h, a ja nijedan od tih dana nisam izašla s posla prije 18h, čak sam s kolegicama ostajala i do 20h, pa čak i do 21 i 30h. Prekovremeni nisu plaćeni i stvarno smo bile preopterećene poslom, niko nije imao vremena da mi objasni neke stvari koje su mi sada bile nove, a imala sam odgovorno radno mjesto. Moje kolegice su govorile da će rado pomoći, ali nažalost nisu imale vremena. Ja ih potpuno razumijem, ali sam se osjećala tako bespomoćno u nekim situacijama. 
Nadređeni su ulazili u kancelariju i svaki komentar je bio arogantan , mene tad još uvijek nisu dirali, jer sam bila nova, ali brzo prepoznajem ljudske karaktere i sve mi je bilo sumnjivo.
Onda su jedan dan 2 nadređene osobe jednostavno ušle u našu kancelariju i nisu se nama obraćale, ali su komentarisale jednu kolegicu iz drugog odjela pred nama. Tu su mi već opali u očima. Jedan od nadređenih je rekao: "Ne znam kako ona sebi može uzeti za pravo da mi kaže da se ne slaže sa mnom. Ja sam joj rekla, kada bude na mom mjestu tada može, a do tada ja sam uvijek u pravu!!!" Druga nadređena osoba je to naravno potvrdila i dalje su ogovarale tu kolegicu i onda su izašle iz naše kancelarije, tada sam shvatila da su između redova i nama htjele da održe lekciju - ne znam zašto , valjda da nikada ne iznosimo svoje mišljenje.
U međuvremenu, u tih 7 dana, 2 kolegice su imale problema sa svojim momcima , jer nisu imale vremena za njih, a jedna je često plakala jer je svoju bebu od 18 mjeseci viđala samo vikendom , jer ju je morala odnijeti na čuvanje svojim roditeljima, jer takvo radno vrijeme nije omogućavalo da se ona imalo brine o vlastitom djetetu. Tako da je vikendom išla kod roditelja, a kakav joj je bio bračni život, mogu samo zamisliti. Znači svo to vrijeme - tih 7 dana stres, svaki dan neka od njih plače zbog posla koji uzrokuje privatne probleme, a ja se kao nadam da će biti bolje i da je to samo početak.
Ipak, vrhunac svega je bio kada sam čula od jedne kolegice da mi ne pada na pamet da uskoro zatrudnim, jer to se našoj nadređenoj nikako ne bi svidjelo. Odmah je moja odluka pala i slijedeći dan sam dala otkaz. Jednostavno mi se sve zgadilo. 
Srećom, ja finansijski nisam zavisila od tog posla, ali sam se mjesecima ljutila zbog sitacije u našoj zemlji i da žene u tom smislu nisu zaštićene, nego ih čak i druge žene mogu zbog toga "peglati". Šta sve moraju pretrpiti žene koje imaju djecu i zavise od plate takvog poslodavca.
Ne razumijem kako ljudi mogu biti tako okrutni i bezosjećajni kao da nemaju ili nikada ne planiraju vlastitu porodicu.
|
joj sad bih ovaj monitor bacila kroz prozor, kupila sam ih kod njih prije nego si pocela raditi ...
kimtec-u 
Odštampaj
