babina beba
|
Drage moje hanumasice,
prvo da Vam kazem da vas redovno pratim al nisma htjela da se ukjlucujem u razgovore prije jer sam zauzeta i odlucih da Vam napisem svoju pricu s poroda jer mozda kome pomogne...
Rodila sam prije nepunih 9 mjeseci malu princezu i to mi je prva trudnoca..elem da ne duzim...isla sam prvih 6 mjeseci kod dr Begovica i sve j bilo ok zatim sam odlucila da se prebacim u bolnicu. dvoumila sam se gdje al odlucih za opstu i bum. termin kod dr Masica je bilo tesko dobiti, pa sam otisla kod dr Puzica i istina je da se narucuje krjem mjeseca da bi oni mogli raspored napraviti. zakazem kod dr beciragica, on me pregleda rece da sam tri prsta otvorena i da cu se lako poroditi. Ja kuci sva sretna se vratila.Ali...odlucim da cu ipak da ganjam dr Masica i napravim se luda i odem kad je bio dezurni na pregled (poslije 17 sati), a on me odmah u bolnicu posalje zbog oteklih nogu.
Elem lezala sam tamo 7 dana, mjerili su pritisak svako jutro i noc i ctg bebe i kljukali apaurinima od 2 mg, a nista konkretno drugo nisu radili. Za tih sedam dana sam vidjela da jedino doktor koji te primi obrati paznju na tebe, drugi rijetko. Urade mi urino kulturu dva jutra i puste kuci kazu da dodjem po nalaze, zovnu me i daju recept potpisan sa dr Nenad Miseljic, ja kod svoje doktorice ona mi otvori knjigu gdje pise da trudnice ni slucajno ne smiju piti taj antibiotik elem ja nisma htjela jer sam vec bila pred kraj 8 mjeseca i nisam htjela da rizikujem, al rekoh da Vam skrenem paznju na ovo. Kuci sam bila 7 dana, tamam ocistila kucu  i na kontrolu kod dr Beciragica nakon 7 dana i on me posalje u bolnicu opet, zbog otecenih nogu. Lezala sam u bolnici od srijede i tri dana niko mi nije prisao, doktor beciragic mi rece da ce me poroditi u subotu kad bude dezurni. ja sva sretna jer mi vise dojadilo, bila sam i puno otecena i jos mi je rekao na prijasnjem preglade da cu se lako poroditi jedva sam cekala subotu ali ...u 12:30 sati me spuste dole, daju mi drip, prvo u lijevu ruku i lezanje na lijevoj strani. Do mene se poradjala zena isto sa infuzijom, krvava, usrana i samo sam molila Boga d ameni n ebude tako.Poceli su bolovi u 16 sve jaci i jaci. Muz je cekao na hodniku jer mu je dr Beciragic rekao da ide brzo i da cu do mraka biti porodjena li...iz susjednih soba su se culi jauci i dozivanje doktora i babica, a moji bolovi su sve jaci i jaci postojali, dolazio je doktor i pravo je grub i sestrice provjeravali pregledali, ctg radili, al od poroda jos nista...jos nisma i stom infuzijom bila dovoljno otvorena..zene su vodili u salu poradjali a la sam cekala u umirala od bolova, babice nisu gtjele ni da te pogledaju, sem jedne koja je stvarno bila fina, i masirala me i pomagala. Moji bolovi su postali nesnosljivi, ustaja sma sa infuzijom i ako mi nisu dali al meni kao lakse kad stojim. oko 22 mi promijenise infuziju i u desnu ruku i lezanje na desnoj strani. J aumirem od bolova vristim, muz i dalje ceka na hodniku, a doktor obecava jos malo, jos malo (dali smo mu kovertu)...23 sata, nista, 24 sata nista, Ja umirem cuje me ulica vani jer svake sekunde nagoni a bebe nigdje, probiju mi vodenjak, doktor mi rece da jedem i pijem a j u cudu gledam. 01 poslije ponoci nista jos, a ja na momente osjecam kao d acu se izgubiti, doktor dodje i opet de gore na sprat, a ja i jos nas par prepustene nemilosrdnim babicama. Muz poludio jer nije mu bilo lako slusati me s takvim bolovima i jaucima, a doktor sve sad ce, sad ce. oko 2 ujutru dolazi doktor i pusta m en ahodnik da vidim muza. Ja onako s trudovima n ahodnik a babice se fataju za glavu. Vracam u krevet,vidim i doktor se uznemirio i cesce obilazi, beba krenula al kako nije priprodno vec uz infuziju i ona se pati. Molila sam ga da reze da nju spasava, jer ja sam bila na kraju snage, vec 11-ti sat sam imala bolove,nagon da napanjem, vristim, molim da spasi bebu al nema sanse, kazu mi prvi porod moze trajati 18 sati, Bio je sam u smjeni sto je greska opste bolnice. Oko 2 ujutru vodi me u salu, pokusavam stojeci al nema sanse. Popnu me na stolicu napnem se al nista. kao kroz maglu vidim doktor nedsto dovlaci i vidim inekciju. dade mi inekciju, reza me i beba na vakum izadje iz drugog pokusaja u 03:15 ujutru, majkina dusa. Ponovo druga inekcija i sivanje. vrate me u sobu i ova fina sto je htjela da mi pomogne da s eokupam zavrsila ej smjenu prije nego sto sam mogla ustait je ri nakon dva sata lezanaj ja nisma ustajala, nisam mogla sjediti mantalo mi se. Okupaju me neke dvije fuj stave me na wc solju pospu sekund vodom gotove, krave. Donijeli su mi bebu tek oko 11 sati, plakala sam, evo i sada placem sta je sve prezivjela dok je izlazila, dusa moja. Pustise me kuci sutradan i nakon par dana rez mi se inficira i ti problema fuj. odem u nedelju navece kod dezurnog i dr Nakas ( da ima privatnu ordinaciju samo bih njemu isla odlican doktor jer sam to i vidjela kad sam lezala u bolnici) isprao mi ranu i ujutru rekao da dodjem dok je on u smjeni da on to ponovo uradi, i svaki put kad sam isla, isla sam kod njega i uvijek je on to licno radio, Jednom se potrefio dr. drljevic (maneken ga zovu, mada meni nije ni m od manekena) i on je izdelekao onako pogledao i rece sestrici d aona to isper. Stekla sam dojam da mu je to isponizenja raditi jer ipak je on doktor. Dr beciragic se nije ni pozdravio kad me u hodniku sreo da cekam, al ako ponovo zatrudnim bjezim od njega jer i ako kazu da je profesionalac grub je uzasno, sirovina teska.
kazu da se ova bol zaboravi, al ja nisma jer sam cak i hemroide od napinjanja dobila, uzas. Eto drage mioje da zakljucim i kazem da mozda ovi doktori i nisu toliko losi koliko mi neke mislimo,jer oni ipak najbolje znaju. dr aida je istyo kriza i ako hocete kod nje da bude fina trazite stelu, krava prava. Guticka tu i tamo, mada i ona voli u djep.Masic nece mito nema sanse, dok sam boravila u bolnici bio je na putu, a ujutru kad sam se porodila dosao je i obisao mene i bebu i samom pojavom ulijeva covjeku vjeru. Svaka mu cast. Eh jos da Vam kazem da je muz trebao biti naporodu jer s edogovorio s doktorom al mu na kraju nije dao jer je i samog doktora panika uhvatila. MOja prica je slicna Eminicinoj jer nas je isti doktor porodio. Njemu je izgleda najlakse dati drip i bum gotova stvar. Zato drage moje cekajte da beba sama krene. Eto ja Vam se naprica, nadam se da vas nisam udavila i ako ima gresaka to j ezato sto zurim. necu moci biti s Vama redovno al Vas pratim redovno i zao mi je sto ne mogu s Vama na kafu nekad jer radno vrijem mi je do 16;30 i dok dodjem tamo vec je kasno, a i svaka sekunda mi je vazna jer zuriom svojoj princezi. Pozdrav, budite mi dobro, cuvajte svoju trudnocu i svoje bebe.
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
. Bila sam nemalo iznenađena ovakvim nastupom jednog ljekara, no odlučila sam se na sljedeći korak: krajem marta preorijentisala sam se kod dr. Mašića u OB i on se zaista čudio tolikim otocima, bila sam kao balon, stopala ogromna kao kod jetija... Dr. Mašić tvrdi da jedem previše slanu hranu što zaista nije bio slučaj, savjetuje da jedem neslano i da držim noge podignute kako bi edemi splasnuli, sve ispoštujem a stanje ostaje isto... Helem, termin je bio 28. april 2005. godine, no 11. aprila spontano je pukao vodenjak pa sam završila u bolnici. To je bilo oko 15 sati i u smjeni je bio upravo dr. Mašić. Pregledao me i čudio se jer sam vrlo malo bila otvorena i reče mi kako će porod po njegovoj procjeni biti oko 11 sati, saslušali su otkucaje bebe koji su bili uredni, smjestili me u sobu, uključili infuziju i po pravilu kazali da ležim na lijevom boku (infuzija za ubrzanje poroda sa tramalom je uključena oko 17.30). No, ubrzo bivam razočarana, oko 19.30 sati dolazi dr. Mašić i saopštava mi da on završava smjenu u 20.00 i da dolazi dr. Puzić. ˝ Fin je on, nemoj se plašiti˝- reče, vjerovatno vidjevši razočarenje i strah na mom licu, koji su se kasnije zaista pokazali opravdanima. Oko 20.30 sam primijetila da se kanila zapušila, pozovem babicu i objasnim joj problem, bez pogovora je promijenila kanilu uz konstataciju kako će to brzo proći, valjda mislivši na porod... i tada nastupaju moje prave muke. Sve do tada gotovo da i nisam osjetila bilo kakve bolove (osim u jednom navratu- vjerovatno dok je sadržaj infuzije dolazio u krv), a onda nastupaju pakleni bolovi. U cijeloj toj muci sama sam ustala do WC-a da skvasim peškir čija svježina mi je pomogla da ostanem pri svijesti. Porodi su se nizali jedan za drugim, sve se cure porodiše, a ja jaučem i cvilim no na to su vam i babice i ljekari navikli pa niko ne obraća pažnju. Babica me pregledala svega jedanput a dr. Puzić dva puta a taj drugi put reče kako se ja još neću poroditi. Prošlo je poslije toga nekih 40- ak minuta, ja već odavno imam potrebu da tiskam i upozorim babicu (Binasa), a ona i ne pogledavši me samo reče sa hodnika kako ja ne mogu još roditi- patim i sebe i dijete...još reče- čuvaj snagu i ode piti kafu
. Ljekarska soba za odmor je bila upravo preko puta sobe u kojoj sam bila smještena, a samnom u sobi je bila porodilja, u naručju je držala svog sinčića. Ja sam osjetila jak nagon da tiskam i zaista koliko se god trudila nisam mogla da se suzdržavam. Tek kasnije mi je bilo jasno da je porod već odavno nastupio samo što gospoda specijalisti to nisu ni primijetili... I nastupa onaj momenat kada ja na svijet donesoh svoje zlato, maminu pahuljicu, u bolničkom krevetu bez ičije pomoći i navođenja...da, da i to se eto dešava u XXI vijeku- samo sam čula kada je gore pomenuta porodilja povikala, beba, bebina glava je izašla. Njen krik me trgnuo, jer sam bila gotovo izgubila svijest... Dotrčali su babica i dr. Puzić, bukvalno izvukli bebu i odnijeli je, mene su odvezli u salu uz konstataciju kako sam super prošla i nisam se patila u sali, a to što se moja sreća napatila to je njima bilo najmanje važno, i tek kada pomislim da su posljedice mogle biti fatalne, ma strava... Tek u sali začuh plač moje malene bebice koja je jedva smogla snage za taj blagi zvuk, koji je samo ličio na plač. Pa nije ni čudo, jadnica je imala modro plavu boju i manjak kisika u krvi....pa je završila u inkubatoru. A to je već druga priča, ionako sam napisala roman... P.S. sada je moja duša već 3-godišnja curica puna nestašluka i borbena je kao i pri samom rođenju, i sva bol i stres koje sam podnijela zaista se isplate i vrijede ma samo jednog šeretskog osmijeha moje pahuljice
Ma sigurno ću vas utušiti no moram još nešto da kažem: na početku sam spomenula kako mi je to bila prva a vjerovatno i posljednja trudnoća što opet ima veze sa silnim otocima i vodom koju sam imala u sebi tokom trudnoće. E pa nebriga za takve edeme dovela je do toga da se aktivira reumatoidni artritis, koji je prema riječima specijaliste reumatologa posljedica upravo stresnog poroda a i nebrige za edeme....tako da sam sada pod stalnim terapijama tokom kojih se niti slučajno ne smije zatrudniti...
. Bila sam otvorena 3 prsta. Tada se MM izjasnio da želi prisustvovati porodu, a ja sam mogla skakati od sreće 
. Onih par sekundi dok nije zaplakao su nam se činile kao vječnost. Nisam pukla niti su me rezali. Dali su ga prvo meni 10-ak min i onda ga odnijeli na vaganje i kupanje. Imao je 3 400 g i bio je dug 54. Poslije kupanja su ga dali MM i onda smo ga samo gledali i plakali od sreće 
.Sve u svemu to mi je bio najljepši porod. Razliku je predstavljalo samo prisustvo MM.
