mamin_zivot
|
Dragi i drage nase, evo i mi smo spremni podijeliti nasu porodjajnu pricu sa vama!
Prvi bol u dnu stomaka i krstima koji je najavio dolazak moje  javio se u subotu 13.6 u pola 7 ujutro, tako jak i prodoran da me probudio. Kako sam ga dozivjela mislila sam da je subota vece moja i da cu napokon ugledati moje malo sunce, ali nije bilo tako blizu kako se cinilo. Od bolova nisam vise mogla ni zaspati, ustala sam hodala po sobi, disala, masirala krsta, ali nije pomagalo. Pauze su bile kratke, to me najvise zbunjivalo, pratila sam bolove koji su bili 2h redovni svakih 10min, pa neredovni naredni 1h. Jako uzbudljivo!!!!
Nekako me malo prenijelo,uspjela sam zaspati nepuni pola sata, bol me opet probudio. Ustala sam ignorisuci ih.
Trebala sam na kontrolu ctg-a, koja mi super dosla da bi vidjela o cemu se radi, objasnim ja sve kako je pocelo, svako koliko se javljaju, gdje boli. U dezuri je bio ljubazni dr.NAKAS, pregledao me ginekoloski, zatvorena totalno, kaze idi kuci ako nastave bolovi i postanu redovni dodji. Nije me prestajalo, vratila sam mu se za pola sata, predlozio mi je da ostanem, ali je uvjeren da nece jos. Tako je i bilo do ponedjeljka gdje sam bila da granici totalnog iscrpljenja od bolova, dan poslije termina 16.06. Opet sve nanovo!
Pregledao me dr.Miseljic i dalje 1 prst, vratio me kuci. Ali mm je ponio stvari, nije zelio me vratiti kuci. 
Predvece sam otisla znajuci da cu ostati, jer kao i sve kod nas, preko stele!
Stigla sam u 19h u bolnicu, legla i nastavilo je po starom, bolovi krasni. Ujutru kad je bila vizita jako sam se razocarala kad mi je dr. Masić rekao da sam otvorena tek 3-4 prsta. U 11 sati ukljucen je drip, tad su krenuli na 2min. Pregledali su me jako cesto, da vide kako se otvaram. Otvaranje se ubrzalo, napinjala sam iz sve snage, tiskala svoju bebu. Oko 14:30 uveli su me u porodjajnu salu, napinjala sam jako i u 14:55 sam rodila sina, 3600 tezak, 53 dug, kad sam ga uzela plakala sam i ljubila ga, nisam mogla vjrovati da je to nasa beba napokon dosla na ovaj svijet. Meni je radjena mala epiziotomija, nakon dva sata lezanja, donijela mi je sestra mog sina, cak je i spavao pored mene nisam dala da ga nosi. Uzivali smo, mazili se, dugo je 9 mjeseci, jedva smo docekali.  Navece nam se pridruzila nasa mama_emza, tako da smo pozelili dobrodoslicu i njenom sinu.
Kuci smo izasli 17.07 i od tada smo jedna dusa, dva tijela.
pusa*****
_____________________________
16.06.2009.-14:55 rodio se nas sin, najljepsa i najveca radost nasa!!!
01.01.2011.-15:45 rodila se princeza mamina.
Druga radost jeste, ali ne i manje vrijedna od prve. :**
|
Cijelo to vrijeme sam slušala raznorazne zvukove iz rađaone što mi u tom trenutku nimalo nije odgovaralo. Negdje oko pola 7 su došli i po mene, koje je to olakšanje bilo! Neko vrijeme sam ležala na stolu dok su doktorica i sestra šivale moju cimericu koja je bila toliko glasna da sam opet po ko zna koji put razmišljala ''O, Bože, šta me to zadesi!''. Ja ću se malo pohvaliti i reći da sam cijelo vrijeme bila jako tiha i mislim da sam sve vrlo dobro podnijela. Imam ja i jednu anegdotu sa samog poroda. Cijelo vrijeme u prolazu sestra i doktorica me pitaju da li mi se kaki. Ja kažem pa imam osjećaj da bih mogla misleći doslovno – da li mi se kaki. A sve mi glavom prolazi čemu onda služi klistiranje. U jednom trenu je krenuo sam porod i sestra mi stavi dolje prste i raširi svom snagom i zajedno sa dr. govori hajde kaki, ti to možeš. Ja i dalje poprilično zbunjena odgurnu sestru i kažem joj šta mi gura prste valjda mogu sama kakiti. 
I nasmijala si me
Svim mamama i trudnicama zelim sve najbolje u zivotu
Odštampaj
