leona81 -> RE: Natalitet u BiH? (12.3.2013 21:58:18)
|
Foreign Policy: Pozor! 123.000.000.000.000 - procjena kineske ekonomije do 2040. U 2040. kineska će ekonomija doseći 123 bilijuna (123 tisuća milijardi) dolara, ili skoro tri puta viÅ¡e nego cijeli svijet u 2000. godini. Prihod po stanovniku bit će 85.000 dolara, Å¡to je viÅ¡e nego duplo od prognoza za Europsku uniju i mnogo viÅ¡e od Indije i Japana. Bankamagazin Objavljeno 17.58, 10.01.2010. U 2040. kineska će ekonomija doseći 123 bilijuna (123 tisuća milijardi) dolara, ili skoro tri puta viÅ¡e nego cijeli svijet u 2000. godini. Prihod po stanovniku bit će 85.000 dolara, Å¡to je viÅ¡e nego duplo od prognoza za Europsku uniju i mnogo viÅ¡e od Indije i Japana. Drugim rijeÄima, prosjeÄni stanovnik kineskog mega-grada živjet će dva puta bolje od prosjeÄnog Francuza kada u 2000. siromaÅ¡na Kina postane 2040. godine super-bogata zemlja. Premda Kina neće prestići SAD u bogatstvu po stanovniku, kineski udjel u globalnom BDP-u – 40 posto – dominirat će nad SAD-om (14 posto) i Europskom unijom (5 posto) za 30 godina. Ovako će izgledati ekonomska hegemonija, piÅ¡e Robert Fogel u Foreign Policy-u. Većinom se priÄa o kineskom usponu u nejasnim i prijetećim kategorijama i obiÄno se jako podcjenjuje razmjer rasta i koliko brzo on dolazi. Takve priÄe uopće ne priznaju sile koje su iza nedavnog kineskog uspjeha ili ne razumiju kako će ti trendovi oblikovati budućnost. Ista je stvar s relativnim padom Europe koja je napokon na kraju razdoblja u kojem njezin globalni ekonomski utjecaj zavrÅ¡ava. Zbog niskog nataliteta u Europi i priguÅ¡enog konzumerizma, njezin doprinos globalnom BDP-u tijekom 30 godina smanjit će se na Äetvrtinu trenutaÄnog udjela. Å to su toÄno te Kinine prednosti? Prvi bitan faktor je enormno ulaganje u obrazovanje. Broj upisa u srednje Å¡kole i na fakultete brzo raste. IzmeÄ‘u 1998. i 2002. broj upisa u visokoobrazovne institucije povećan je za 165 posto i broj Kineza koji studiraju u inozemstvu porastao je za 152 posto. Fogel prognozira da će Kina u idućoj generaciji povećati upis u srednje Å¡kole blizu 100 posto i upis na fakultete oko 50 posto. Bolje obrazovanje ne pomaže samo radnicima nego i kompanijama. Druga stvar koju mnogi podcjenjuju je kontinuirana uloga ruralnog sektora. Kada se analizira ekonomski rast, korisno je podijeliti ekonomiju na tri sektora: poljoprivreda, usluge i industriju. IzmeÄ‘u 1978. i 2003. rast produktivnosti u Kini bio je visok u svakom od ovih sektora, u prosjeku 6 posto godiÅ¡nje. U 2009. gotovo 55 posto kineskog stanovniÅ¡tva, ili 700 milijuna ljudi, joÅ¡ je živjelo u ruralnim podruÄjima. Treće, kineski statistiÄari najvjerojatnije podcjenjuju ekonomski napredak. Ovo posebno vrijedi za uslužni sektor jer male kompanije Äesto ne objavljuju svoje rezultate vladi i dužnosnici ne uzimaju u obzir napretke u kvaliteti proizvodnje. To se dogaÄ‘a i u SAD-u. ÄŒetvrto, i neÅ¡to Å¡to neke najviÅ¡e iznenaÄ‘uje, kineski politiÄki sustav vjerojatno nije ono Å¡to mislimo. Iako vanjski promatraÄi Äesto pretpostavljaju da je Peking uvijek na Äelu, većina ekonomskih reformi pokreće se i nadgleda lokalno. Iako Kina sigurno nije otvorena demokracija, na viÅ¡im razinama politiÄkog odluÄivanja ima viÅ¡e rasprava i kritika nego Å¡to mnogi uviÄ‘aju. Primjerice, postoji godiÅ¡nji sastanak kineskih ekonomista koji se zove Kinesko ekonomsko druÅ¡tvo. Neki sudionici otvoreno su vrlo kritiÄni prema kineskoj vladi i ponekad će ih Äak i kineski ministar financija nazvati da rasprave o temama koje njih brinu. Mnogi ne znaju da se takve stvari dogaÄ‘aju u Pekingu. KonaÄno, ljudi nedovoljno pridaju važnost kineskim dugo potiskivanim konzumentskim tendencijama. Kina je sada u mnogoÄemu najkapitalistiÄkija država svijeta. U velikim kineskim gradovima životni standard i prihod po stanovniku su na razini zemalja koje Svjetska banka naziva „visoko srednji prihod“, Å¡to je već viÅ¡e nego u ÄŒeÅ¡koj. Kineska vlada već je zakljuÄila da će povećanje domaće potroÅ¡nje biti odluÄujuće za kinesku ekonomiju, i zato svojom politikom nastoji povećati kineske konzumentske apetite za stjecanje. A Å¡to je s Europom? Europa, odnosno 15 najranijih Älanica Europske unije, suoÄava se s dvostrukim izazovima demografije i kulture. Njezina ekonomska budućnost opterećena je mjeÅ¡avinom reproduktivnih navika i konzumentskog obuzdavanja. Zbog tehnoloÅ¡kih napredaka i drugih faktora produktivnost u Europi nastavit će rasti za oko 1,8 posto godiÅ¡nje. No, njezin doprinos globalnom BDP-u će pasti, smanjit će se Äetiri puta, s 21 posto na 5 posto u jednoj generaciji. Demografija je prva kljuÄna tema. StanovniÅ¡tvo zapadne Europe brzo stari i to će se nastaviti u nekoliko sljedećih desetljeća. Natalitet je tridesetak godina bio ispod razine koja je potrebna da se obnovi stanovniÅ¡tvo. Broj žena u dobi za raÄ‘anje smanjit će se s 50 posto u 2000. na 35 posto u 2040. godine. Do 2040. gotovo trećina stanovnika zapadne Europe bit će starija od 65 godina. Jedan od razloga pada nataliteta jest da su se europski stavovi prema seksu naglo promijenili. Najvažniji razlog za seks nije viÅ¡e raÄ‘anje nego rekreacija. Generacija koja se borila u Drugom svjetskom ratu rano se ženila i proizvela veliki baby boom izmeÄ‘u 1945. do 1965. Zbog dostupnosti kontracepcijskih sredstava i porasta seksa kao sredstva za rekreaciju stanovniÅ¡tvo u mnogim europskim zemljama će se vjerojatno smanjiti. Već 2000. prirodni prirast u NjemaÄkoj i Italiji bio je negativan. Do 2040. bit će negativan u pet najvećih europskih zemalja osim Velike Britanije. To znaÄi da će se smanjivati i postotak ljudi koji rade, Å¡to će prijeÄiti ekonomski rast. Promjene u demografiji takoÄ‘er oblikuju strukture zapoÅ¡ljavanja i unapreÄ‘enja u kompanijama i to nije nužno dobro. Ako stariji ljudi zadržavaju najbolje poslove puno poslije doba za mirovinu, mladi će radnici možda morati Äekati joÅ¡ desetak godina ili viÅ¡e da na njih doÄ‘e red. A mladi ljudi su glavni izvor novih ideja i zato se u sljedećoj generaciji mogu usporiti tehnoloÅ¡ke promjene. Na drugi naÄin, europska kultura zbunjuje ekonomiste. GraÄ‘ani bogatih europskih zemalja ne rade duže od radnog vremena kako bi viÅ¡e zaradili i prikupili viÅ¡e dobara. Europska kultura i dalje cijeni duge godiÅ¡nje odmore, rani odlazak u mirovinu i kraće radne tjedne, osobito u usporedbi sa SAD-om. Većina je ljudi u zapadnoj Europi zadovoljnija s onim Å¡to imaju nego Amerikanci. Naravno, Kina će se morati suoÄiti sa svojom vlastitom demografskom noćnom morom. Skeptici ukazuju na mnoge prepreke koje bi kineski brzi vlak mogle izbaciti iz traÄnica u sljedećih 30 godina - povećanje nejednakosti prihoda, mogući socijalni nemiri, teritorijalni sporovi, nedostatak goriva i vode, zagaÄ‘enje okoliÅ¡a i klimav bankarski sustav. Ovi problemi nisu tajna za kineske voÄ‘e. Posljednjih godina Peking se pokazao spretnim u rjeÅ¡avanju problema. Å toviÅ¡e, Äini se da povijest ide u pravom smjeru za Kinu. Najteži lokalni spor oko suvereniteta Tajvana sada izgleda ide prema rjeÅ¡enju. Povjerenje u vladu se povećalo pa Fogel misli da politiÄka nestabilnost nije vjerojatna. Da li bi nas Europa mogla iznenaditi i znatno viÅ¡e ekonomski rasti nego Å¡to sam ja predvidio, pita Fogel. To se Äini nategnuto, ali moglo bi se dogoditi, ili tako da Europljani smanje godiÅ¡nje odmore i prihvate radoholiÄarsku etiku, ili tako da viÅ¡e mladih žena i muÅ¡karaca svoje stavove o seksu prilagode Papinim, a ne stavovima filmskih zvijezda. Fogel misli da to nije vjerojatno. NeoÄekivana tehnoloÅ¡ka inovacija bi takoÄ‘er mogla uzdrmati stvari, no na tome ekonomisti ne mogu temeljiti svoje prognoze. Iako je za Zapad možda nepojmljiv svijet u kojem će ekonomsko srediÅ¡te biti u Aziji, to ne bi bilo prvi put. Mnogi kineski intelektualci Äesto istiÄu da je Kina bila najveća svjetska ekonomija u većem djelu posljednja dva tisućljeća. Dok je Europa bila u mraÄnom Srednjem vijeku i vodila vjerske ratove katastrofalnih posljedica, Kina je njegovala najviÅ¡e standarde življenja u svijetu. Danas je ideja Kine koja se uzdiže za Kineze naprosto povratak na status quo, zakljuÄuje Fogel u Foreign Policy-u. (om)
|
|
|
|