frenkoza
|
Badalpurski vrtovi: "Premda je bila potomak Proroka i kalifovog unuka, upoznala je samo unutrašnjost crkava. Skeptična, kakva je postala nakon adolescencije, poistovjećivala je Boga sa nakićenim oltarima, skupocjenim vitražima, obojenim, pozlaćenim nekad i krunisanim statuama i sveštenicima ukrašenim kao da su idoli, sa velelepnošću okupanim u valovima muzike s orgulja i oblacima tamjana.... Voljela je pompeznost, crkvene svetkovine su za nju bile izvanredan spektakl, no činilo joj se gotovo nemogućim da tu može sresti Boga... Međutim, ovdje, u veličanstvenosti praznog prostora, suočena s grandioznom oskudnošću, gdje ništa ne odvlači pogled sem glatkih minareta koji se kao zov uspinju ka nebu, tu, u vrtu opasanom visokim zidinama što gledaju u plavetnilo i posreduju u mističnom dijalogu Neba i Zemlje koji nijedan kameni svod ne prekida, ovdje, ta deklarisana slobodoumnica dobija želju da klekne, da se utopi u tišini, jednostavnosti i odvojenosti od svijeta, jer joj sve to više govori o Bogu nego svi teološki traktati, besjede i pojanja.... Naslućuje da se o Njemu ne može govoriti, niti se On može predstaviti ni čak zamišljati, jer On je Sve, Sveobuhvatan i Sveprožimajući... Prvi put nakon dugo vremena obuzima je želja da se još dugo uliva u Neizrecivost i Nedodirljivost, da se sopi s beskrajnim jedinstvom svijeta.....
_____________________________
"Postoji trenutak u zivotu zene u kome je svaka suza zlatna,trenutak kad sunce obasja dusu i nestane mraka.Trenutak kada znamo da mozemo,da smo istovremeno i nezne i jake,kad ugledamo dva oka najmilija,Trenutak kada postanemo majke" 10.11.2009. 30.0
|