|
Skvo RR -> RE: Snobizam (7.8.2012 18:37:24)
|
Davno procitah...pa da kopiram i potpisem vecinu
U svakom od nas skriva se jedan mali snob. Neugodno je to jedno mjesto. Tamo gdje živi taj naš snob. Ali ipak postoji. Svi ga mi imamo. Snoba mislim. Ne volimo se baš susretati s njim. Teško je to. Još manje volimo kad se naša okolina susreće s njim. A opet, on uvijek nekako pronađe način da pokaže svoju malu ružnu glavicu. Gadan je taj snob, znam.
Mislite da vi nemate svog malog snoba? Sigurni ste? Nikad niste pomislili „ma ovaj nema pojma“ samo zato što je netko npr. mlađi od vas? Ili „ma što meni taj novajlija ima pričati, ja ovo već godinama radim“? Ili „otkud tom XY (ubacite uvredu po želji) pravo da govori o ABC (ubacite struku po želji)“? Ili „ne želim se uopće spuštati na TAKVU razinu“? „Kaj ta stara baba misli da ju još netko sluša?“. „Ma pusti, on ti je završio filozofiju/ekonomiju/i sl.“ (ovo je posebno popularno na tehničkim fakultetima).
Niste nikad na forumu „oprali“ nekoga samo zato što je tamo novi? Ili nema desetogodišnju statistiku Dinamovih nogometnih utakmica u glavi? Ili voli čitati recimo Dana Browna ili Daniele Steel, a ne Prousta i Kafku? Ili sluša Jelenu Rozgu, a ne recimo Gibonnija ili Boška Petrovića? Ne zna da se kod „kuče“ ne pali „svijetlo“? Niste nikada prosudili nekoga po njegovoj odjeći? Šminki? Tjelesnoj težini? Sigurni ste?
Vidite, ja imam svog snoba. Javlja mi se svaki dan. Nekad jednom, nekad nekoliko puta. Nema zapravo nekih pravila. U trenutku kada se pojavi, osjećam se tako dobro. Superiorno. Nadmoćno. Malo ga tada i volim. Jedini problem s tim snobom je što on ne može dugo biti vani. Brzo se povuče, pa mi ostane samo onaj neki glupi osjećaj. Moj me snob zapravo ograničava. Odbacuje neke ljude, situacije, aktivnosti prije nego što sam ih imala prilike isprobati. Podcjenjuje ih. I na taj mi način smeta da isprobam nešto novo, da naučim nešto potencijalno zanimljivo, da čujem neku novu perspektivu.
Kako da zauzdam tog svog snoba? Ima li uopće načina? Kamo bih ga mogla pospremiti? Znamo da ne voli biti dugo vani. Možda da ga objesim doma u ormar pa da me dočeka svaki put kad uzimam jaknu? Da ga pospremim u džep, pa da sjedim na njemu cijeli dan? Možda da ga stavim u novčanik, pa da mi se cereka svaki put kad krenem prema Mastercardu? Da ga stavim na policu s knjigama, pa da ispadne svaki put kad brišem prašinu? Možda u posudicu za sol? Ispod teglice s kaktusom?
Kamo vi pospremate svog snoba? Sigurno imate neko mjesto. Recite mi kamo, prihvaćam baš sve ideje! Što god vam padne napamet. I nije mi bitno ako još uvijek nemate previše iskustva sa svojim snobom. Ili ako slušate Jelenu Rozgu.
|
|
|
|