M kao Mama
|
Drage moje, baš gledam ove teme o ishrani beba i onih malo starijih, vidim da je sve preko godinu dijete, a ze mene su i dalje bebe. Nije da sam prvi put na ovom forumu čula za tablice ishrane i dogoj djece po časopisima i knjigama, ali na ovom forumu svaki dan čujem nešto novo. Ja nikada nisam svoju Lajlu odgajala po tim tablicama ili časopisima. Od prvog dana radila sam po svom instiktu, ali slušala sam i savjete starijih, jer ipak i oni nekada nešto pametno kažu. Zaista bih volje da svi budemo iskreni na ovoj temi pa otvoreno kažemo šta smo mi to jeli kada smo bili mali, odnosno do onda kada su nas roditelji hranili, šta nam fo fali ili ne fali, za rad te ishrane. Mene je moja mama dojila jako dugo, ali sjećam se kada se brat rodio, i njega je dojila malo jače od goninu. Nakon toga poleča je da mu pravi domaće supe, kaše i slično i znam da sam to u slast jela. Uvijek se rado sjetim kada me je nana čuvala kako joj nikada nisam dala da mi ona pravi čokolino, ja sam to uvijek radila, jer sam voilila nagusto. bila sam peka što se tiče hrane, kao i danas, meso nikada nisam voljela i ako sam kada dobila batine, to je bilo jer na porodičnim ručkovima sam odbijala da jedem meso. Jaje sam uvijek voljela onako rovito i to samo žumance, bjelance ni pod razno, kasnije sam i jaje sama pravila u tavici, ali sa puno milerama odozgo. Mlijeko sam voljela uvijek da pijem, u nekim normalnim količinama. jela sam grah, razne tjestenine, pite, (sve sem bureka) razna jela od povrća. Danas, sam tu gdje jesam, ima gastritis, on je posljedica rata is vega teškog što mi se izdešavalo u ratu( imala sam teške tragedije), a nakon poroda dobila sam dijagnozu mikrolitijaza bubrega, u prevodu pijesak i kamen, ali to vjerujem da je također posljedica rata i pijenja raznoraznih voda, ne vjerujem da to datira od djetnstva.
|