dipl.defektolog -> RE: Rana stimulacija (25.11.2012 18:21:56)
|
Više nismo bebe Najveći izazovi svakom roditelju u odnosu s djecom nastaju u vrijeme kada treba da uči o navikama i ponašanju. Pred vas, ali i pred njih, stavljaju se veliki zadaci - kako ih naučiti da koriste tutu, kako ih izbaciti iz vašeg kreveta, kao i mnogi drugi. Sve u svemu, posao roditelja nije jednostavan, ali je svejedno najljepši posao na svijetu. Najbolji pokazatelj da je konačno vrijeme da zamijenite pelenu tutom, jeste činjenica da dijete ima redovnu stolicu, da može samostalno povući gaćice gore i dolje, da imitira kako se drugi ukućani ponašaju u kupatilu. Naravno, vaša beba bi trebala znati na neki način signalizirati da je vrijeme za tutu. Dakle, ne postoji idealno vrijeme, nego ono ovisi konkretno o djetetu. Dok su neke majke uspjele djecu naučiti s nepunih godinu, druge se s trogodišnjakom još muče. Gaćice za "veliku" djecu Prelazak s pelene na tutu može biti kompliciran. Neće biti lako, ali zajedno možete uspjeti. Ako ste odlučili da je došlo i vrijeme za to, donosimo vam nekoliko osnovnih koraka kojima se trebate rukovoditi. 1. Jedan od načina na koji možete provjeriti je li vaše dijete spremno jeste da "trenirate" jednu sedmicu. Ako dijete ne pokazuje znakove da je shvatilo "lekciju", znači da nije spremno. Vratite ih pelenama i pričekajte. 2. Dopustite im da sami biraju svoje donje rublje. Pokažite im gaćice u prodavnicama i objasnite da su to gaće za "veliku djecu", koja nuždu obavljaju na tuti. Kada izaberu svoje gaćice "za velike", bacite pelene u smeće. To će im pomoći shvatiti da sada sudjeluju u velikoj promjeni. 3. Dajte djetetu čašu tečnosti koju voli i uz to neki slani kreker ili štapiće. Nakon toga posjednite dijete na tutu, neka ne sjedi duže od 2 minute. Ponavljajte to svakih 15 minuta. Ako mu svejedno "pobjegne" u gaćice, a ne u tutu, nemojte se obeshrabriti ili naljutiti na dijete. Tek uči. U početku je uvijek teško, ali s vremenom će shvatiti bit. Obično se dijete prvih nekoliko puta pomokri u gaće, dok ne "sazna kakav je to osjećaj". Nakon toga se obično navikne na tutu. 4. Kada dijete uspješno obavi nuždu na tuti, napravite mu malu zabavu. Skačite, plešite, pustite muziku. Pozovite nanu, djeda, neka mu i oni čestitaju. Neophodno je da uspjesi budu popraćeni veseljem. 5. Hvalite svaki djetetov odlazak na tutu. Neka se osjeća zaslužno i "veliko". S druge strane, pripremite se i na "propuste". Dijete ne može preko noći promijeniti naviku. Tu i tamo će se upiškiti u gaćice, ali to nije razlog da se ljutite na njega ili ga grdite. Kad se dogodi takva nezgoda, samo potapšajte dijete i recite mu da će drugi put biti bolje. Budite strpljivi. Neka djeca se naviknu da koriste tutu u roku od nekoliko dana. Drugima treba više, nekoliko mjeseci. To nije razlog da se obeshrabrite, ljutite na dijete ili da mislite da nešto s njim nije uredu. Svako dijete je različito. Uspavljivanje bez ljuljanja Ako osjećate da je došlo vrijeme da dijete "istjerate" iz svog bračnog kreveta, da ga do bespomoći ljuljate, onda je vrijeme da poduzmete nešto u vezi toga. A evo i šta: - Nakon večernjeg kupanja i pranja zubića, produžite direktno u spavaću sobu i smjestite dijete u krevetić. Prigušite svjetlo. Ispričajte nekoliko kraćih priča za "laku noć" i dok dijete ne nauči kako da se uspava samo, ista priča (ili uspavanka) neka bude posljednja. Nakon toga, izbegavajte razgovore. Budite nježni, smireni, ali odlučni. Poželite djetetu "laku noć", malo ga pomazite, poljubite i zatim izađite iz sobe. - Ako vas dijete zove ili počne da plače (a vjerovatno hoće prvih nekoliko noći), vratite se. Djeluje li vam uplašeno, ostanite mirni i pokušajte da ga ohrabrite. Ako je veoma uznemireno, sjedite mirno uz njegov krevetić i nježno ga milujte po ruci ili kosi. Izbegavajte razgovor s njim i ne dižite ga iz krevetića. Kad se ponovo smiri, poželite mu "laku noć" i izađite iz sobe. Kažite mu da na trenutak idete u kupatilo i da ćete se vratiti za pet minuta. Održite obećanje i zaista se vratite. U međuvremenu će, vjerovatno, zaspati. Ako je dijete još budno, kada se vratite, pohvalite ga što je ostalo u krevetu i ponovo napustite sobu. Vratite se za nekoliko minuta i ponavljajte to sve dok dijete ne zaspi. Važno je da ne čekate u sobi da ono zaspi. - Ako dijete izađe iz krevetića, nježno ga vratite natrag, i to ponavljajte dok ne zaspi. To se može ponavljati neko vrijeme, pa budite strpljivi. Ne zatvarajte vrata sobe u kojoj dijete spava, već ih samo pritvorite. Zatvaranjem vrata ne biste mogli kontrolirati šta radi u sobi, a ono bi se osjećalo isključeno ili čak kažnjeno. - I vi sami lezite što ranije, nakon što dijete zaspi, kako biste uhvatili što više sna, jer ćete najvjerovatnije ustajati noću. Ako se probudi i zove vas ili vam dođe u krevet, nježno ga vratite u njegovu sobu/krevetac, onako kako ste to činili kada ste ga uspavljivali. Nemojte odustati i dopustiti mu da završi u vašem krevetu, jer će to usporiti i otežati proces učenja. Djeca koja redovno noću prelaze u krevet svojih roditelja, doživljavaju svoj krevet kao privremeno mjesto za spavanje. Koliko to smeta roditeljima, toliko šteti i djetetu, jer ometa njegovo kvalitetno i mirno spavanje. - I na kraju, kada se ujutru probudite, pohvalite ga i ne zaboravite da mu dati nešto za nagradu. Pohvala za uspjeh Budite posebno nježni prema svom djetetu za vrijeme takvog učenja, pokazujte mu ljubav na razne načine, pohvaljujte ga i govorite mu da je već veoma veliko kada može samo da spava u svom krevetu i vrši nuždu u tutu. Svaku večer ponavljajte iste postupke i istim redoslijedom. Ne zaboravite da je u osnovi svega proces učenja koji traje neko vrijeme - dok dijete ne shvati i ne nauči. Preuzeto sa: http://www.azramag.ba/stylissimo/djeca/4238-vise-nismo-bebe.html
|
|
|
|