|
malena sharena -> RE: Sta sa tvrdoglavom djecom (28.9.2010 5:08:22)
|
IZVORNA PORUKA: Anushka
U ovoj dobi tesko da neko dijete nije tvrdoglavo, i to je normalno. Na drugoj sam temi pisala, neprihvatljivo mi je da me A bezuslovno slusa je se boji sta cu mu uraditi ako ne poslusa. Ja idem na povjerenje, razumijevanje i na ono sto bambi rece da je djetetu najteza a najpostenija kazna kad je mama ljuta. Ja sam svojom "ljutnjom" - smrknut izraz lica, promijenjen ton glasa te odbijanje mazenja u trajanju od minutu i po (koliko mu je godina) "istjerala" grizenje i udaranje glavom od sta stigne. Sa druge strane, "ne ne" je odlicno funkcionisalo dok ga djedovi baka nana i kum nisu zloupotrijebili pa je izgubilo smisao. Sada se odlicno razumijemo iako on jos ne prica. Naravno da vristi ako nesto ne ide kako je naumio, tada ga pustim, eventualno uputim da nadje rjesenje. Ako hoce na ulicu sam - ne pustim, ako se izvija i otima cucnem zagrlim i objasnjavam blago mirno sto puta. ako ni to ne djeluje, prenesem ga do mjesta gdje ima bezbjedniju okolinu sa sadrzajem koji ga zanima (makar to bio saht, ziva ograda, pijesak bilo sta samo da nema auta) voli hodati po zebri pa najcesce kad krene prelaziti mirno objasnjavam idemo do zebre pa ces hodati po bijelim crtama a auta ce stati da mi prodjemo blabla, ako je bas nervozan i dodje do pravog napada bijesa cucnem i utjesim ga. zagrlim ga, mazim, izljubim, kazem mu da ga volim, da ce sve bit Ok itd on se smiri zagrli me i idemo dalje. Ali nikad mu ne dopustim to sto sam branila pa je doslo do navale bijesa, niti se ja ljutim na njega jer se on naljutio.
Ni odrasli se ne znaju nositi sa bijesom i osjecajem nemoci. Svaki vaspitni udarac je tome dokaz, izmedju ostalog. Zasto ocekivati da ce se bebci znati nositi sa tolikom navalom emocija, osjecajem nemoci, frustracijom zbog nezadovoljene zelje? Sasvim je OK da su ljuti, bijesni, i trebaju se nauciti nositi stime. Ja bi prije rekla da je moj A uporan i sve rjedje vristi ako nesto sto naumi ne ide, samo nadje nacin kako da postigne sto zeli, ako ga odnesem nekih 200 metara dalje od lokve koju je naumio izgazati, on ce naci nacina da se vrati do nje i odradi sto je naumio, bez vriske, jednostavno je uporan a to mi je drago.
Super receno!
Moj ima 13 mjeseci i odkako se poceo prevrtati pa evo do sad, ja cini mi se na prste jedne ruke mogu izbrojati koliko je nasih presvlacenja proslo bez huje, vriske, prevrtanja, otimanja. Ja kao papagaj ponavljam ne, ne, a kad to ne pali uredno ga ignorisem i ne dozvoljavam mu da se okrene dok ga ne obucem. Ako hoce da dira nesto sto ne smije, a ne pali - ne, lijepo ga sklonim i dam mu nesto drugo cime se se zabaviti. Dvjesto puta dnevno ga odmaknem od kante za smece, ali ga nikad nisam pucnula po guzi i nadam se da i necu.
Ali primijetila sam nesto, mozda je smijesno, ima tome i nekoliko mjeseci, kad sam vise luda od ponavljane, ne, a on se pocne bacati po podu od huje, ja mu se pocnem smireno obracati kao da je veliki i objasnjavati mu zasto nesto ne smije - on me svaki put poslusa[image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley36.gif[/image]
|
|
|
|