mamine oci
|
a Nihada Avdibegovića i njegovu suprugu Saidu svaki dan je nova borba kako prehraniti petero djece i osigurati im lijekove koje moraju svakodnevno koristiti. Avdibegovići žive u tuđoj, donedavno devastiranoj kući, u šumi na osami, na Mrkovićima, a ni Nihad ni Saida nisu zaposleni. Najstariji sin Halid (17) obolio je od meningitisa još dok je bio beba. Završio je osnovnu školu u Zavodu "Mjedenica".
Saida s djecom: Nemaju knjige ni školski pribor
Dok je išao u školu, bio je osiguran, a sada ni na to nema pravo, tako da većinu lijekova plaćamo sami - priča Saida.
Jedina redovna mjesečna primanja ove sedmeročlane porodice su dječiji doplatak i 100 KM Halidove invalidnine, a on koristi tri vrste lijekova i terapiju ne smije preskočiti nijedan dan.
Avdibegovići žive u tuđoj kući Halid nije jedino bolesno dijete u ovoj porodici. Njegova osmogodišnja sestra Samra boluje od astme i do sada je nekoliko puta bila hospitalizirana. Ide u treći razred osnovne škole, a do škole pješači barem dva kilometra, jer u naselju gdje žive kombi ne prolazi. Kako nam je rekla njihova majka, djeca nemaju knjige ni pribor za školu.
- Samra slabo piše i čita, jer se znalo desiti da cijelo polugodište ne ide u školu zbog bolesti - dodaje Saida.
Nemaju vodu
Starija kćerka Samira (15) pohađa Tekstilnu školu i, kako kaže, svaki dan pješači po šest kilometara u jednom pravcu.
- Idem pješke jer nemam mjesečnu kartu. Nije mi teško otići do škole, ali je najgore kada se vraćam uzbrdo. Nekad me strah po noći ići kroz šumu, pa otac silazi po mene. Želim završiti srednju školu, ali ne znam hoću li uspjeti - dodaje Samira.
Avdibegovići su već tri godine na tuđem, a kažu da gazda svakog trenutka može zatražiti da izađu. U kući nema vode pa Saida i na najvećim hladnoćama veš mora prati vani.
Nihadu i Saidi posebno je teško kada im dvoje najmlađe djece, trogodišnja Sara i 17-mjesečni Elvis, zatraže slatkiš ili igračku, jer im oni to ne mogu priuštiti.
Svaka pomoć dobrodošla
Avdibegovići kažu da, i pored teške neimaštine u kojoj žive, nikada ne bi mogli stati na ulicu i prositi, ali mole sve ljude dobre volje da im pomognu na bilo koji način, jer im je svaka pomoć dobrodošla. Kontakt broj ove porodice je 062/546-144.
Sve bi radio
Nihad, demobilisani borac, radi šta god mu ljudi ponude - lijepi keramiku po kućama, cijepa drva i kaže da bi radio svaki pošten posao samo da zaradi nešto novca svojoj djeci.
Ljeti je, kako kaže, malo lakše, jer posiju nešto povrća ispred kuće. Avdibegovići imaju jednu kravu i sretni su što svakodnevno imaju barem mlijeko.
koliko ja upratih nema ZR cak ni adresa ,ali ima kontakt telefon, tako da ih mozemo kontaktirati i saznati vise podataka ;)
_____________________________
Haris 28.10.1999
Fatih 25.01.2008
Iman 13.01.2013
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
