|
hanabanana -> RE: Odgoj djeteta (7.1.2008 12:30:31)
|
Onako kako se vi ponašate prema djetetu – dijete će se ubrzo ponašati prema vama. Izađite iz začaranog kruga. Budite dobar model za kopiranje
Većina roditelja voli da se hvali kako u svojoj porodici njeguje odnose povjerenja i ravnopravnosti između djece i roditelja. Pa ipak, svima su poznate situacije kada dijete pita: Zašto ja ne mogu a ti možeš… (da pušim, gledam duže TV, lažem…) a roditelj odgovora: "Drugo sam ja."
Šta to u stvari znači? Kako je djetetu zabranjeno ono što smo sami sebi dozvolili? Koliko dopuštamo slobode sebi a koliko njima? O kakvoj ravnopravnosti mi govorimo? Da li naša djeca zaslužuju takvo naše ponašanje i takve odgovore? Kako će primjer koji im dajemo utjecati na njih? Može li nam se naše sopstveno loše ponašanje vratiti kao bumerang?
Laganje. Mi, kao odrasle osobe slažemo mnogo puta u toku dana, a da toga najčešće uopšte nismo svjesni. Svaki put kada vas neko upita: »kako ste«, a vi odgovorite: »dobro«, vrlo vjerovatno tako odgovarate ne zato što se zaista osjećate dobro, već zato što nemate dovoljno bliskosti za dublju komunikaciju, nemate vremena, ili mislite, da se zapravo, nikoga ne tiče vaše raspoloženje. Međutim, ma koliko puta mi slagali u toku dana, obično ne tolerišemo ni najmanju laž svog djeteta. U želji da budemo potpuno upućeni u njegov život, da imamo kontrolu (mislimo da ćemo tako moći dijete bolje da zaštitimo), zaboravljamo ne samo da dijete ima pravo na svoju privatnost i odluku da nam nešto ne kaže, već da je i za njega samog dobro da zna ponekad i da slaže. Uostalom, razmislite samo šta bi se dogodilo kada bi neko, na primjer, vaše dijete u svakom trenutku i svima govorilo samo istinu (na primer:«Šta to gledaš?« pita učiteljica, a ono odgovara: »Gledam kako si ružna!«). Konačno, ne zaboravite da svaki put kada se naljutite na dijete jer vas je nešto slagalo – ono je to naučilo upravo od vas. Podrazumijeva se da ga tome niste učili svjesno i namjerno, ali upravo iz brojnih situacija kada je dijete gledalo vas na djelu, ili lagalo umjesto vas, ono je primilo poruku da je laganje u vašoj kući dozvoljeno, jer ga i vi koristite, i da se iz toga mogu izvući nekakve koristi. (na primjer: »Ako me zove.... reci da nisam tu«, kažete djetetu dok zvoni telefon na koji vi ne želite da se javite).
Cigarete i alkohol. Različiti oblici zavisnosti nisu preporučljivi ni za odrasle, ni za djecu. Roditelji se uvijek brane argumentima koji to zapravo nisu. Govore kako je njihovo pravo, izbor i odluka da li će pušiti ili ne, da li će piti ili ne. Međutim, iako je odgovornost koju preuzimate za sopstveno zdravlje i ponašanje u potpunosti vaša, posljedice se javljuju ne samo po vas, već i po vaše dijete. Kako ćete mu objasniti štetnost pušenja ukoliko i sami pušite? Šta ćete pametno reći kada vas dijete upita:«Ako ti pušiš, zašto ne mogu ja?« Ili: »Zašto ti ne prestaneš kada je toliko štetno?« Nemojte se nadati da će škola ubijediti vaše dijete koliko je to pogrešno. Škola ima druge, prioritetnije zadatke u obrazovanju. Teško će u školi prestati da puši, ali zahvaljujući vršnjacima može početi. Dakle, škola i vršnjaci ne mogu vam pomoći, ali mogu odmoći. Ne očekujte mnogo ni od medija, koji su takođe veoma bitni u modelovanju ponašanja i biranju uzora. Cigarete koje se reklamiraju sloganima: »pokret slobode,« ili sportisti koji reklamiraju pivo – nisu od pomoći kako vaše dijete ne bi propušilo ili probalo alkohol. Naprotiv. Zato je za djetetov izbor da li će pušiti ili se alkoholisati presudan vaš utjecaj. To je prije svega, vaš zadatak.
Filmovi i igrice. »Moje dijete moglo bi da gleda crtaće po cijeli dan...« - ili - »Kada sjedne za kompjuter ne odvaja se od igrica, satima samo bulji u ekran...«, česte su žalbe roditelja. A kako se ponašate vi? Uostalom, izračunajte koliko sati provodite bilo pred TV bilo pred kompjuterskim ekranom, na poslu ili u kući? Vaše dijete ne igra u školi igrice i ne gleda TV. Sasvim je vjerovatno da je broj sati koje vi provodite u ovakvim aktivnostima veći nego što dozvoljavate djetetu. »Ali ja radim... to je moj posao...«, bunite se vi. I dijete bi želelo da mu takav bude posao, i ono bi radije radilo nešto drugo nego da ide u školu i uči. Ono još uvijek ne zna šta znači posao i ta vrsta odgovornosti. Odavno su poznate manifestacije štetnosti TV-a. Smanjuje imunitet (nema fizičkog kretanja), utiče na pojavu gojaznosti, iskrivljenje kičme, utiče na slabije razvijanje verbalnih sposobnosti... ). Ali, da biste uspjeli djetetu da pokažete štetnost ovakvih aktivnosti nije dobar način da se žalite i kukate kako je to pogrešno, a pri tom sami čim stignete sa posla uključite TV, a sa početkom vijesti počinjete da umirujete svoju djecu što oni tumače kako je vama važnije da gledate TV nego da se posvetite njima. Umjesto toga, pronađite aktivnosti koje bi vam svima koristile. Izađite u park, igrajte se zajedno, idite kod prijatelja...
Filmovi na TV-u. Druga krajnost jeste vejčita dječja potreba da odlože vrijeme odlaska na spavanje. Jedan od njihovih čestih aduta jeste: »Kako ti možeš da ostaneš da gledaš film, a ja ne mogu?«. Nemojte lagati da ćete i vi ići na spavanje čim ono ode. Vi ste odrasli i imate pravo da raspolažete svojim vremenom. Objasnite djetetu da ono ide na spavanje zato što raste, njegov organizam ima drugačije potrebe za snom nego vi, da će i ono moći da gleda program kada bude veliko kao i vi...
Svađe i vikanje. Mnogi roditelji počinju da viču kada ne uspjevaju da smire svoju djecu. To, u početku, djeluje. Umesto batina, kažnjavanja, mnogo puta ponavljanja mirnim glasom iste rečenice – roditelji su otkrili da je, ako povise glas, njihovo dijete odjednom spremnije na saradnju i brže posluša ono što se od njega traži. Djeca ne postanu poslušnija jer su iznenada shvatila koliko ste vi u pravu, već zato što se uplaše. Problem nastaje što poslije izvjesnog vremena vaša vika više nema isti efekat. Tačnije, efekat je sve manji, pa ste vi prisiljeni da pronađete novi, drugi način da doprete do djeteta. I ne samo to, djeca koja žive u porodici u kojoj se puno viče, ubrzo počinju i sama da viču. Povišen ton i vika postaju jedini način komunikacije. Ovu naviku ćete teško iskorijeniti kod svog djeteta, ako je sami imate. Uložite strpljenje i umjesto vike pokušajte lijepim. Ukoliko potpuno utišate glas, ma šta govorili, ali sasvim tiho, dijete će nesvesno učiniti isto. Prestaće da viče jer će morati da se koncentriše da bi vas čulo šta mu govorite. Ili, postavite sebi različite »šta bi bilo kad bi bilo« situacije. Zamislite da dođe neki prijatelj u vaš stan i stavi noge na sto. Šta bi mu vi rekli? Verovatno nešto kao: »Izvini, da li bi sklonio noge sa stola? Stalno idem i čistim, više mi je dosta....« Ali, kada istu stvar učini vaše dijete-umesto tog ljubaznog tona većina roditelja se odlučuje za momentalnu viku. Razmislite, da li zaista vaše dijete zaslužuje manje ljubaznosti nego vaši prijatelji?
Dobar model. Onako kako se vi ponašate prema djetetu – dijete će se ubrzo ponašati prema vama. Izađite iz začaranog kruga. Mislite o sebi kao roditelju. Budite dobar model za kopiranje. Što su djeca mlađa, to je uzor koji imaju u vama veći. Vi ste njihov apsolutni centar svijeta. Sve do polaska u školu misliće da ste vi najpametniji, najbolji, najsavršeniji. Imaće potpuno povjerenje u ispravnost svega što učinite ili kažete. Kada krenu u vrtić ili školu, društvo vaspitačice/učiteljice i naravno, društvo vršnjaka postaje sve značajnije. Vremenom vaš uticaj će opadati a njihov rasti, što je potpuno normalno, prirodno i zdravo u odrastanju svakog djeteta. Međutim, koliko će biti jak uticaj drugih ljudi u životu vašeg djeteta, zavisi također od vas. Vi ste ti koji određujete osnovu djetetovog ponašanja. Takođe, ne zaboravite da djeca mnogo bolje uče iz vašeg ponašanja nego iz vaših riječi. Ukoliko govorite jedno, a ponašate se na drugi način, dijete će nepogrešivo znati čemu treba dati prednost i kopiraće vaše ponašanje a ne vaše riječi.
Možda sada niste svjesni koliki je vaš uticaj na dijete, ali potpuno je izvjesno da će vam se upravo taj uticaj vratiti. Sve dok koristite rečenice: "Drugo sam ja "(u prevodu: "meni se može, a tebi ne dozvoljavam”, rizikujete da se jednog dana pojavi vaše dijete, sa istim ponašanjem kao što je vaše a na vaše pitanje: "Kako možeš?” odgovori vam, baš kako je naučilo: "Drugo sam ja”. Izbjegnite ovaj bumerang tako što ćete već sada početi da mislite o primjeru koji dajete svojoj djeci, i o njihovoj potrebi da kopiraju one koji su im najbliži, tj. upravo vas.
Izvor: http://www.parentingweb.com/
Djeca uče od vas
|
|
|
|