|
emma.L -> RE: Odgoj djeteta (4.3.2010 15:54:02)
|
Mislim da je lakše mamama koje su sa djecom odgojiti djecu kako treba. Zaposlene mame prvo nemaju srca tući i dovoditi djecu u red nakon što ih ne vide po 10 sati. Evo, jutros je Ema spavala kad sam pošla na posao i vidjet ću je u pola 6, opet ako ne bude spavala. I onda se trudim provesti kvalitetno vrijeme s njom u igri tih tri sata što nam je preostalo. Naravno, kada pravi belaj (ruši pepeljaru, pali i gasi šporet, skače na glavu sa trosjeda), držim i ja predavanja i ponavljam ne-ne i pucnem je uredno. Kada se krevelji bez potrebe, stavim je na ignore. Ali me srce boli, a mislim da sve to ne bi bilo tako da sam ja s njom kući. Jer kad nani kmeza, ova se na glavu posadi da joj ugodi, a ne da joj skrene pažnju s toga ako je već neće naučiti da nešto ne može dirati / raditi. Kad nani neće da ostane u krevetu, nana je ljulja, iako smo zabranili to. Kad nani pravi scenu u trgovini jer hoće odmah tu da guli i brlja po banani, nana se smije i kupuje tu bananu i trza se s njom do kuće umjesto da ostavi bananu i spodbije je i pravac kući - nema ni parka, ni šetnje. Dakle, problem su u odgoju i dvostruki standardi, ma koliko djeca bila svjesna kome mogu, a kome ne mogu provoditi bubice. Ili primjer telefona; moj tata je u Mostaru i kad bi nazvao doma, traži Emu i nana uredno da ovoj slušalicu iako nema veze sa životom. Nedavno mi uvečer doma, telefonski poziv, a ona se baca i plače (dere se kao da je koljemo) "deda, deda, daj, daj". I dobije batine, a zašto? Zato što moram ispravljati nakon što se navikne na nešto. Zaista ne mora biti simpatična svakome tko nas nazove, niti je moraju drugi slušati na telefon.
S druge strane - mislim da ne bih mogla biti mama domaćica, pa mi je bolje da šutim. Super je kako god da ispadne [image]http://www.ringeraja.ba/forum/smileys/smiley1.gif[/image].
A suzana, svi ćemo sigurno negdje pogriješiti.
|
|
|
|