Idina mama
|
O "puc - puc" nema ni govora! Ni u kom slucaju. ni zatvaranje u sobu ni ista. Evo, upravo usisava sa MM. Malo on malo babo. Kad usisavamo damo malo njemu. pokazujemo mu kako ce, sta ce, pa ga pohvalimo, pa kazemo sad mama (babo), pa on uzme svoj autic pa gladi njime po podu uporedo s nama... Kad ja prckam po cvijecu, on kopa sa svojim bagerom. Ja mu kazem da mi tako pomaze ako iskopa rupu gdje mu ja kazem, pa ga pohvalim... Kad kuham, on je u kuhinji sa mnom. malo se igram s njim, malo kuham (on soli, npr.),... I sve prodje bez suza, bez nerviranja, bez kazni. Samo mi za sve treba puno vise vremena nego prije. Pa, sta?
Kad nesto nece, a mora, objasnim mu prvo, pa pokusam mirno, a ako nece, uzmem ga smireno, ali odlucno, npr. da operemo guzu, da mu dam lijek,..., da udje u kucu kad je vrijeme,... Place, koprca se, ali ja mu uporno objasnjavam i na kraju provedem svoje. Samo tada ni slucajno ne podizem glas, njezna sam, ali ne odustajem...
< Poruku je uredio Idina mama -- 18.6.2011 21:16:09 >
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
Ništa nije palilo. Išli smo tamo gdje se može raditi šta već želi, a da nas ne gleda cijela ulica ( išli na livade, pijesak pored Neretve i sl.) 
hajde i to je nesto 
i haj sad budi pametan... 
. 
