Adana
|
Joooooj tema je super. I toliko misljenja, i svi u pravu, na svoj nacin.... Ja bas i nisam za te vanbracne zajednice. Ne znam da li je to do odgoja ili cega jednostavno nisam. Ali to ne znaci da osudjujem i ne podrzavam one koji tako zive. Ja sam uvijek mastala o tome kako cu se udati, obuci lijepu vjencanicu, biti sredjena, pa dodje moj buduci, pa me svi gledaju sa divljenjem, pa postajem jedno sa nekim, itd. itd. I tako je i bilo. Mozda me malo plase te vanbracne zajednice, sta ako mi se ne svidi zivjeti sa nekim, a svidja mi se i volim ga i super mi je da se zabavljamo, da li raskidamo ili? I onda novi momak, novi zivot zajedno, pa ako ne ide novi i sve tako. E sad, ne kazem da vjencanje donosi garanciju uspjeha, ali kada si u braku, tj. kada odlucis da se zelis udati za nekoga i da je to to onda se trudis cini mi se vise da to uspije, gradite taj svoj brak, i nema ono nismo obavezani jedno prema drugom odoh ja malo mami da se ispusem pa me eto nazad. Da, moze se i u braku pobjeci svojima, ali mnogo manje se to zeli jer imas da kazem obavezu, zelis da taj brak uspije. Vjerujem da dosta raje preferira taj vanbracni zivot zato sto je tu manje pritiska, manje odgovornosti, zivite kao cimeri, i svima dobro. A kao sto neko rece ako je taj papir nista, stisn,i vjencaj se i zavrsi sa tim, niko ne mora znati. I od pamtivjeka postoje vjencanja, zasto da ne????
Imam i ja prijatelje koji tako zive, i iako jedan par ima dijete, toliko su razliciti da vjerujem da se nikada nece uzeti... Ima i onih slucajeva gdje su ljudi uspjesni i ne zele da dijele ono sto su stekli, pa se ili ne vjencaju ili pisu vanbracne ugovore. Divna je takva veza bez povjerenja:-)
A sa druge strane kada si u braku i nesto zajedno steknete, ako i dodje do tog razvoda opet vam ostaje nesto...a ako niste vjencani i zajedno ulazete u nesto kako to podjeliti??? Sta ako onaj drugi ne da, cije je sta? Ne mozete nista zahtjevati jer nematre nikakva prava.
I mislim da je ono sta ce drugi reci glup razlog da se neko vjenca ili da ostane u braku.
A sto se tice promjene potpisa ili prezimena nakon udaje, zaista ne mislim da se time gubi identitet!!!!! Ljudi promijene ime, nadju se u vjeri u kojoj nisu odgajani, pa sve promijene, ali to su i dalje ti isti ljudi, ne neko drugi. Bar ja tako mislim. Ja vise ne nosim ocevo prezime, nego muzevljevo, ali ja sam i dalje ja, nisam postala druga osoba jer sam uzela prezime svoga muza... I na kraju osnovali smo svoju porodicu, ja sam izasla iz svoje da bih osnovala porodicu sa njim i samim tim kao njegova zena i majka njegove djece koja ce nositi njegovo prezime ja se ponosim da ga i ja nosim! Negdje sam jednom cula da su zenska djeca samo posudjena svojim roditeljima, da bi na kraju otisli kod svoga muza i vratile se svojoj "prvobitnoj" porodici....ima nekog smisla...
Eto, mile moje, napisah se ja
Kako god odlucite bitno je da se volite, postujete, slusate (usima), tolerisete, i da vjerujete jedo u drugo...a papir ili ne, isto ili razlicito prezime...ma sve to dodje nekako na svoje...
Volite se, cuvajte i uzivajte jedno u drugom!!!!!!
Pusica svima, i no hard feelings!
_____________________________
Naša ljubav Asja je došla 17.07.2008.g :-)
The best thing to spend on your children is TIME...
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
