|
mimh -> RE: Povjerenje u partnera (22.4.2010 8:51:44)
|
Kad bi muškarca neko ostavio godinu dana na porodiljskom...samo bi ga jednog dana zatekla kako se rokno u kući...oni nisu kadra to obavit nema šanse
ja sam ostavila svog, izdržao tri mjeseca i to ne sa bebom nego sa djetetom od tri godine, kaže poludit će u kući, i da ne može shvatit kako sam ja izdržala
a da ne spominjem kako mu je bilo što sam samo ja zarađivala
meni je dragi za zaruke poklonio knjigu, ne mogu se sad sjetit tačnog naziva, mislim da je odnosi u muslimanskom braku, gdje je razjašnjena slična situacija kao kod anonimne, uglavnom nešto ovako-muškarci trebaju s vremena na vrijeme da se povuku u neku svoju "pećinu" gdje će provesti vrijeme sami, skupiti snagu šta već, ženama treba to isto samo što to one rješavaju razgovorima a muškarci šutnjom i samoćom. zato se ženama preporučuje da imaju prijateljice s kojima se viđaju, čuju, razgovaraju, pogotovo za vrijeme dok su ovi u "pećini" jer zanemaruju ženu a njoj to naravno smeta (smeta i meni)iskreno meni je ta knjiga puno pomogla da shvatim naš brak i odnos u braku. ona preporučuje da dok je "dragi" u "pećini" da se žena zabavi drugim stvarima, njega pusti dok ga prođe, što mu manje zvoca njemu treba manje vremena da se vrati, što više zvoca on sve duže ostaje a nekad i nikad ne izađe. uglavnom ono što bi ja uradila i što radim u sličnim situacijama jer se i moj nekad povuče u sebe toliko da ga ne mogu prepoznat, je da nazovem prijateljice,mamu, izađem u kupovinu, šetam, malo sredim kuću-ko fol ne primjećujem da je on drugačiji, ako pričam pričam o glupostima koje ne zamaraju, posvetim se sebi i dijetu. moj mm je jednom šutio sedam dana bez da me pogledao, dodirnuo, kao da ne postojim naravno da me boljelo jer se kasnije ponašao kao da nikad ništa nije bilo, ali eto i on često istrpi kad sam ja sva nikakva.
|
|
|
|