Anoniman
|
IZVORNA PORUKA: iv@ncica IZVORNA PORUKA: MarinaDK Za mene je sreca svaki Addijev osmije i zagrljaj,novi zubic,nova rijec,dobro zdravlje moje porodice...To mi je najbitnije ... One male sitne stvari koje mene cine sretnom hmmm ima ih mnogo...Uvece leci u cistu opeglanu posteljinu,ujutro ustati ranom zorom i piti kafu dok izlazi sunce.Svjez zrak,crkut ptica ili prosetati jutrom negdje u prirodi ili plazom,Jesenje bolje na drvecu,prvi snijeg ili behar...Setnja plazom...Cini me sretnom kad usrecim soju porodicu,kadim izmamim osmjeh na lice...Buket cvijeca...Kad u sanducetu nadjem razglednicu ili pismo (nikako racun) Kad ucinim nesto za nekoga nije azno dali ga znam ili ne...Inace sam clan crenog kriza,redono skupljam pare ili odvojim sat -dva dobrotvornog rada...Znam da sam za nekoga nesto uradila... Ima u mom zivotu mnogo sitnica koje mene mogu usreciti i sretna sam radi toga... ja bi samo ovo potipkala ...ovako i ja razmisljam vise nism opterecena milijunima stvari koji su mi prije bili negdje iznad glave..odrekla sam se milijun poslova, neke fantomske karijere,medija, izlozbi, izgradnje nekih za javnost bitnih zvanja, medalja, titula, nagrada.. ostavila neke djelove zamisljenog zivota ili onog mozda ocekivanog ..sanjanog... U zivotu se nista ne dogadja slucajno..i jednom sam prihvatila jedan posoa..human, tezak, psihicki i fizicki mislila sam privremeno tada...i onda sve to sto sam mislila raditi za sebe..bilo je bas sebicno..sad sve to isto radim...samo za druge posebne male ljude i osjecam se i korisno i ispunjeno, izgrađeno..i nagrađeno..i imam cesto na cemu zahvaljivati, bez obzira sto se cesto i ovdje iskukam ili pozalim na nesto, problem, muku, nepravdu..to ljudski i nikome nije strano..nakon svega me kuci doceka moj mali osmjeh i nista mi vise ne treba...pruziti ruku nekome kome treba je bit svega.. tako da me jako povrijedilo neki dan razmisljanje jedne meni jako drage osobe, koja je izjavila pred odredjenim krugom ljudi , da je moja vrsta odabira smjera zivota degradirajuca...kako se od mene ocekivalo mnogo i da sam mogla sto sam htjela....tako plitko i ne humano...tako bez srca..a ja sto radim radim sa srcem i ulozi svu sebe. Tuzno kako su ljudi primitivni,ne znam da li uopste posoji naziv za takve...Ja sam cesto puta pokucala na vrata nasih ljudi skupljajuci pare za c kriz,ne da su me iznapadali vec su to bile rijeci grozne,pregrozne...A svi oni su ovdje pri dolasku dobili iglu,konac,krevet,kasiku,dzeparac od tog istog c kriza ...Zalosno kad cujem da mine ko kaze da uzalud trosim vrijeme a mnogi ne znaju da 6 pisljivih kruna nekom u Africi znaci imati tri obroka.....
|