sang
|
IZVORNA PORUKA: HanaBana
E moja sang otvaras li se otvaras Jubim ja tebe i drago mi je sto se otvaras jer vidim nije samo problem sto to on nesto/nekog gleda - to je samo kap na casi.
Osjecam da si prisiljena da budes sretna na nacin kako to on zeli.
Digni glas, lupi sakom od sto i pod hitno na razgovor. Bebicu nek ti pricuva kolegica a ti fino rezervisi vama trpezarijski sto i na debeli razgovor i ne dozvoli SEBI da posustanes dok svoje ne ostvaris. Pod ovim ne mislim na "bijesne gliste" nego na osnove koliko-toliko kvalitetne bracne zajednice. Sve sto budes govorila opisi osjecajima i trazi promjenau, jer on je to uradio tebi. Nije mu nesta godilo, natjerao te da to promijenis i njemu je super. Ti si promijenila misleci da se on biti zahvalan na tome ali ne on ide dalje a ti gubis volju za promjenom i pucas.
To sebi nikako ne smijes dozvoliti jer bebica treba da ima uzor snazne i hrabre majke a ne da uci da se zbog muskih mora mijenjati!
Draga moja HanaBana i sve ostale, e ovako je kao što ti napisa.Gubim volju za promjenom i polahko pucam,boli me u prsima koliko mi se nakupilo,ali nikako da ga počnem manje voljeti,volim ga više od svega.Sa svojim nerazumijevanjem, ljutnjom na sve što kažem da mi smeta, učinio je da nemam puta više porazgovarati s njim i da shvatim da njemu nije bitno kako se ja osjećam zbog nekih njegovih postupaka koji su za njega sasvim uredu,bitno je kako se on osjeća samo i bitno je da mu ja ništa ne prigovorim po pitanju bilo čega. Toliko puta sam pokušala razgovarati s njim, ali nisam uspjela jer prvenstveno mu bude krivo što nastupim na povrijeđen i ozbiljan način,pomalo neraspoložen način i to ga naljuti i onda prvo moram moliti da normalno popričamo oko toga,da se ne vrijeđa čim se kaže da nešto njegovo nije ok,pa tek onda ako uspijem dobit nešto.Odgovor je kritika,kako sam ja nezrela,kako to moje nije ok i kako mu ne treba učitelj ili ako se baš naljuti odgovor je odlazak u sobu i legne spavati ili odgovara:nemam ti šta reći ili šuti.A ja nemam snage da ga otpilim nego sam uporna da ga natjeram da priča.Bože blagi.I kako onda da popričam s njim.Sad već mislim da moj pokušaj da mu nešto dočaram kao ozbiljno i da popričamo ozbiljno i primjenjujemo to na brak što se dogovorimo više i ne shvata ozbiljno nego jedva čeka da završimo priču i opet kao da nismo ni pričali,po starom.U svemu drugom on je super.Voli me,ali razumijevanja nigdje.I iskreno,najviše od svega bih voljela da njemu ovo sve ovako mogu reći znajući da će me razumit, podržat, ozbiljno shvatiti i dogovoriti se sa mnom na lijep način.Jer po mom viđenju, partneri treba da urade sve jedno za drugo,da ne čine ono što jedan izravno kaže da mu smeta.I da tu nema ljutnje.Po ovom svemu je tako,bitno je da je on sretan, a to je na jedan način između redova i rekao rečenicom:ti promjeni kod sebe neke stvari,nemoj da ti sve bude krivo,ne prigovaraj i onda se ni ja neću ljutiti.A ova rečenica je bila odgovor na moje pitanje:možeš li za mene bar promijeniti to da kad se i desi svađa među nama da o tome normalno pričamo s ljubavlju i nježnostima i ciljem da je riješimo konstruktivno,a ne da budeš ironičan i s ljutnjom sve.Ne znam.Voljela bih razgovarati s njim kako HanaBana kaže,ali dajte mi savjet kako da dobijem njegovu ozbiljnu pažnju na to,da to sve prođe bez bezvoljnosti,sebičnosti i ljutnje s njegove strane.Uvijek misli da je u svemu upravu.
|
), samo u prolazu pogleda i to je to...mene je to tako vrijedjalo...ali ja sam to rijesila, razgovorom, rekao mi je u cemu je "fol" i sada uopste ni ne primjetim ako gleda...nekako otkako imam 
ne zamaram se tim stvarima, znam da se volimo, nekad manje 
Odštampaj
