|
Hannan -> RE: Strah od voznje (1.10.2011 18:54:21)
|
Ko gore iznad rece "bez muzeva , tata i slicnih" pozlatila joj se. Znene opusteno, smaouvjereno i polako, kome smeta nek fino da zmigavac i obidje nas.
Ja sam polozila prije 4,5g, sve uredno super instruktor, od prve polozila, dobila vozacku i sjedem s muzem prvu voznju. Auto koje smo imali sportsko 150"konjeva", benzin/piln a polagala na dizelu, jos auto prilicno krs, elem ugasi se meni auto na semaforu, na plin kad vozis moras jaci gas dati,ja ili malo ili previse, ugasi se , upalim ugasi se..."svatovi " iza mene se uhvatili...krenem nekako, 4-5km poslije dijete na biciklu ja ga obidjem ali mm protumaci da sam mogla ubiti dijete, zvoca on, ti nisi nista naucila, kako si tako mogla poloziti bla bla...i ja kuci parkiram i kazem mu nikad vise ja u auto. Par dana poslije zaova slomi ruku niko osim mene nema d aide s njom, stave joj gips morma ja voziti nazad, mrak...tresem s eja ko jasika na vjetru, ruke s eznoje i ja polako, uz sve to nema ni ulicne, farovi m islabi, i dovezem nas zive i zdrave. Sutradan moja draga svekrva izmisli razlog hitno da je moram voziti, i ja sta cu kad "gori" sevap mi je , poslije skontam da me zednu preko vode prevela i zaista joj hvala, tu me je uhvatila hvaliti i digla mi samopouzdanje, da sam nakon 2 dana sa djetetom od 6mj krenula mami, nekih 25km...od tada vozim skoro pa svaki dan.
Ako bih npr. sutradan planirala negdje ici, ja sam sanjala sve raskrsnice koje bih trebala preci, uvijek sma imala strah da mi se auto ne ugasi dok prelazim raskrsnicu i neko me ne lupi. U pocetku sam s eparkirala samo na mjesta gdje bi realno barem 3 auta mogla stati, i ni slucajno u rikverc :)ako trebam na brdo ja se fino parkiram ispod brda pa pjesaka...a da vam kazem da mi ni na jednom autu nije radila rucna, pa moram balansirati kvacilo i gas , da mi je auto znalo prokuhati, da sam na onom ventilatoru morala neke zice prije paljene sastaviti da bi m ihladilo,pa u voznji kad vidim da se digla T. stati i doliti vode.
Mm je samnom vjerovale ili ne tek nakon 2g ponovo sjeo , i bio prijatno iznenadjem, ali zato moj vjerni pratilac, moj sin uvijek kaze da mama najbolje vozi...presli smo nas svoje na hiljade kilometara, po kisi, snijegu, ledu, magli i jos nikad nismo platili ni jednu kaznu :)
Zato, vracam se na prvu recenicu, same i polako, neku kracu relaciju, ne obazirite se na ostale vozace i oni su bili pocetnici...i moje nepisano pravilo nikad ne preticem auto skolu i vozaca koji ima "P" zalijepljeno jer sam bila u istoj situaciji i znam kako im je.
I najsladje mi je provozati mog oca, on sjede i meni fino kaze e hajde sad polako kvacilo, ubaci u prvu i... nema veze sto sam ja da bih dosla do njega vozila 20-30km, ipak me napomene da ne zaboravim:)
|
|
|
|