Želiš da odustaneš od takmičenja? Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.
Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku. Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".
Saznajte više!
Nađa spava. mm je pokuio iz jaslica ranije pa su šetali, došli kući, nahranio je (sutra očekuje elementarne nepogode svih vrsta ) i kada sam došla s posla spavala je. doduše samo 45 min. pa je ustala nervozna. onda smo ponovo izašli vani. došle kući, okupala je i popila je cijelu flašicu AD-a. haleluja! zaspala je u sekundi. situacija sa stolicom nepromijenjena.
kada smo kod hodanja, moja još uvijek nije prohodala. hoda oko namještaja, stoji lijepo ali nikako da se pusti i krene.
< Poruku je uredio ladyblue -- 8.12.2011 22:16:22 >
_____________________________
Just because it's a bad idea, doesn't mean it's not going to be a good time!
sve se izdrzi naravno kad se mora. ja ne bih izlazila jako rijetko da moram da ih oboje nosim i jos ruksak. evo i sada nisam 2-3 dana izasla s lanom nigdje jer mi je mrsko, umorim se previse na poslu i ne da mi se jos s njom natezati uz stepenice. nego cekam kad mm bude mogao s nama, a i vrijeme je bezveze pa me ne inspirise za izlazak i mrak rano padne a ujutro hladno...
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
Ja sam imala rizicnu drugu trudnocu, T. s dvije godine 20 kila, pa smo marsirale uz i niz Bistrik... x puta sam je podigla, zagrlila i ponijela...
24. marta se sankale niz ulicu nas dvije...
visina nije nikakav pokazatelj snage, ja nikada nisam imala snage u rukama, gubim ravnotezu cim nesto tesko nosim, gubim dah. i kad nisam bila trudna nisam se mogla popeti sa 10 kg u rukama, mislila sam da cu se srusiti svaki put,a sad kad sam odmah me pocne stomak probadati, povraca mi se, bojim se da se ne onesvjestim kad se penjem a nosim kese
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
jednom sam i pala sa lanom u narucju kad sam se penjala, jos prije , sreca pa je bilo izmedju spratova, mogle smo se skotrljati niz stepenice, pa me jos i strah
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
počela je sa 10 mjeseci da hoda oko namještaja. i hoda li hoda ali se ne pušta. hoda ona i kada je držim za jednu ruku ali kada polušam da je pustim, ona se odmah na guzu spusti i slijedi sprint u puzanju.
_____________________________
Just because it's a bad idea, doesn't mean it's not going to be a good time!
teacher a koja je to vrsta poremećaja kod tebe...jesi se obraćala doktoru
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
počela je sa 10 mjeseci da hoda oko namještaja. i hoda li hoda ali se ne pušta. hoda ona i kada je držim za jednu ruku ali kada polušam da je pustim, ona se odmah na guzu spusti i slijedi sprint u puzanju.
tako je moja do skoro 14 mjeseca sajala na jednom mjestu a ustala sa 9 mjeseci...ugao mi progolila nalonjena na jedno mjeto sve silne mjesec...kad odjednom krenu guza
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
sve se izdrzi naravno kad se mora. ja ne bih izlazila jako rijetko da moram da ih oboje nosim i jos ruksak. evo i sada nisam 2-3 dana izasla s lanom nigdje jer mi je mrsko, umorim se previse na poslu i ne da mi se jos s njom natezati uz stepenice. nego cekam kad mm bude mogao s nama, a i vrijeme je bezveze pa me ne inspirise za izlazak i mrak rano padne a ujutro hladno...
meni se cini da je ovo tvoj osnovni problem,da tebe treba malo pogurati da se pokrenes i cini mi se da cekas da ti neko kaze hajde.
srecom pa nisi morala nikada sama da zapnes jer nije bilo nikoga da ti pomogne inace bi ti bila skroz drugacija.
nemoj se ljutiti i pogresno me shvatiti ali kod tebe uvijek postoji ali na sve....
i moja je ustala sa 9 mjeseci, počela da hoda držeći se za bilo šta sa 10 mjeseci. sada lijepo hoda kada je držim za ruku i sve čekam da krene sama ali još uvijek ništa....ma i ne forsiram ja hodanje...prohodat će kada bude spremna. ali zato je od Bolta brža kada puže
_____________________________
Just because it's a bad idea, doesn't mean it's not going to be a good time!
teacher a koja je to vrsta poremećaja kod tebe...jesi se obraćala doktoru
nisam nikada ali nikad nisam imala snage, slabi misici i kordinacija pokreta mi je uvijek bila slaba strana, mozda je i zbog visine jer sam naglo izrasla u pubertetu,.ja sam za godinu bila izrasla skoro 10 cm nekad u 7-8. razredu. vec sam nekidan pisala kako sam bila uvijek smotana na fizickom ,kako nikad nista nisam znala uraditi. a uvijek mi je krvna slika i ostali nalazi dobri, nisam nikad imala ozbiljnih problema sa zdravljem osim cestog bronhitisa i upale pluca pas ne znam sta bi moglo biti. stanje se popravilo nakon sto sam se pocela intenzivno baviti aeribikom i fitnesom, pa sam imala malo vise snage i kondicije a opet obzirom koliko sam cesto isla (3-4 puta sedmicno) niej to bilo sad toliko evidentno
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
ladyblue, oprezno dijete Bitno je da se podize i stoji, a krenut ce kad bude spremna...
ovako i ja razmišljam. čak je i ne forisram sa onim "dođi mami" kada sam par koraka od nje. ona nekako nađe put do mene, držeći se za sto, fotelju itd.
_____________________________
Just because it's a bad idea, doesn't mean it's not going to be a good time!
počela je sa 10 mjeseci da hoda oko namještaja. i hoda li hoda ali se ne pušta. hoda ona i kada je držim za jednu ruku ali kada polušam da je pustim, ona se odmah na guzu spusti i slijedi sprint u puzanju.
znaci da nije spremna,pustice se ona samo jedan dan kada se bude osjecala sigurnom. evo sve razmisljam koliko je to kod Igora trajalo ali ne mogu da se sjetim.znam da je propuzao sa nepunih 8 a prohodao sa 11 i po,a negdje tu izmedju se vertikalizovao i poceo hodati oko namjestaja
a bitno je da je puzala jer ce biti puno cvrsca tako da nema brige za nju...
< Poruku je uredio MALA1994 -- 8.12.2011 22:33:13 >
Joj nije ni jedna do vas bila na mojoj prvoj RR kafu u vilsonovom...
ja sma tada sa sedrenika pobjegla do majtora, po belaju ne radi kombi...
hanadi 3 godine vodim je za ruku, farah beba mrva u kolicima...na leđima mi ruksak iz oviese...ja sam davno odustala od modernisričkih torbi
u meni 95 kg...
idema ja u tramvaj...pa sve to sa sobom...pa iz njega pa sve to sa sobom...pa na kafu...kad sam s eomolila sva u goloj vodi tačno sam viedjela u očima priustnih ''jao jadna žena''
al su s emoja djeca 4 sata odmarala u vilsonovom...
povratak još komičniji...uzmeme taxi... kad sam ja stala jednom rukom i jednom nogom sklapat kolica, ubacivat sama u gepek, odozada djecu ko vreće i ruksak...kaže meni taksista '' gospođo mogo sma vam ja pomoć'' reko nemama ja kad tebe čekat
al zato sad...gospodski...imam dvije velike cure...i ne aptim ni za čim al da me sad neko pita bili sve ponovo...rekla bih da bez pogvora
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
vecer Nikola u carstvu snova,ja taman skupila sve igracke ,kocke su mi na vrh glave, sklonila sam ih dok ih se opet ne poželi jer se odavno ne igra njima a prvo sto uradi je da ih sve prospe iz kutije. Dobio je za Sv,Nikolu tablu pa mu je sad to glavna zanimacija, kreda imam svuda po kuci.. kaže meni danas teta u vrticu da sve curice govore da im je Nikola momak, imam malog zavodnika
sve se izdrzi naravno kad se mora. ja ne bih izlazila jako rijetko da moram da ih oboje nosim i jos ruksak. evo i sada nisam 2-3 dana izasla s lanom nigdje jer mi je mrsko, umorim se previse na poslu i ne da mi se jos s njom natezati uz stepenice. nego cekam kad mm bude mogao s nama, a i vrijeme je bezveze pa me ne inspirise za izlazak i mrak rano padne a ujutro hladno...
meni se cini da je ovo tvoj osnovni problem,da tebe treba malo pogurati da se pokrenes i cini mi se da cekas da ti neko kaze hajde.
srecom pa nisi morala nikada sama da zapnes jer nije bilo nikoga da ti pomogne inace bi ti bila skroz drugacija.
nemoj se ljutiti i pogresno me shvatiti ali kod tebe uvijek postoji ali na sve....
ja sam od laninog 2. mjeseca pa do trudnoce uglavnom sve oko nje sama radila. mama mi je tek presla na drugo radno mjesto prije par mjeseci i moze doci da mi pomaze, do tada smo bile sam nas dvije, tako da nije bas onako kako mislis. prvi mjesec je mama bila uzela godisnji odmor da mi pomaze kad sam tek rodila. od mm nemam bas neke pomoci. prvih nekoliko mjeseci nismo imali gdje ostavljati kolica pa sam je nosala u slingu, i isle smo redovno u setnje, tada je doduse bila mala i niej bila teska pa sam mogla. kasnije smo se snasli s kolicima i bilo mi je lakse. sada mi mama pomaze jer je pred penziju i dosadno joj je, nema posla pa dolazi skoro svaki dan i meni to puno znaci. da nisam trudna ne bi mi trebala kao sto nije trebala ni ranije. ne kazem sada da sam neka vrijednica, ali nisam bas ni takva ljenguza kao sto mislis sad me jeste tesko pokrenuti jer se ne osjecam dobro, u prosloj trudnoci sam se puno bolje osjecala, nisam bila umorna, mogla spavati ujutro, sad sam teska i na izmaku snaga, na poslu mi je stresno, nemam kad odmoriti
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
teacher a koja je to vrsta poremećaja kod tebe...jesi se obraćala doktoru
nisam nikada ali nikad nisam imala snage, slabi misici i kordinacija pokreta mi je uvijek bila slaba strana, mozda je i zbog visine jer sam naglo izrasla u pubertetu,.ja sam za godinu bila izrasla skoro 10 cm nekad u 7-8. razredu. vec sam nekidan pisala kako sam bila uvijek smotana na fizickom ,kako nikad nista nisam znala uraditi. a uvijek mi je krvna slika i ostali nalazi dobri, nisam nikad imala ozbiljnih problema sa zdravljem osim cestog bronhitisa i upale pluca pas ne znam sta bi moglo biti. stanje se popravilo nakon sto sam se pocela intenzivno baviti aeribikom i fitnesom, pa sam imala malo vise snage i kondicije a opet obzirom koliko sam cesto isla (3-4 puta sedmicno) niej to bilo sad toliko evidentno
znači zdrava o prava hB.
nemoj zezat... ti se samo malo trzni...ma ustavi i ne moraš kad aBd drugo zakmeči trzat će oni tebe sami...ima da mi budeš u kondiciji i da ti koordinacija bude za deset da ti svi pozavide
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
veče,imal kog.ovo postovi danas puno mjesoviti.prvo me rasplakala prica o domu bjelave,pa sam se posteno ismijala brojanju zubica.Felix ja tebe nista ne kontam Jelena nemam rjeci vise,nemam nista pametno za napisat. Iman ozdravi brzo Mala nisam znala za Lukino hodanje.svaka ti cast na tolikoj snazi ostale
mene strah da ne padnem opet sa bebom, bas mi je trauma od tada kad sam s lanom pala noseci je a stepenice par cm od nas
pa tebe malo pa malo nečega strah....
ne možeš tako živjeti... pa meni bi stresnije bilo to da me stalno nečega strah nego da sma sad na bebu od godinu dana trudna s abliznacima majkemi...
Bilo te strah da sa lanom odeš u bolnicu... imala si milion scenarija iz toga straha al si otišla, dijete ozdravilo...ti nisis dobila neku ''boleščuru''
znači mila ti s ebaš ozmoriš sa tim ŠBB -KBB
ja da tako razmišljam nikada nebih rodila djecu sa anamnezom koju ima familija u koju sma s eudala... zamisli da vsku prehladu djeteta vešem za msrt svoje svekrve...
Moraš s emalo posložiti i obavezno opustiti...pusti strahove... što treba da se desi desit će se strahovali mi ili ne... samo opušteno s amjerom koračamo u nove radne pobjede
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
vecer i mi stigli kuci dijete spava, kod zubara proslo sve za 10 popravila joj jedan zubic, peticu, D se nije mrdnula , zubarka je bila veoma iznenadjena jer je mislila da nece uspjeti do kraja zavrsiti,al eto, kasnije smo otisli do one2play-a , izabrala je jednu od winksica , a knjigu ceka da joj stigne,pa kad god dodje mama75,drago mi je da smo se srele, pa i na kratko nunny, tebe smo cekali i cekali i cekali
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
) i kada sam došla s posla spavala je. doduše samo 45 min. pa je ustala nervozna. onda smo ponovo izašli vani. došle kući, okupala je i popila je cijelu flašicu AD-a. haleluja! zaspala je u sekundi. situacija sa stolicom nepromijenjena. 
odmah me pocne stomak probadati, povraca mi se, bojim se da se ne onesvjestim kad se penjem a nosim kese
imat ces kad trckarat .Ja ti zavidim sto ti je mama blizu i sto ti moze u svaka doba pretrcati malte ne ...... 
