IZVORNA PORUKA: Precious

Ovako...

Moja rodica je izgubila bebu u 2. mjesecu. Od tada je prošlo skoro dana no ona vise nista ne spominje. Zadnji put kad smo o tome pričale, bila je zagrijana da opet pokusa, zeli djecu. Bilo ju je strah, mislila sam da ce proći. Medjutim, nista. Strah me da je potonula, da se boji ponovnog neuspjeha Voljela bi joj pomoći, ali necu da spominjem, mislim da cu je samo podsjetiti na to iskustvo. Mada je to tesko , da se ne podsjeti, jer sam ja trudna, 9. mjesec. Jos je starija od mene nekoliko godina, pa mozda misli da ce joj biti teze zatrudnjeti.
Mislila sam da nista ne spominjem dok sama nesto ne kaze, ali istovremeno bi rado da joj pomognem da ustraje i naposljetku uspije. Velike su joj sanse, nit je bolesna, nit je u godinama(29), sve je uredu. kako da joj pomognem da ostvari svoju najvecu zelju?

IZVORNA PORUKA: smajli80

IZVORNA PORUKA: Precious

Ovako...

Moja rodica je izgubila bebu u 2. mjesecu. Od tada je prošlo skoro dana no ona vise nista ne spominje. Zadnji put kad smo o tome pričale, bila je zagrijana da opet pokusa, zeli djecu. Bilo ju je strah, mislila sam da ce proći. Medjutim, nista. Strah me da je potonula, da se boji ponovnog neuspjeha Voljela bi joj pomoći, ali necu da spominjem, mislim da cu je samo podsjetiti na to iskustvo. Mada je to tesko , da se ne podsjeti, jer sam ja trudna, 9. mjesec. Jos je starija od mene nekoliko godina, pa mozda misli da ce joj biti teze zatrudnjeti.
Mislila sam da nista ne spominjem dok sama nesto ne kaze, ali istovremeno bi rado da joj pomognem da ustraje i naposljetku uspije. Velike su joj sanse, nit je bolesna, nit je u godinama(29), sve je uredu. kako da joj pomognem da ostvari svoju najvecu zelju?

Daću ti savjet iz prve ruke jer nažalost znam kako je to izgubiti bebu.Imala sam čak 2 spontana pobačaja u 8ned.

Ako joj stvarno želiš pomoći moraš otvoreno razgovarati sa njom i nemoj čekati da ti ona sama kaže i reci joj da si uvijek iz nju i da ćeš je rado saslušati.
Sasvim je normalno da se ona tako osjeća -izgubila je dio sebe i to mora odbolovati.
Bol je lakša ako se podjeli sa nekim i kad ti bude pričala a hoće slušaj je i reci joj da ima jaaaako puno žena koje su izgubile bebu i da je imala sreće što je uopšte ostala trudna jer koliko vidiš ima i nažalost jako puno njih koje ne mogu uopšte zatrudniti
Nemoj se ustručavati što si trudna.Ako treba da plače plačite zajedno.

Zatrudniće kad se opusti i kad ne bude razmišljala o tome jer je psiha čudo.
Pomozi joj,pozovi je da izađete zajedno u kupovinu stvari za bebu,kad rodiš da ti pomogne-na sve načine čupaj je iz njene samoće.

Eto to ti je moj savjet

IZVORNA PORUKA: SREĆNA

Teško je pomoći nekom u situaciji koja je mislim najbolnija u životu, nema tu pomoći. Svaka osoba doživljava gubitak na drugačiji način, naravno.Može podijeliti svoje strahove, bol i tugu iskreno i otvoreno samo sa nekim ko je razumije, ko neće govoriti moraš biti jaka, moraš, ovo, moraš ono.Govorim nažalost iz vlastitog iskustva, riječ moraš u meni je izazivala samo veći bol, bijes, čuj moram, kažem ja sam tako doživljavala. Kad mi je moja trudna drugarica rekla kad ćeš ponovo raditi na bebi , trebaš što prije, pomislila sam da me ona apsolutno ne razumije, da nema pojma kako se ja osjećam, da sa njom zaista ne mogu pričati o svom gubitku, oporavku i planovima za dalje. Sve je individualno.Moj ti je savjet da joj ne spominješ ništa, ona sama je vrlo svjesna svoje situacije i svojih mogućnosti.To je nešto na što ti ne možeš razgovorom uticati ni pomoći.Pokušaj se staviti na njeno mjesto, pa da ti neko kaže to što bi ti rekla njoj, vidi kako bi se uistinu osjećala, da li bi ti to pomoglo ili ne.Opet sve je individualno.Najbolje je da šutiš sa njom, da joj pomogneš oko nekih drugih stvari za koje joj je možda potrebna pomoć, da je nekako natjeraš da se smije, da lakše pregura dan, mjesec pa polahko kad bol više ne bude na najjačoj frekvenciji ona će sama početi da ti se otvara, da priča o svom stanju.Tebi svaka čast pa želiš da joj pomogneš, malo je takvih.