animagical -> RE: kako pomoći prijateljici poslije spontanog (15.8.2012 12:49:57)
|
IZVORNA PORUKA: SREĆNA Teško je pomoći nekom u situaciji koja je mislim najbolnija u životu, nema tu pomoći. Svaka osoba doživljava gubitak na drugačiji način, naravno.Može podijeliti svoje strahove, bol i tugu iskreno i otvoreno samo sa nekim ko je razumije, ko neće govoriti moraš biti jaka, moraš, ovo, moraš ono.Govorim nažalost iz vlastitog iskustva, riječ moraš u meni je izazivala samo veći bol, bijes, čuj moram, kažem ja sam tako doživljavala. Kad mi je moja trudna drugarica rekla kad ćeš ponovo raditi na bebi , trebaš što prije, pomislila sam da me ona apsolutno ne razumije, da nema pojma kako se ja osjećam, da sa njom zaista ne mogu pričati o svom gubitku, oporavku i planovima za dalje. Sve je individualno.Moj ti je savjet da joj ne spominješ ništa, ona sama je vrlo svjesna svoje situacije i svojih mogućnosti.To je nešto na što ti ne možeš razgovorom uticati ni pomoći.Pokušaj se staviti na njeno mjesto, pa da ti neko kaže to što bi ti rekla njoj, vidi kako bi se uistinu osjećala, da li bi ti to pomoglo ili ne.Opet sve je individualno.Najbolje je da šutiš sa njom, da joj pomogneš oko nekih drugih stvari za koje joj je možda potrebna pomoć, da je nekako natjeraš da se smije, da lakše pregura dan, mjesec pa polahko kad bol više ne bude na najjačoj frekvenciji ona će sama početi da ti se otvara, da priča o svom stanju.Tebi svaka čast pa želiš da joj pomogneš, malo je takvih. meni su iza spontanog najbolje pomogli oni koji su me pustili na miru, a razgovarala sam samo s muzem o tome... ti stu pricali kako sam mlada, kako se moram trgnuti i sl su samo isli na zivce...kao i oni sto su ricali kako da uzivamo dok smo slobodni, jer su djeca veliak obaveza[sm=hudicek1.gif]
|
|
|
|