leonora
|
Pozdrav . Jaooooo, vidim da se i ja spominjem u idućoj turi za porođaj... brrrrrrrr. Meni je to vrijeme proletilo samo tako. A još sam od prvog dana na bolovanju, ne idem na posao i mislila sam da će vrijeme tako sporo prolaziti, a ono suprotno, što bi daleko dođe blizu...uh... Ja se trudim da ne razmišljam previše o porodu ali baš kao što Stefania kaže naveče se uhvatim da razmišljam o tome, prije spavanja, uhvati me neji strah, jeza... Najviše zbog toga što ću morati na carski vjerovatno, pa kontam kako ću ja to, hoću li se probuditi, sto crnih misli, scena iz "Uvoda u anatomiju" "Privatne prakse" i sl. serija o bolnicama, kad u pola operacije samo aparat zapišti i svi pogledaju u aparat i onda riječi "gubimo je/ga", jaoooo, ne smijem više, haha. Pa onda kako ću se snaći poslije poroda, kako ću doživjeti svoju bebicu, nekako kad razmišljam, kontam ono porodim se i odjednom to maleno biće kraj mene, kao to je to, moje dijete, a meni opet neki stranac, hoću li odmah osjetiti da je moje, zavoljeti ju na prvi pogled, iako je ovo jakoooo željana beba za koju sam se borila da je dobijem, iako već osjećam da je volim, svakakve misli mi se vrte po glavi...Što se imena tiče ja davno odlučila da će biti Viktoria, moja mala Viki, haha. Uh, pojedoh sad pola kile trešnji, baš mi prijaju. Jagode samo s čežnjom gledam kad ih vidim u prodavnici, budući da sam pitala doktoricu smijem li ih jesti i ona rekla da bolje da ne jedem, da su alergene, one, kikiriki, ne znam šta mi još nabroja, kao strpi se, nemoj ih jesti sad. A vidim da mnoge od vas jedu i da vam ne škode. Vjerovatno ne bi ni meni, ali eto... Čekam breskve, kajsije, lubenice... ih, kad će to...
|