Hanady RR
|
IZVORNA PORUKA: pahuljica farah
Evo jedan interesantan tekst.
*******************
Žene koje se smatraju feministkinjama mogle bi biti šokirane onime što neki nazivaju novim valom feminizma: vraćanjem žena u kuhinje – i u vrt. Kad je Shannon Hayes završavala doktorat, napravila je popis svih profesorica koje su joj ikada predavale. Među njima nije bilo niti jedne koja je imala muža i djecu. Shannon Hayes željela je muža i obitelj, ali je shvatila da, ako želi sveučilišnu poziciju - po njezinim riječima - 'neću moći imati to što želim. A osnivanje obitelji jednako mi je važno kao i karijera – zapravo i više.' Na užas članova doktoratske komisije, vratila se u sjeverni dio planinskog gorja Appalachian, na farmu gdje je odrasla. Sa svojim suprugom kupila je u blizini kuću. U mjestu se šaputalo: 'što je pošlo na krivo?' Nakon što je napustila fakultet, Shannon Hayes nikako nije mogla biti pozvana na intervju za posao. Da stvar bude gora, njen je muž ostao bez posla dva tjedna nakon što su kupili kuću. Stoga su se oboje posvetili kućanskim poslovima: "Ako bi se nešto razbilo, mi bi to popravili. Ako se nešto rasporilo, to bi zašili. Meni je išlo konzerviranje hrane pa bih hranu koju nismo uzgajali u vrtu ili na farmi, kupila na lokalnoj tržnici u jeku sezone i konzervirala je, zamrznula ili fermentirala" - priča Shannon. Ona kaže da se njezino mišljenje o tome što znači biti 'uspješan u životu' promijenilo. Za nju je sada 'uspjeh' - biti s roditeljima i njezinom djecom, te kuhanje za cijelu obitelj. Uz to, primjećuje da sve više ljudi shvaća važnost spravljanja hrane kod kuće. Shannon Hayes je o tome izdala i knjigu, pod naslovom Radikalne domaćice. Piše o dvadesetak američkih obitelji koje su odbile stalno zaposlenje i umjesto toga rade na zemlju - uzgajaju piliće i povrće. Domaćinstvo je, kaže ona, novi put za žene koje se i dalje smatraju feministicama: "Mislim da mnoge feministice shvaćaju da je život u obiteljskom domu od iznimne važnosti. Zaista smatram da je to dio novog vala feminizma." Na ovu je izjavu jedna feministička blogerica reagirala s gađenjem: 'želite li reći ženama da se vrate u kuhinju? To je nešto što tradicionalne feministice ne vole čuti'. I Brittany Shoot je jedna od feministica na internetu. Nju zabrinjava poistovjećivanje domaćica s feminizmom. Ona na svom blogu piše o eko-feminističkim pitanjima za jednu medijsku kuću i novinsku agenciju na internetu, The Women’s International Perspective. Kaže da činjenica što to rade neke žene ne znači da je to feminizam te dodaje da bi se poruka Shannon Hayes mogla protumačiti kao korak unazad za žene: "Ne mogu zamisliti da kažem svojoj baki: ‘Ostat ću doma i ništa ne raditi.’ Brittany Shoot kaže da se njena baka borila da se upiše na fakultet i tada nije imala ni blizu toliko izbora za karijeru kao danas ona. Njena bi baka željela da Brittany iskoristi sve životne šanse do maksimuma. ‘Toliko smo toga postigle, pa zašto bi donijele takvu odluku kad imamo mogućnost karijere koja nije možda samo unosna, već i ispunjavajuća’ - pita se Brittany. Međutim, Shannon Hayes na to odgovara da su 'žene danas programirane da žele novac i status koje donosi važan posao', a da se to pokazalo isto tako praznim za mnoge žene kao i za muškarce. Shannon Hayes kaže i da je biti domaćica u pedesetim i šezdesetim godinama za žene bilo ograničavajuće i činilo ih je depresivnima. Gubile su vlastiti identitet kako bi služile svojim muževima i djeci. No danas, kaže Hayes, žene gube svoj identitet na poslu. A u domovima su ulogu domaćice - kaže Shannon Hayes - preuzele velike korporacije i zbog toga danas konzumiramo prerađenu, nezdravu hranu: "Mislim da bi se svi morali vratiti u kuhinju, ne samo žene. To je zato što ne bi smjeli kupovati prerađenu hranu niti podržavati industrijsku poljoprivredu, kao ni prehrambene proizvode koji putuju tisuće kilometara prije nego se nađu na policama u samoposluzi." Shannon Hayes kaže da biti domaćica ne znači da žena odustaje od feminizma, već da ga redefinira njenim vlastitim promjenama. Ona domaćinske poslove dijeli sa svojim suprugom i tako njih oboje nalaze više ravnoteže između obiteljskog života i posla.
ja ti pahuljice taman dođem ko ova u novom valu feministkinja...
samo eto nisma još doktorirala i nisma napustila firmu...
al meni korporacije nikakve u kuću ne ulaze...
a samo domaće jedemo u porodici...mojom rukom posađeno....
i da djelimo posao ja i MM...ja stavim suđe u mašinu on upali dugme...
on kosi , pere auta, vodi brigu o garaži , alatima i kupovina je njegov dio...ja samo spisak napišem...
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
H- 25.6.2006
F-12.2.2009
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
, zapnimo pa ćemo i imati!
. Ovo za drzavnu sluzbu je bio sarkazam, vise onako da se oni koji tamo rade ljutnu, a oni koji bi zeljeli raditi, a ne mogu kazu jest vala, bas nista ne rade 
) i bila mama i domaćica. Pod jednim uslovom - da muž dobro zarađuje da ne moram kalkulisati imamo li para za zimsku obuću svima, flomastere, rođendane itd itd. A danas su rijetki takvi...Gledajući prijateljicu koja s porodicom živi od muževa minimalca, srce me zaboli. I ne može mi niko reći da je sretna što je vidjela djetetov prvi zub i korak. Jer znam da bi platila za kakv takav posao. Ne samo da bi zaradila djetetu više, već da izađe iz kuće. Jer ako živiš od minimalca, ne možeš si priuštiti frizuru da te digne il' kafe s jaranicama. Svaka marka je velika...Znam da ljudi žive od 500 KM, manji prohtjevi i želje...Al' svaka čast kad žena koja s 500KM sve organizuje kaže da je sretna i ispunjena. Znam da se nađe utjeha u drugim stvarima, al' život je život i pare su potrebne. A svakako da i ja poželim da mi najveća briga bude šta ću za ručak i dal' da peglam il' usisavam. Nas je još uvijek samo 2 i poslije posla letim na ručak, pa operi, popeglaj ...I u sve uklopi familiju i prijatelje. Ja sam fax završila sebi, karijeru gradim sebi. Nikad nisam rekla moje-tvoje (a bilo je perioda kad je moja plata bila jedina). Al' zato kupim šta god mi i kad god mi padne na pamet (razumno, naravno), ne kalkulišem jel' vrijeme za pramenove i obradujem druge kad god mi se prohtje. I definitivno - sve je naše, al' svakom svačije. 
u kojima je...eto ti dodika...pijacar, vozac...sta li je vec...dokopao se fotelje...e kad primitivac sjedne on ne ustaje...on nema osjecaj za moral...niti ga interesuje narod...niti pamet...on gura pa dokle dogura...sve za svoju guzu...a takvih imas koliko hoces na pozicijama na kojima bi trebali sjediti pametni, skolovani,elokventni ljudi...a ne da svako nase zasjedanje izgleda kao velika sprdnja...ovo je moje misljenje
