IZVORNA PORUKA: Mirkica

IZVORNA PORUKA: Anoniman

IZVORNA PORUKA: lilith

bez uvrede-mislim da si ti emocionalno nezrela i to prestrasno...osim toga,buduci da ovdje cujemo samo tvoju pricu,sa onim sto si napisala i izmedju redova osjeti se tvoja ljubomora na nju...
a ovo sto generaliziras djecu razvedenih roditelja je grozno...kao sto rece acudesa djeca nisu nista kriva...
ovo sto si napisala "ostavila je pa ostavila" je...ma u stvari nemam rijeci...ti i mama zrtvice najvece...
kao sto rekoh,jadna djevojka ta tvoja sestra...

 za djecu razvedenih roditelja rekla sam uglavnom a ne sva djeca...
ja ove što znam sva su ljuta na roditelje i stalno im nešto prigovaraju
a ovo ja ljubomorna na nju, svašta  cijela familija je svjesna situacije da je ona na nas ljubomorna jer smo živjeli uz majku, valjda

Koliko malo ljudstva u nekim ljudima  ima ,nek im se Bog smiluje , kako te nije stidi dosla si tu pljujes po zeni ni krivoj ni duznoj , zeni koju je majka sa 7 godina ostavila i udala se i ako je imala svoj posao svoj zivot opet je je ostavila i otisla , pises tvoja mama je financirala davala joj novac pa pises onda vi sirotinja ona bogata , ma ti nemas poima sta pises , mozda si ti na nju ljubomorna jer ona i ako nema ni oca ni majke sada ima sve Bogu hvala muza djecu fakultetski obrazovani oboje Elhamdulilah BOg je milostiv prema sirocetu a tesko onom ko se o siroce ogresi a sto mi je najgadnije je to da tvoja majka kao nju nesto klete , Egoizam da visi ne moze biti.
Mislim kada bih tvoja seka pocela pricati da bih kamen zaplako.

IZVORNA PORUKA: skorpija7

Draga moja ja sam u braku sa covjekom koji ima dijete iz prvog braka,a nas dvoje nemamo djece.Ja te u potpunosti razumijem jer meni se ponekad cini da bas to njegovo dijete ne mogu gledati ocima i to on njega vidja samo po dva sata u dva dana sedmicno.Ja sam svjesna da bi bilo ispravno da ja to dijete zavolim i da se prema njemu ponasam normalno,da dijete nije nista krivo,da je dijete samo dijete,kad pomislim bilo sta drugo strah me je Boga,ali ja ne mogu protiv sebe.Moram naglasiti da dijete nikad nije osjetilo s moje strane bilo kakvo odbijanje,cak sta vise voli me nenormalno,kad je kod nas hoce da bude samo samo sa mnom,da se igra samo sa mnom,ako sam slucajno u skoli ili na poslu place,trazi me,znaci ja nikada ta svoja osjecanja nisam pred djetetom pokazala,ali sve me nervira sto se tice tog djeteta.
Moram da napomenem da je njegova majka meni toliko zla nanjela da ja ponekad kad pogledam u to dijete i padne mi na pamet ko mu je majka hocu da poludim.
Potpuno te razumijem da ne mozes to dijete nikad voljeti kao svoje jer to nije tvoja krv,i ja uvijek kazem da ja kad rodim dijete,a to ce biti uskoro,nikada ne mogu smatrati da moje dijete ima brata,jednostavno ne mogu,to nije moje,jos plus ne zivi sa nama i nikad ne bih pozeljela da zivi.
Moj muz sve ovo zna,ja to od njega ne krijem,on me ne razumije,i on kaze dijete je samo dijete,ali mene nervira sam cinjenica da on ima dijete sa nekim drugim,a kamoli sta drugo.
Ja radim sve da bih ocistila svoju dusu i da ne bih razmisljala ovako i to traje par dana,ali se sve ovo opet vrati.U zadnje vrijeme sam odustala.Cak sta vise pocela sam izbjegavati da budem kuci kada je to dijete ovdje,osjecam se bolje.
Ocigledno je da ti ja ne mogu bas mnogo pomoci jer sam u skoro istom problemu,ali nadam se da je lakse kad vidis da nisi jedina koja gaji takva osjecanja i kojoj se desavaju slicne stvari u zivotu.Smatram samo bi razgovor i stalna komunikacija tebe sa tvojim muzem popravila stvari koliko toliko.Veliki pozzz

IZVORNA PORUKA: skorpija7

Draga moja ja sam u braku sa covjekom koji ima dijete iz prvog braka,a nas dvoje nemamo djece.Ja te u potpunosti razumijem jer meni se ponekad cini da bas to njegovo dijete ne mogu gledati ocima i to on njega vidja samo po dva sata u dva dana sedmicno.Ja sam svjesna da bi bilo ispravno da ja to dijete zavolim i da se prema njemu ponasam normalno,da dijete nije nista krivo,da je dijete samo dijete,kad pomislim bilo sta drugo strah me je Boga,ali ja ne mogu protiv sebe.Moram naglasiti da dijete nikad nije osjetilo s moje strane bilo kakvo odbijanje,cak sta vise voli me nenormalno,kad je kod nas hoce da bude samo samo sa mnom,da se igra samo sa mnom,ako sam slucajno u skoli ili na poslu place,trazi me,znaci ja nikada ta svoja osjecanja nisam pred djetetom pokazala,ali sve me nervira sto se tice tog djeteta.
Moram da napomenem da je njegova majka meni toliko zla nanjela da ja ponekad kad pogledam u to dijete i padne mi na pamet ko mu je majka hocu da poludim.
Potpuno te razumijem da ne mozes to dijete nikad voljeti kao svoje jer to nije tvoja krv,i ja uvijek kazem da ja kad rodim dijete,a to ce biti uskoro,nikada ne mogu smatrati da moje dijete ima brata,jednostavno ne mogu,to nije moje,jos plus ne zivi sa nama i nikad ne bih pozeljela da zivi.
Moj muz sve ovo zna,ja to od njega ne krijem,on me ne razumije,i on kaze dijete je samo dijete,ali mene nervira sam cinjenica da on ima dijete sa nekim drugim,a kamoli sta drugo.
Ja radim sve da bih ocistila svoju dusu i da ne bih razmisljala ovako i to traje par dana,ali se sve ovo opet vrati.U zadnje vrijeme sam odustala.Cak sta vise pocela sam izbjegavati da budem kuci kada je to dijete ovdje,osjecam se bolje.
Ocigledno je da ti ja ne mogu bas mnogo pomoci jer sam u skoro istom problemu,ali nadam se da je lakse kad vidis da nisi jedina koja gaji takva osjecanja i kojoj se desavaju slicne stvari u zivotu.Smatram samo bi razgovor i stalna komunikacija tebe sa tvojim muzem popravila stvari koliko toliko.Veliki pozzz

IZVORNA PORUKA: snowrose

IZVORNA PORUKA: skorpija7

Draga moja ja sam u braku sa covjekom koji ima dijete iz prvog braka,a nas dvoje nemamo djece.Ja te u potpunosti razumijem jer meni se ponekad cini da bas to njegovo dijete ne mogu gledati ocima i to on njega vidja samo po dva sata u dva dana sedmicno.Ja sam svjesna da bi bilo ispravno da ja to dijete zavolim i da se prema njemu ponasam normalno,da dijete nije nista krivo,da je dijete samo dijete,kad pomislim bilo sta drugo strah me je Boga,ali ja ne mogu protiv sebe.Moram naglasiti da dijete nikad nije osjetilo s moje strane bilo kakvo odbijanje,cak sta vise voli me nenormalno,kad je kod nas hoce da bude samo samo sa mnom,da se igra samo sa mnom,ako sam slucajno u skoli ili na poslu place,trazi me,znaci ja nikada ta svoja osjecanja nisam pred djetetom pokazala,ali sve me nervira sto se tice tog djeteta.
Moram da napomenem da je njegova majka meni toliko zla nanjela da ja ponekad kad pogledam u to dijete i padne mi na pamet ko mu je majka hocu da poludim.
Potpuno te razumijem da ne mozes to dijete nikad voljeti kao svoje jer to nije tvoja krv,i ja uvijek kazem da ja kad rodim dijete,a to ce biti uskoro,nikada ne mogu smatrati da moje dijete ima brata,jednostavno ne mogu,to nije moje,jos plus ne zivi sa nama i nikad ne bih pozeljela da zivi.
Moj muz sve ovo zna,ja to od njega ne krijem,on me ne razumije,i on kaze dijete je samo dijete,ali mene nervira sam cinjenica da on ima dijete sa nekim drugim,a kamoli sta drugo.
Ja radim sve da bih ocistila svoju dusu i da ne bih razmisljala ovako i to traje par dana,ali se sve ovo opet vrati.U zadnje vrijeme sam odustala.Cak sta vise pocela sam izbjegavati da budem kuci kada je to dijete ovdje,osjecam se bolje.
Ocigledno je da ti ja ne mogu bas mnogo pomoci jer sam u skoro istom problemu,ali nadam se da je lakse kad vidis da nisi jedina koja gaji takva osjecanja i kojoj se desavaju slicne stvari u zivotu.Smatram samo bi razgovor i stalna komunikacija tebe sa tvojim muzem popravila stvari koliko toliko.Veliki pozzz

Molim te nemoj rađati dijete-shvatih da si ,ali mislim da je za to dijete bolje da se ne rađa kad će imati majku sa tako VELIKIM GRIJEHOM i zlobom u srcu.
Pa bona ,zar te nije strah da se sve to ne vrati na tom nedužnom stvorenju koje nosiš ispod srca????

Ženoooo,trzni se i pročitaj svoj post i zamisli da ga je neko drugi napisao- I JESIL SE UPLAŠILA TE OSOBE???

Vjeruj mi nikad nemam običaj suditi drugima jer ima KO ĆE SUDITI,ali ja kao osoba koja se više godina trudi za malu sam razočarana i TOBOM i SAMOM SOBOM jer si me uspjela toliko uznemiriti da sam morala onakav prljav post komentarisati.

PA KAKO BI USVOJILA DIJETE da nB ne možeš imati ???

Neka ti dragi Bog oprosti.

IZVORNA PORUKA: MarinaDK

IZVORNA PORUKA: snowrose

IZVORNA PORUKA: skorpija7

Draga moja ja sam u braku sa covjekom koji ima dijete iz prvog braka,a nas dvoje nemamo djece.Ja te u potpunosti razumijem jer meni se ponekad cini da bas to njegovo dijete ne mogu gledati ocima i to on njega vidja samo po dva sata u dva dana sedmicno.Ja sam svjesna da bi bilo ispravno da ja to dijete zavolim i da se prema njemu ponasam normalno,da dijete nije nista krivo,da je dijete samo dijete,kad pomislim bilo sta drugo strah me je Boga,ali ja ne mogu protiv sebe.Moram naglasiti da dijete nikad nije osjetilo s moje strane bilo kakvo odbijanje,cak sta vise voli me nenormalno,kad je kod nas hoce da bude samo samo sa mnom,da se igra samo sa mnom,ako sam slucajno u skoli ili na poslu place,trazi me,znaci ja nikada ta svoja osjecanja nisam pred djetetom pokazala,ali sve me nervira sto se tice tog djeteta.
Moram da napomenem da je njegova majka meni toliko zla nanjela da ja ponekad kad pogledam u to dijete i padne mi na pamet ko mu je majka hocu da poludim.
Potpuno te razumijem da ne mozes to dijete nikad voljeti kao svoje jer to nije tvoja krv,i ja uvijek kazem da ja kad rodim dijete,a to ce biti uskoro,nikada ne mogu smatrati da moje dijete ima brata,jednostavno ne mogu,to nije moje,jos plus ne zivi sa nama i nikad ne bih pozeljela da zivi.
Moj muz sve ovo zna,ja to od njega ne krijem,on me ne razumije,i on kaze dijete je samo dijete,ali mene nervira sam cinjenica da on ima dijete sa nekim drugim,a kamoli sta drugo.
Ja radim sve da bih ocistila svoju dusu i da ne bih razmisljala ovako i to traje par dana,ali se sve ovo opet vrati.U zadnje vrijeme sam odustala.Cak sta vise pocela sam izbjegavati da budem kuci kada je to dijete ovdje,osjecam se bolje.
Ocigledno je da ti ja ne mogu bas mnogo pomoci jer sam u skoro istom problemu,ali nadam se da je lakse kad vidis da nisi jedina koja gaji takva osjecanja i kojoj se desavaju slicne stvari u zivotu.Smatram samo bi razgovor i stalna komunikacija tebe sa tvojim muzem popravila stvari koliko toliko.Veliki pozzz

Molim te nemoj rađati dijete-shvatih da si ,ali mislim da je za to dijete bolje da se ne rađa kad će imati majku sa tako VELIKIM GRIJEHOM i zlobom u srcu.
Pa bona ,zar te nije strah da se sve to ne vrati na tom nedužnom stvorenju koje nosiš ispod srca????

Ženoooo,trzni se i pročitaj svoj post i zamisli da ga je neko drugi napisao- I JESIL SE UPLAŠILA TE OSOBE???

Vjeruj mi nikad nemam običaj suditi drugima jer ima KO ĆE SUDITI,ali ja kao osoba koja se više godina trudi za malu sam razočarana i TOBOM i SAMOM SOBOM jer si me uspjela toliko uznemiriti da sam morala onakav prljav post komentarisati.

PA KAKO BI USVOJILA DIJETE da nB ne možeš imati ???

Neka ti dragi Bog oprosti.

Svasta cuj nemoj radjati dijete sta treba da ga abortira i ja sam se uplasilæa tebe....

IZVORNA PORUKA: aicha

Ali tvoja seka je osoba koja nije dobila ljubav ni izljeve njeznosti i nije ni naucila da dalje reflektuje ljubav i izljeve njeznosti.

IZVORNA PORUKA: malena_t

IZVORNA PORUKA: aicha

Ali tvoja seka je osoba koja nije dobila ljubav ni izljeve njeznosti i nije ni naucila da dalje reflektuje ljubav i izljeve njeznosti.

Ma nema to veze s tim.

U pitanju je ljutnja, ogorcenje, osjecaj napustenosti i zanemarenosti....Ona (mama) je otisla, ostavila me, odabrala je njega, njih, zasto, zasto je oni imaju, a ja ne.....Ostane velika praznina, rupetina.....Mozda vremenom da se ta rana zalijeci, mada ne vjerujem.

IZVORNA PORUKA: teacher75

jos jedna stvar, i ja sam dijete razvedenih roditelja, kao i moja rodica i nekoliko mojih najboljih prijatljica i strasno me je uvrijedio post anonimne u kojem je napisala da su djeca razvedenih roditelja bezosjecajna i da nikog ne vole. e, pa nikako se necu sloziti s tim, jer i ja i ljudi koje poznajem su puni ljubavi, i bas suprotno, cini mi se da nedostatak ljubavi od strane jednog roditelja pokusavamo kompenzirati velikim brojem prijatelja, a da ne govorim o duploj kolicini ljubavi koju pruzamo roditelju s kojim zivimo jer nam je on jedan i otac i majka!