sporty mamaa
|
Mene je jucer ponovo uhvatio taj napad panike... Cu+ijeli dan nesto po kuci radila, cistila, pomjesala milion sredstava za ciscenje, mirisa, svega, a nisam nista jela cijeli dan... Navecer mi dosla neka muka, jednostavno mi se zamantalo, a poslije toka sam se toliko prepala, posebno jer sam sama s djetetom bila kuci... Sto misli u glavi, sta ako padnem, sta ako ovo ono... Ruke i noge mi se tresle, ma uzas... Muz na poslu bio, zovem njega, jedva okrnem broj, kaze ne moze doci, da legnem da se smirim... I dijete se prepalo, pocela plakati... Uzela ja bebu, nekako joj uspjela obuci jaknu, kapu i u papucama izasla is stana... Sreca otisla do rodice koja zivi u zgradi do moje... >Ona mi skihala caj, dala lexilium da popijem i nakon sat sam se nekako smirila... Iskreno bilo je uzasno, znam da mi je sigurno sve doslo od toga sto nisam nista jela sto imam jako nizak tlak i sto sam se preforsirala, ali znam i da nakon toga sto mi je bilo lose da me uhvatio taj napad anksioznosti, tocno sam ga prepoznala ali mu se nisam znala oduprijeti... Inace, znam da je to sve od proteglog rata, od svih onih strahova, ali jos uvijek nisam isla nikakvom doktoru, jer sam mislila da se mogu izboriti s tim, zapravo nisam nikome ni govorila, jer odmah svi misle da si luda.. Cak i mm mi se smije, govori smiri se, nije to nista, to ti se zamantalo zato sto non stop visis na kompjuteru... Tako me strah da bi se to moglo ponoviti, morala sam podijeliti s vama, drago mi je da nisam sama u ovome... Sve vas puno pzdravljam i zelim sto manje ovakvih napada...
|