ElmaB
|
Dobro jutro drage moje! Prije svega zelim Vam se zahvaliti na iskrenim cestitkama i podrsci koje ste mi cijelo vrijem pruzali. Vidim, Suzana Vas je detaljno o svemu izvjestavala, a ja sam sada uhvatila malo vremena, pa cu Vam u kratkim crtama napisati sta i kako se sve odvijalo, jer pretpostavljam da Vas interesuje. Eh, ovako: kao sto znate u bolnici sam bila sedam dana na posmatranju i jako sam tesko to podnijela, jer sam se svega nagledala i naslusala, a pogotovo sto svoju Teu nikako nisam vidjela. Mislila sam da ce mi zakazati carski rez, pa da cu i ja kao i ostale trudnice koje tamo leze proci uobicajenu proceduru pred operaciju. Ali, nisam. Moj dr. je dosao u ponedjeljak ujutro i rekao mi danas cemo raditi!!!!! Mozete zamisliti kako sam se osjecala! Odmah sam obavijestila muza i ostalu porodicu i nisam znala sta da radim. Tih nekoliko sati iscekivanja pred operaciju, protekli su mi veoma uzbudljivo. Bila sam van sebe. Odmah su me odveli na klistiranje, zatim kod kardiologa i interniste. Oko deset sati dosao je moj muz, sa kojim sam u holu stajala i pricala, sve do odlaska u salu. Dr. je nekoliko puta bio s nama i pokusao me utjesiti i ohrabriti, ali nije uspio. Ja sam bila izvan sebe i plakala sam . U petnaest do dvanaest sestra je dosla po mene i rekla da se pozdravim sa muzem i da idemo. Poljubila sam ga i krenula uz stepenice. Ne znam ni kako sam se popela do sale. Tamo me je cekala moja babica, koja mi je bila i na prvom porodu, i rekla da se ne sekiram da ce sve biti ok. U dvanaest sam usla u salu i sljedece cega se sjecam je jedna debela sestra koja mi jerekla da je sve u redu da sam rodila sina 2400 kg i 46 cm i kcerku 2250kg i 45 cm!!!!!!!!!!!!!!!!!! Brzo sam se probudila i jako me je boljelo, ali su bolovi brzo uminuli, jer su mi infuzije stalno mijenjali! Za nekoliko minuta dosao mi je muz i rekao da su bebe u inkubatoru, na grijanju, te da nisu prikopcane ninakave aparate, samostalno disu i dobro su. Male jesu, ali je najbitnije da su im organi svi razvijeni! Sutra ujutro sisla sam na odjeljenje. Jedva, ali sam ipak uspjela. Rana me pravo boljela, posebno kada hodam! Popodne sam s muzem otisla do inkubatora da ih prvi put vidim. Bili su tako mali, sto je za mene sok, jer imam iskustva sa bebom koja je imala skoro 4 kg. Posebno kada sam pitala pedijatre kako su bebe i uvijek dobivala isti odgovor: stanje je stabilno, a za kasnije cemo vidjeti! Bebe su nezrele, jer su rodjene u 36 sedmici!!!! Uzas! Za dva dana, hvala Bogu, iz inkubatora prebaceni su tople krevetce, pa sam ih mogla i uzeti! U petak, smo kao sto vec znate, dosli kuci. Sada se privikavamo i oporavljamo. Hranim ih svaka dva sta jer moraju brzo dobiti na tezini, s obzirom da su u bolnici izgunili po 200 grama, sto je za ovako male bebe porpilicno puno. Doktrorica ih je dva tri puta vec obilazila i kaze da ce, ako Bog da, dobro napredovati, sto mi je najvaznije! Ja se oporavljam polako. Ne lezim, jer nemam vremena, rana zarasta, a i grudi me manje bole. Jos uvijek kasljem od nerkoze, ali nista strasno. Vidim da je Maida pitala sta mi je sa matericom. S obzirom da sam nosila dvojke oziljak od prvog carskog se razvukao jako mnogo, pa dr. nije smi cekati duze, te me je morao poroditi tako brzo. Od velike tezine materica se razvukla i istanjila, ali on kaze, da ce se regenerisati, samo joj treba vremena. Mnogo vise nego prvi put. U ponedjeljak, ako Bog da, idem na prvu kontrolu! Eto, toliko od mene! Vrijeme je za novo hranjenje Lane i Denija! Jos jednom hvala na svemu! Sretno svima Vam, pa se uskoro ponovo cujemo. Ja se nadam da cu moci ugrabiti malo vremena. Velika pusa svima!!!!!!!!!!!!!!!!!!
_____________________________
Mamina zlata: Tea, 11.02.2005. Lana, 31.03.2008. Deni, 31.03.2008.
|