scarlett
|
Naravno ima prosvjetnih radnika koji ne gaje iste simpatije prema svoj djeci, ali iz vlastitog iskustva tvrdim da nikad prema učenicima nisam gajila antipatije, bez obzira kakvi su đaci u bilo kojem smislu. Redovno sam doživljavala situacije da učenici jedu čips, košpice i sl. u odjeljenjima gdje sa njima u klupi zajedno sjede učenici koji potiču iz velikobrojnih porodica i jedva da imaju za sendvić. Isti ti učenici bi bacali otpatke ispod klupe ili gađali druge đake istim. Bez obzira na moje molbe da ne jedu i da to ne rade, takvi učenici samo ironično kažu "dobro nastavnice " i nastave dalje, a ako bih na kraju časa zamolila da počiste, jednostavno izađu iz razreda i naravno - ja kupim. Takve učenike slati pedagogu - nema svrhe, jer će reči "Ako ti ne možeš stvoriti red na svom času - ne mogu ni ja!" ( Smatra se da učenik mora biti dovoljno zainteresovan za čas da ne bi pravio probleme). Mlad sam nastavnik i prošla sam brojne seminare, znam šta su savremene metode nastave i vjerujte nisu ni slične metodama kako su nas naši učitelji i nastavnici nas učili. Sve je puno slikovitije, interesantnije i radi se što više kroz igru i bez opterećenja. Nikada zbog takvog ponašanja učeniku nisam dala jedinicu, jer ponašanje je jedno, a poznavanje gradiva drugo i to se ne smije miješati. Ipak, u početku svog rada, takve sam učenike znala dignut da odgovaraju ili ponove gradivo i oni nisu znali odgovoriti ni na najbanalnija pitanja, znali su redati jedinicu za jedinicom, to je njima svejedno, jer roditelji takvih učenika ne dolaze u školu ni na poziv, ni molbu. A Ako ipak dođu, uvijek je nastavnik kriv... Na kraju školske godine, svakako se ne smije imati velik procenat neprolaznosti učenika, tako da oni svi opet prođu u sl. razred i znaju da komotno smiju nastavit takvo ponašanje. Jedan primjer: učenik koji je čitavu školsku godinu ometao rad na času i nikada nije napisao ni riječ, sa 9 zaključenih jedinica, smanjuje se (poklanja) na 2, da može na popravni na kojem se svakako svi učenici puste dalje. Nije problem pokloniti ocjenu, ali kolika je korist od toga na kraju za samo dijete. Ja nikada nisam nastojala biti "autoritet", ali sam pokušavala navesti učenike da se međusobno poštujemo. Ali ustvari sada, učenici grade autoritet nad nama. Međutim, kako sam već u ranijem izlaganju rekla, takvim učenicima je svejedno, njima će njihovi roditelji sve pružiti i omogućiti i oni znaju da se nizašto ne moraju potruditi. I škola će nakraju popustiti, da ne bi imala loš prosjek. Ja u tome svemu i dalje najmanje krivim učenike.
< Poruku je uredio scarlett -- 31.3.2009 12:56:31 >
|