kolacic
|
Mislim, a zaista, da ovaj brak nece uspjeti. Znam da mi nismo jedno za drugo. Jedno je sto me vode scene i ponasanje u vezi, ono da se razumijemo da je bio bar mrvicu ovakav pa nisam corava da bih se udala za ovakvog osobenjaka, a drugo je sto zivim kako zivim, kako zivim ja najbolje znam na svojoj kozi. Ali postoje i ucjene koje nisam govorila: svako moje "negodovanje" njegovom daljinom i distancom prema meni kao zenom, bilo je uglavnom ucjenjivano ako se popravim, bit ce i to, ili ucjene novcem, on vrlo dobro zna da mi novac ne igra nikakvu ulogu, ali ovih dana obzirom na cijelu situaciju, cijelo vrijeme sve finansiram svojim novcem, nit mu trazim nit me pita nit zeli da zna, nit ostavlja pare, i jutros kad mi je pun djavo njegovog preseravanja, na upit da ostavi novac, jer on i jede i pije od tog novca, a tu je i beba, odgovor je: moras biti fleksibilna, kad zasluzis dobit ces pare. Ja sam vrisnula. oci mi stale, otkud on ima za pravo da me ucjenjuje njeznostima i dodirima, i parama zbog glupe kuce?? ma da mi je otac nema pravo to da mi radi. ja fleksibilna, ako je iko ja sam, prilagodila sam se njemu ko nikome, a on corav pa corav, konta ucjenom ce me "dovesti u red". rekla sam mu ohani malo, otkaci od mene, tebi je polazna tacka kuca, a ok idi nemoj dinara ostaviti, mogu ja,. sjela sam i pogledala u dijete onako hladno, nikakav odraz na mom licu nije vidio, samo suza mi je skliznula, zaista je nisam mogla zaustaviti. Strecnuo je, ustuknuo, pogledao na stranu, pa objasnio finim glasom da zaista nema sitno a mora racune da plati jutros, ima samo tri marke i pedeset krupno nema vise u novcaniku nista. Ja nisam ni pogledala u njegovom smjeru, klimnula samo ok je, idi. On je izasao stajao kraj vrata, ja sjedila tu, pa ustala da udahnem svjezeg zraka, i vratila se, kad vdiim ide on i nosi onih 50 KM o kojim je pricao.. evo ti, idi u prodavnicu, kupi sta ti treba..drzi pare u ruci i daje mi, na licu mu vidim brigu i osjecaj krivice, Ja sjedim i govorim, ok je, ne treba. On gleda, pa se ljuti, face slaze, jel to neces pare??? pa znaci neces?? tebi znaci ne trebaju pare jel?? samo ga blago pogledam, i smireno odgovorim: ne trebaju mi, ja hocu normalan zivot, ako ga nemam ne trebaju mi pare. Onda je planuo: i on hoce "normalan" zivot, struje doslo voliko, grijanje noliko, voda curi na sve strane nista ne pazim, racun toliki, telefon sam nabila (neki dan dosao racun, 70 km, nije malo priznajem, ali obzirom da znam o kakvom je profilu rijec s racunom sam i prilozila svoj novac, i platio je mojim parama, a ocito, to vise ne igra nikakvu ulogu ) po cijeli dan lezim, on rinta ranti, crce na poslu da nam priusti sve da imamo, sta ja hocu koji djavo, sta je, i racuni su njega, on je kriv i za racune jel?????? Rekla sam mu: Ne, ja sam kriva, za sve sam ja kriva. Moja je krivica i za racune.. on je odmahnuo rukom ljut i previse, strpao one pare u novcanik i otisao zalupivsi vratima. Sad, gledam u dijete, igra se ono, nista ne konta, osjecam srecu beskrajnu sto je mala i sto ne moze zapamtiti da se "nesto lose desava". to sam bar ja percipirala kod svojih roditelja dok sam bila dijete jer moj otac je pio, pio, pio, mama ga cekala plakala nocima, i ostala da pati cijeli zivot u tom braku...Sve sto je ona dozivjela, ja hvala BOgu ne prolazim, kad sam saznala da moj muz ne pije, mrzi alkohol, to je za mene bila premija.. premija,.. sad vise ne znam sta je ovo, u kojem sam ja svijetu.. on nema poroka javnih nikad ih nije ni imao, ne pusi, ne pije, ne kocka, ne hoda s drustvom, nema diskoteke i kafane, nista sto je lose...meni mama kaze kad oanko pricamo o zivotu, "sta ti hoces sine, ti nisi mogla izabrati boljeg covjeka", valdja jadnica od problema kroz koje je ona prosla..znala je, sjecam se bila sam dijete, otici kod rodice na dva dana, da je nema, sami mi, djeca, tata zabrinut, ljut, ceka, a ne zna ni da nam da da jedemo, a mi gdje je mama, kaze doci ce..i smiri se on tako dok ne dodje, i kad dodje, jos neko vrijeme..i onda opet po starom
|