snijeg
|
Znam zato što je divan otac našoj kćerci...znam zato što me ne sluša dok govorim, ali zna sve šta sam rekla i koja su moja očekivanja...znam jer kad se javi na telefon ne kaže halo/molim, nego odgovara na pitanje koje ni postavila nisam....znam zato što me uvijek iznova podsjeti da je život prekratak za brige....znam zato što me nasmijava....znam zato što me je u stanju naljutiti više nego iko, znam jer vidim da ga ljutim....znam jer se pogledima razumijemo....znam da se volimo jer drugačije ne umijemo.... Vremenom su nestala svakodnevna ljubakanja, moljakanja, cmakanja i ostala "smaranja" sad znamo šta hoćemo, možemo, želimo i to i konzumiramo u mjeri koja nam odgovara 
Tašnu mi ne drži, ne plače dok pričamo, hebe mu se do kad spavam, facebook-ove nemamo, slike djeteta su nam preokupirale mobitele, računare, mi se pojavimo tu i tamo, tampone ne koristim, a uložaka uvijek imam u rezervi, desert mi da čitav ako mu se ne sviđa, a ako je njemu dobar kaže naruči sebi, suđe pere mašina, a ostale kućenske poslove radi ko šta stigne to si ne vagamo. Mater je njegova jedno, ja sam drugo i neće me ni braniti ni hvaliti, smatra me dovoljno zrelom i sposobnom da svoje sukobe rješavam sama, osim ako nisu oni fizičke prirode (vjerujem da bi me zaštitio), kad ide na poslovni put ili radi prekovremeno ne želi me ni na mapi vidjeti, kad je potres kaže "samo da ne zaglavimo, Bože brze smrti", na mojoj je strani samo kad misli da sam u pravu, u suprotnom me argumentima "dovodi tobe", kritikuje moje neprihvatljive postupke, pohvaljuje moja dobra djela, podržava me u radnjama/stvarim za koje smatra da su ok, u suprotnom kaže "eto ti tamo, radi kako hoćeš, ja sam svoje rekao"....eto, možda me ipak ne voli  
_____________________________
"Počinje na svijetu da biva previše bučno i fabrično, premalo ima duhovnog spokojstva."
Dostojevski
|
)koju oboje volimo-naše dijete... 
Odštampaj
