Alhemicarka
|
IZVORNA PORUKA: Selminja IZVORNA PORUKA: Hanady RR ja sam se već nekoliko puta zaista našla u nekoj situcaiji što iz dobre volje pričam savjete u želji za uspješnim dojenjem budem shavćena kao neko ko nešto forisar niđe veze... ja pokušala uputiti na svjetnice za dojenje, ona se na mene brecnu ljutnu kaže patronžna valjda zna bolje... reko zna...šta sma mogla dalje reći Zbog ovakvih i sličnih situacija ja sam prestala savjetovati, upućivati... Kao kometar nazad dobijem "pravi se pametna" Ja sam došla ovdje na forum s milion upitnika iznad glave kad sam vidjela dvije crtice na testu. Dosta trudnica posjećuje RR i forume ovakvog tipa, ali rijetko koja ode na temu dojenje. Dojenje se uči u trudnoći Kad rodiš, već je kasno, panika, hormoni i nervoza učine svoje. Nekako se o dojenju razmišlja kao o gegama dugih rukava, ako bude zima obući ćemo ih, tj ako bude mlijeka dojit ću. I tu svo znanje završava. A najčešće slušam rečenice tipa, ni moja mama nije dojila, kod nas je to nasljedno I onda shvatim, pa nisam budala moralisati i trošiti svoje riječi na nekoga ko misli da je dojenje nasljedno. Sreća pa nisam na tebe naletila da te pitam za savjet jer vjerovatno danas ne bi dojila Eto, ja sam jedna od tih koja je mislila da je dojenje nsljedno, nije dojila moja mama, ni njena mama i svi su me već ubjedili da neću ni ja. Međutim, odlučim da ću prije nego odustanem da pokušam sve, i dok sam trudna bila odem u školu za trudnice i uvežem se sa Lejlom Ka ( ) koja mi lijepo objasni da dojenje nije nasljedno, da nema nekvalitetnog mlijeka i slične stvari. Mene nije sramota što sam mislila tako, sramota bi me bilo da nisam pitala nekog stručnog i strpljivog i radog da mi objasni neke stvari. I pored sve edukacije imala sam jako težak početak, jer dojenje se ne uči samo u trudnoći, ono se najviše uči praktično, kad uzmeš bebu u ruke. Proučavala sam pravilan hvat pa su mi opet bradavice ispucale i bile jako bolne i još hiljadu početničkih grešaka sam napravila. Jednostavno, ja nisam bebu znala držati kako treba, a ne joj dati pravilno sisu. Ne znam je li mi više smiješno ili tužno kad se sjetim tih početaka, ja se namještam po pola sata da dojim, kraj mene čitava armija ljudi, mama donosi vodu i pridržava mi da se napijem, muž me počeška, jer se ja zaboga ne smijem pomjeriti, ja dojim. I stvarno ne znam gdje nailazite na te žene koje ne žele da doje jer im je to naporno. Koju god ženu znam da nije uspjela da doji to im je toliko teško palo da zaplaču i godinama iza toga. Znam koliko sam ja isplakala svaku flašicu AD-a koji sam dala kad nisam vidjela drugog izlaza. Mislim da takav agresivan i optužujući stav još više ometa žene koje žele da doje a ne uspiju. To je takav pritisak da je čudo da oksitocin uopće radi. Moja mama je dočekala unuku i kad vidi mene kako je dojim sva se usplahiri, jer ona nije uspjela. Sve sjedi kraj mene i gleda kako to radim, sva sretna. I kad joj dođu žene i pune sebe pričaju kako su one dojile i dojile, kao da su više vrijedne od nje zbog toga, dođe mi da ih spucam. To je kao da invalidu pričate kako je divno trčati i hodati, kako vi šetate i šetate i nema ništa ljepše od toga. Malo sam tu emotivna, ali vidim kako to mojoj mami teško pada, a eto ja smatram da je ona najbolja mama na svijetu, i ne samo ja, sve moje prijateljice su mi zavidjele na mami. Još kad mi rekoše dojena djeca su posebna, jes, eto ja sam manje posebna od nekog ko je dojen. Ja sam definitivno za isključivo dojenje, nema boljeg i ljepšeg načina hranjenja, ali optužbe koje su ovdje iznjete za žene koje ne doje su mi malo bljak. Svaka majka za svoje dijete želi samo najbolje, rijetke su one koje će staviti svoj mir ispred djetetovog zdravlja i sreće.
_____________________________
Ona neda da je slome, otima se i prkosi... 09. 04. 2012. Mamin Vrtirep
|