Anoniman
|
Ista je anonimna. Citam VAs i divim vam se kako mozete biti tako super. Neko je rekao da medju nama postoji dublji problem i to je tacno, a taj problem se zove zajednica. REcete, ti si to znala kad si se udavala i sl i ok, znala sam. Ali mi je servirana drugacija prica tipa iako je zajednica vi cete zivit svoj zivot,necemo se mjesat, dirat vas, puno obavezivat i sl. E nije ispalo tako, samo sam ja ispala naivna i postala ogorcena zbog toga. Iz toga prozlaze sve moje gluposti koje stvaraju nesuglasice. Vjecito ga obavezuju, vikend je uvijek planiran za njega, ima obaveze s njima, tako otprilike o popodne kad doje s posla, sa mnom je samo 2 sata pred spavanjei to je to, a da mogu sta planirat s njim, jako tesko jer i njemu su oni uvijek prioritet. I Sinoc ja pricam s muzem na tu temu. Kazem mu sve i on meni na to kako ja trebam naci vise prostora,molim lijepo.KAKO?Ja sam zeljna njega, a ne njih, zelim bit nasamo sa njim, a ne u ekipi. I tako pricala i rekla da se bas ne uklapam i da bih voljela da smo negdje sami, da bi puno bolje zivjeli, dam mu argumente, a on se napuse zato sto sam spomenula odvajanje.I puse i dalje.To mene boli i zbog toga sam ovakva,sto ne vidi da treba nesto promijenit i ne osjeca potrebu da radi mene promijeni nesto,recimo da se postavi prema njima drugacije, na nacin da znaju da ima brak, da sam mu ja zena i da je i nama potrebno vrijeme. Ne, on sve njihovo odobrava,na sve pristaje njihovo, a ja ispanem nebitna.Nikad nije recimo rekao, danas sam planirao nesto sa zenom, mozemo to i sutra ili sl.Uvijek je njihovo br.1.Gdje sam tu ja i mi? i puse. I kako da se ja pronadjem.Iz ovog ne mogu a dalje kako? sta bi Vi?
|