mishkica
|
Gerberko, ti najbolje znas svoje dijete, i mozda ti ovdje i ne preneses svu svoju muku, ja sam sa dojenjem imala problema toliko, da sam sebe i sve oko sebe izludila..Ja nemam bradavica, niti su mi se ikad napravile, niti se mogu izvuci nadrazivajuci ledom i sl.jednostavno smedji dio uzasno velik, dojke isto, a bradavica ni na mapi..Kad su meni dali M da je podojim 3 sata poslije poroda, dijete nije imalo za sta uhvatiti, samo drzala glavu na siki, a sika 3 puta veca od glave, nikako nije prihvatala, nekako prihvati sa skoljkicama,ali nejaka i sa zuticom, nije se htjela ni truditi, a meni se mlijeko gomilalo, pa dobila upalu, pa rane na bradavicama od bezuspjesnih pokusaja dojenja, i tako unedogled, sve do mjesec dana...Nisam u tih mjesec dana nikad odspavala ni 2 sata u komadu,a po 9 mi je sati M znala biti na grudima, place ona, placem ja, niti mi ima ko dodati da jedem, ni da pijem a ja ne smijem nju spustiti, jer onda nece opet da uhvati..Da ne duljim, bila sam uporna kao mazga, pala sam u nesvijest 3 puta u tih mjesec dana od umora i tuge, nisam se stigla 5 puta istusirati posteno, i znam da sam sve probala da uspijem i opet sebe krivim sto moje dijete nije uspjelo dojiti, ali eto ja sam nju opet hranila svojim mlijekom pomocu izdajalice do 7 i po mjeseci, znam da nisam od pomoci, ali samo cu ti reci, ti znas najbolje, ako vidis da si toliko iscrpljena, ni to nije dobro..Ja sam vjecito bila neraspolozena, nisam mogla nikoga gledati, ni slusati, jednostavno mi do zivota nije bilo. I sad me strah, ako ikad rodim drugo, kako cu opet sve podnijeti...
_____________________________
M&M Sreću čine male stvari...
|