Hanady RR
|
IZVORNA PORUKA: jasmin IZVORNA PORUKA: Hanady RR Ići na redovni posao nije uvijek i isklju�ivo izgradnja karijere... karijera je nešto sasvim drugo...ovo se baš malo pobrkalo na temi. Odgajati dijecu može i majka koja ide na posao... posao nije samo novac koji donosimo, posao je mnogo više... kada bi sve žene odlu�ile da ne idu na posao i maze svoje bebe jer tobože tako ih više volimo gdje bi bio status žene uopće... Što bi mi to ostavile narednim generacijama svojih kćeri da nau�e... Ako nam ne treba posao...nemojte se ni školovati...samo ćemo rađati i ne mrdat od djece...jeli to zaista ono što želimo generacijama kćeri koje dolaze nakon nas... Mislim jeli ovo relano zaista Svaka majka ( baš ove koje pišu na temama našim) svoje dijete voli i smješno je ljubav dokazivati ostankom kod kuće...ja razumijem, ne možaš naći posao u struci, razumijem nisu vremena koja daju mogućnosti da uvijek zaradimo koliko vrijedimo, znam ne štite se prava žena u radno-pravnpom statusu al nije u našoj zemlji ni muškarcima bolje....ali dokazivati ljubav djetetu ostajući kraj njega kući i smatrati da tako trebaju sve majke meni je u najmanju ruku žalosno, a baška smatrati da je dolazak na redovni posao karijera...to mi je tek žalosnije. mislim zaista mješamo ''''babe i žabe''''... jeste ravnopravnost da žena radi i pirrjeđuje društvu i porodici... ali naša borba je sa smislom...radimo, privjerđujemo, školujemo se i imamo pravo glasa...to što ga neko i nekada pogreško koristi to je drugi par rukava... ali je natragi�nije što žene koje smatraju da je ravnopravnost nas otjerala na posao i dalje smatraju da ista ta ravnopravnost muškarcima ne daje za pravo da kuhaju, peglaju, �iste kući i u najmanju ruku uzmu porodoisljki dopust... kod nas je stalno i uporno pomješana ravnopravnost sa konzervativnim stavovima i ne znamo jesmol došle il pošle... zamislimo da i o�evi skontaju da je lijepo biti kući kraj bebe...u svrhu ravnopravnosti...gdje bi nam kraj bio nekako mi se �ini da se polako vraćamo same tamo gdje smo davno bile... a to nije dobro...jer ja ne želim da mi kćerka sjedi kući, rađa, kuha pere i pegla..ja želim da mi kćerka bude obrazovana žena, sa pravom glasa da jasno i glasno kaže što želi hoće i umije...a ja sam ta koja ću svojim pravim u sadašnjem društvu nastojati da joj o�uvam taj status i poboljšam ga...jer neće ni ovo stanje u državi zauvijek trajati...valjda... Bez ljutnje Hanady,ali ovo podebljano mi je `nigdje veze`.Valjda se skolujemo da bismo bile obrazovane,ucene,da bismo znale na koji nacin doprinijeti najprije obitelji,porodici,zatim komsijama i covjecanstvu uopce.Nije valjda da si se skolovala samo radi posla i da ces skolovati dijete radi posla?!Naravno,tvoje je pravo da tako mislis,ali za mene to nema smisla.Kad bih imala mogucnost,do kraja zivota bih se skolovala i to u razlicitim smjerovima,da bih sto vise poznavala svijet u kojem zivim i da bih koristila svom drustvu,a kako rekoh,najprije mojoj obitelji.A ako,uz sve to,nadjem posao koji mi odgovara,i tu bih se zrtvovala da pomognem drustvu,no zaposlenje mi nikada ne bi bilo osnovni razlog skolovanja i obrazovanja uopce.Zalosno je sto se mora istaci ova `borba za svoja prava` u drustvu u kome zivimo. jasmin.. izvukla si rečenicu iz konteksta...vrlo sam uredno poredala sve... da školujemo se da budemo obrazovane...samo reci mi što bi to bio doprinos našoj porodici ako nam je cilj školovati se a onda pričati kako trebam sjediti kući a ne tih 8 sati provesti negdje dalje do djeteta jer tobože volim dijete smao ako sma uz njega cijeli jedan dan, meni ovaka stav na orazovanost ne miriše. jer obrazovati se i osposobljavati i to čuvati u 4 zida društvu u kojem živimo pomoći neće...a naša djeca...učit će i isto to čuvati u porodici...i onda jednoga dana shavtiti će generacije da kad je tako usko to što učimo i društvu ne privrjeđujem čemu to???? porodica je stub društva i ako se od toga društva izopćimo...gdje smo došle, što smo htjele postići. i kako doprinjeti društvu ako ne izlaziš u to društvo...to mi objasni... ovdje se zagovaraju stavovi da ne idemo raditi nego sjediti kraj djece pošto je to najljepše... jeste najljepše... al zamisli da sve žene tako odluče...ne zaista zamisli da sve žene ostanu kući i niti jedna nije zaposlena...školuju se, usavršavaju i sve mlade žene naše krćek koje dolaze isto tako ponašaju...kaži mi jel to ono što hoćemo...jel time doprinosimo društvu. ja sma mogla imati i drugi posao mimo struke sadašnje... recimo ja sma prije sticanja zvanja dipl.pravnik imala zvanje maturant gimanzije... al sam uredno doprinosila drutvu kroz politički anganžman, drušvene odnose , sopvijalizaciju i radila poslove i konobarice i vjećnika u opštinskom vijeću i dalje se školovala... sad mi reci... dali sma trebala sjesti kući da dokažem djetetu da ga volim...a ne da idem za svojom stukom...i doprinesem društvu u koje će sutra i moja kćerka izaći ja svaki dan al svaki naučim nešto novo... to što sma učila u školi s ei mjenja i moja struka zahtjeva stalnu konventraciju i praćenje i učenje...jel moj grijeh prevelik ako svojom stukom dorinosim društvu i idem od djeteta, koje će sutra u to isto drušvo izaći...a tim da napomenem da sam ''gradnju karijere'' laganini odbila za rad svoje djece. Mislim da nisi imala potrebe ragirati na rečenicu koja je samo bila slijed stavri načina komunikacije na temi i stalnog brkanja pojmova redovan posao i karijera. Lično smatram da je grijeh svoje znanje stečeno obrazovanjem čuvati samo za sebe u 4 zida...uostalom i mi se obarzujemo iz stečenog obrazovanja onih koji su u generacijama prije nas...nisu ni oni svoje ljubomorno za sebe čuvali. samo ličnim stavom koje će vijdeti šire mase pokazat ćemo ostatku društva da je obrazovanje vrlo važno za izgradnju svake ličnosti... ia ako to čuvamo u svoja 4 zida...onda nećemo daleko dogurati... i volonterki rad bez novaca koji ti relano trebaju za obezbjeđenje egzistencije u današenjm društvu je način da društvu privrjediš svojim zannjem i to sve zarad generacija koje dolaze nakon nas. i ja bih se školovala u razlićitim oblastima...al to bi već bilo na uštb moje djece jer vrijeme potrebno za to bi bilo predugo. Ali izaći u drutvo na nadograditi obrazovanje koje se steklo i svaki dan činiti društveno koristan rad...mojoj djeci neće teško pasti a biću im primjer žene i majke koja je našla svoje mjesto u društvu i borila se za njihovo, ako ništa pokazala im put od osnovnog obrazovanja do zaposlene majke sa društvenim statusom prava glasa i porvređivanja široj zajednici jer smao tako opstati možemo. U našoj zemlji nije bajno...al ja neću da vjerujem da trebamo ''predati'' bijele zastave i ostati kući jer su nam prava ugrožena...u ovoj zemlji prava su ugrožena i muškarcima...razlika među nama je u ''glasu koji se pruža''...muškarac neće nikada reći da će na uštb djeteta ostati kući jer to jednom ko čuje iskoriti će kad-tad. i da obrazovala sam s ei obrazujem zarad porodice koju imam...a posao može naći i ne obrazovan čovjek...ili manje obrazovan od mene... ali kada govorim o svome obrazovanju hoću da mi kćerla zna da sam se obrazovala jer je to moje pravo za koje se također neko davno prije izborio za mene i ja ga čuvam i njegujem i prenosim novim naraštajima, da i ona to može i da treba to uraditi i da pored toga bude i majka i domaćica..
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.'' H- 25.6.2006 F-12.2.2009
|