Gemelli
|
Alma_27 Moram se javiti kad sam vec na ovim temama, a ne spavam dok mogu, poslusaj sto ti kaze Lejla Ka, tako lijepo objasni, a govori ti cistu istinu, sve mi imamo taj isti problem, bebi nije dovoljno,a svakoj u sustini je, ja sam dojila dvije bebe i bilo je dovoljno, ali sam i ja iskreno malo dohranjivala, jer me kao bilo strah nije dovoljno, jer kod mene su dvije ipak, sad ide prica mog dojenja tako pogresna, ali uporna i sa valjanim razlogom, ali opet pogresna eh onda sam nastavila malo sa dohranom jer najiskrenije i nadam se da shvatate pomagalo mi je da odmorim malo, a taj odmor mi je pomagao, da ih nastavim lijepo dojiti, presvlaciti, kupati svaku noc, pospremati, kuhati, smiriti bubrege, pa popiti pola analgina, pa misliti joj boze nisam smjela sad oni to doje, pa mi uglavi joj kad bi popila dva , hehe bila bi najsretnija na svijetu jer sam ih nesto zeznula u trudnoci, nisam imala sluge da mi donose i prinose, a muz jadnicak stvarno mi je ugadjao, ali njemu nisam smjela kukati jer cim zakukam on pravi flasice ali isto tako nisam super zena, a sad iz iskustva znam da bez dohrane ne bi ostale gladne i to cak dvije, kako sam negdje procitala kako u trudnoci za prvih par mjeseci poslije poroda, za dojenje treba pripremiti sebe i svoje bliznje,da svi daju svoj mali doprinos, mnogo bi pomogli majci dojilji...cudno zvuci, cuj priprema za dojenje, ali muza treba pripremiti da pomogne kad je tesko, da se doji, a ne da kao moj svadja se samnom da sam luda voli me oce da mi pomogne, a sipa sol na ranu... njemu ni dan danas nije jasno sto sam se tako patila, ako sama sebe, al haj ako ima neka zena koja je sve stizala, ja joj se divim od srca iskreno ali poslije moram priznati 3 mjeseca gorkih muka, postalo je lakse puno, nije sve tako bas crno, zapravo nije crno, nego je moglo biti bolje, puno bolje, sad kad vratim film mene je umor lomio jer ja nisam spavala, ja mjesec dana poslije poroda nisam mogla dva sata sastavitii kako sam vise spavala sve je bilo lakse, a ja odmornija, jos ako odspavam preko dana, onda sam kao da sam spavala 7 8 sati, naspavana da mi je ova pamet a proslih par mjeseci, cak sam prvi put odspavala kako treba, jer je MM kad sam zaspala odnio bebe od mene da me ne probude, jer znate kako ide, cim bebe a, mama skace, koliko god da je dubok san ... opet kad pomislim na taj period shvatim sada da me je vjerovatno spasio kolapsa , znam da je nekima malo smijesno i meni je najiskrenije kad se sjetim same bebe, ali ja sam se tako forsirala, ta seve bude po ps da je to postalo bolesno i za moje zdravlje ... hehe ja kao kuja, ako mi neko dira djecu odmah rezim ljubomora glupa, umjesto da se okrenem i odspavam, ako bude 3. abd imam osjecaj da bi ga odhranila, a da ne bi osjetila ali ako je problem umor ili odmor onda iskreno iako se mozda neko nece sloziti, dajte malo flasice, ja ne vidim nista lose u tome, ali u malim kolicinama, poslije podoja npr navece, da odspavas 3,4 sata i onda je lakse biti najbolja majka i najbolje se truditi, dojiti, i najvaznije uzivati, a ne kao ja u pocetku, toliko sam bila zaokupljena problemama da cesto nisam uzivala u dojenju prvih mjesec dana,a kad neko kaze flasica mene hoce fras, a sad bi dala bez razmisljanja, koliko sam se trudila da budem savrsena majka, ne znam,, kad su mi se bubrezi vracali na mjesto ili sta vec, ne znam, pred kraj trudnoce sam imala ne znam sad strucno reci, trovanje trudnocom ,bebe su mi nalegle na bubrege pa sam otekla noge do butina, nisam mokrila, skako pritisakma trudnoca cijelo vrijeme skoro savrsena, uglavnom poslije poroda na CR odmah ustala u wc, malo bolila rana ali nisam se prenemagala, poletna sam bila inace i onda pocinju bubrezi bole, a nije im nista, i tako kazu kao doktori vracaju se na mjesto , pijem nenormalno vode, pritisak mi jedan dan skocio 160/100, a ja necu tabletu jer dojim mozda cak da sam davala npr AD prvih mjesec dana, mozda bi onda sve manje i manje jer bi bilo lakse, ovako sam obrnuto ... a ako je razlog strah da beba nije gladna, jako je tesko da je to istina, ali naravno i ja kao sve prvo dam AD jer pocnem misliti eh sad im nije dovoljno rastu, vise budne, malo nervoznije, svi naravno jer ja tada ne kontam zele mi malo pomoci i nagovaraju me, da navece dam da duze spavamo i tako pocnem i ja se zaljubim u flasicu ... dok ovo pisem i razmisljam o mom dojenju, cak se pocinjem pitati, jesam li ja mozda se nadala , dok sam bila na antibioticima nedavno, (zbog uple bubrega pila i nisam dojila) da mlijeko prestane iako sam govorila, znam da se moze nastaviti, cim zavrsim terapiju pocinjemo ponovo, jer pored zelje nisam se nesto ni trudila ili sam odmarala bolesna, ne znam, mozda mi je svega bilo preko glave, jer kad bolje promislim, da sam se potrudila djelic truda prvih mjeseci nastavila bi dojenje, ili grijesim, [sm=smiley36.gif ]ali sigurno znamja sam zivi primjer kako ne treba raditi stvarii kako si covjek treba dati malo oduska i odspavati koji sat vise ne znaci biti losa majka u trudnoci sam bila non stop na RR, ovih 6 mjeseci sam toliko bila zaokupljena, svojim bebama i nekim trudom da to bude savrseno, da nisam imala vremena napisati poruku a bas mi bude zelja da se javim nekom ... hehe ne znam, nadam se da me neko od vas razmije, da ne pomislim da sambila pukla puno, vec samo malo i bas me zanima da li sam ja jedina ili neke od vas majki, su kako kako da kazem, pregorile od zelje i truda ... jer ja ne bih pozelila nikom da prezivi moje te trenutke, svaki dan sam sve sretnija, ispunjenija, uzivam u ovoj ljepoti sto sam dobila, toliko uzivam da mi sad nije nista tesko, jer ih volim toliko vise i toliko toplije, hehe toliko socnije, puca mi srce svaki dan sve vise i vise od ove topline, naspram one bolesne ljubavi u pocetku da je sve mak pod konac, mogu misliti kako sam mimo sebe maltretirala okolinu, ma nije ni cudo sto niko nije imao razumjevanja, ljudi su morali trljati ruke u alkoholu na moje oci prije nego sto mi uzmu bebe... majku rodjenu zovem i pitam sto mi ne dodjes, kaze ona poslije iskreno, ne mogu da te gledam kako me ruzno gledas kad ti uzmem djete da ga pomilujem, kaze ja sam mu nana, a odgojila sam tebe i jos njih kamaru, a ti se nasla meni pametovati , jesu li mi ciste ruke, da sam gruba, da ih ne nosam puno, jer ce ih onda nosati i sveki, a budala koja je ljubomorna na majku svoju, zamislite kako je tek na svekrvu ali djaba, koliko ih danas volim da bih opet prezivjela one muke samo za njihovo dobro eto drage majke, izjadah se ja vama, nisam nikome priznala, ma nisam ni sebi dok se nisam malo unormalila koliko mi je bilo tesko i koliko sam bila pogresno pozrtvovana, da nisam uzivala, a znam sada da bi one muke bile lakse da sam imala oduska eto ljubim vas i nove dojilje nemojte biti kao ja, to je pogresno, prihvatite pomoc, nemojte biti ljubomorni na djecu, skodite sebi , a tako i njima, a ako ne ide, kako zelite nemojte se brinuti puno, otvorite se ljudima, bez obzira sto mislite da ce neko pomisliti kako to mozda nije u redu i nemojte glumiti supermene, ako niste kao ja a u sustini sam sve ovo napisala da bebama nece skoditi koja flasici, ako ce pomoci vama PS zaboravila sam jedan mali detalj, na dan poroda sam imala 84 kg, ostala trudna sa 62, do 64, raspon moje standardne tezine, tacno 20 dana, ako ne i manje poslije poroda imala sam 57 kg, eto jos jedan dokaz moga bolesnog truda
< Poruku je uredio Gemelli -- 27.11.2011 5:53:50 >
|