Carobno jutro
|
Draga moja, Kako znas i sama, nemam ovaj problem ali eto imam neki drugi pa opet nemam to divno stovrenje u rukama i borim se uporno ali posustajem. U svakoj tvojoj recenici se nadjoh i suzu pustih zbog tvoje boli, zbog levinog straha, zbog moje patnje, zbog patnje svih zenica koje ne mogu da ostvare tu svoju zelju. Samo znam da ne treba posustajati, ali kako to izvesti, vjeruj mi da ne znam. Znam sta trebam da radim ali ne znam kako. Jedan dan provedem u suzama, drugi dan sam puna nade i sigurna u potpunosti da cemo postati majke i da cemo drzati to malo stvorenje u rukama. A ljudi k'o ljudi. Interesantni im tudji zivoti. Da imas petero djece zgrazali bi se nad "kolicinom" i tvojom "nepromisljenosti", kada nemas ni jedno, vidi je nece, itd itd. Najgore od svega sto u nekom vremenu postanes zrtva a to je ono sto sam oduvijek htjela izbjeci. Sazaljivo gledaju i govore: "Ne d'o Bog nikom" uz obavezno micanje s mjesta . Meni je to vise postalo smijesno..Sto rerica rece, postane sve dio tebe, dio tvoje napacene duse, dio tvoje svakodnevnice..Ja nisam preboljela ali sam naucila da sam ocito drugacija od ostalih, kako mi rece jedna "dobronamjerna" komsinica, normalnih zena .. Ja nemam s kim pricati o ovome svemu, ovdje mi je utociste, daju mi nadu sretne price, ako nista uzivam u tudjoj sreci..i nadam se..nadam se... Draga moja, ja se iskreno nadam da cemo uspjeti..i da cemo se sjecati ovoga dok jedno ili vise cildrncadi trckaraju oko nas .. Moja savjet tebi a i sebi na kraju krajeva je, cuvaj svoju dusu, cuvaj sebe, nemoj dopustiti da ogorcenje zaprlja, da nestane dobrota duse... a mene je toga strah uzasno, da ne postanem ogorcena i ljuta na sve oko sebe a niko mi nije kriv.. ljubim ja tebe i grlim te jakooooooooo
|