Carobno jutro
|
IZVORNA PORUKA: choirgirl
A sto se tice drugih ljudi i njihovih komentara, ja sam nakon svih ovih godina totalno oguglala na sve to. U stvari ne samo oguglala, vec u potpunosti odbijam bilo kakav razgovor na temu, jer sam shvatila da necu dobiti utjehu vec cu se samo osjecati gore. . I mogu vam reci da nije bilo neplodnosti mnogo toga ne bih znala o ljudima u svom okruzenju. Sada tacno znam kakav je ko, ko su dobri i pametni ljudi oko mene..ko su diskretni ljudi koji znaju postovati tudju intimu a ko su mahalci/mahaluse, ko ima razumijevanja za druge i neke ljudske topline u sebi, a ko ne vidi dalje od svog nosa...nije ni to lose.
U sustini ne treba nama puno, samo mrva razumijevanja. Ja nikad necu zaboraviti kad mi je kolegica na poslu nakon jos jednog neuspjelog postupka donijela malu igrackicu na posao, malu bubamaru koja je sama isplela, kaze za srecu. I da joj je tako zao sto imam problem koji imam, i da je osjecala potrebu da ucini makar nesto za mene, kad vec ne moze uciniti nista da mi pomogne. Ja sam tada bila na dnu, osjecala sam se kao zombie, ziva a mrtva, kao da tonem i tonem u neko crnilo; ali ovaj njen mali gest bio je dovoljan da me izvuce na povrsinu. Ne znam kako ali pao mi je ogroman teret s ledja, bilo mi je lakse, odmah lakse.
S druge strane, covjek ima ljude koji ti nakon 2. pobacaja u lice kazu kako to nije big deal, jer nisi bila ''puno trudna'', i slicna sranja. Da ne nabrajam, sve smo mi cule vec svasta.
Uglavnom, ako mogu iz svoje neplodnosti izvuci bilo sta pozitivno, to je ovo: naucila sam da se ne izlazem previse ljudima, a isto tako i kako na pravi nacin prici ljudima koji su u nekoj teskoj situaciji, bilo koje vrste...
I ne bole me vise tudji pogledi niti komentari...bole me samo moja i vasa tuga...da nam dragi Bog svima olaksa i da nam strpljenja dok cekamo svoje bebice
Na ove rijeci sam ispocetka bila ljuta, pa nakon nekog vremena tuzna pitajuci se kako ljudi mogu biti tako neosjetljivi a sada totalno ignorisem te recenice..ustvari vise i ne pricam, krijem pogled i prebacujem na drugu temu ako me ko slucajno upita "ima''l sta"..
Iza mene su izgubljene 3 trudnoce..
Jasmin
a da mi nije vjere u u Bogu, ne bi me odavno bilo..svaki namaz, svaki prouceni ajet me smiruje i daje nadu..iako se cesto pitam da li je ovo kazna ili iskusenje..
Ako je kazna, molim Boga da mi ukaze za sta sam kaznjena, da se ako mogu iskupim ikako..ako je iskusenje, podnijet cu ja to cvrsto i odlucno samo da dodjem do cilja..ali me strah da nije kazna..
Boze samo olaksaj svima nama..
< Poruku je uredio Carobno jutro -- 25.8.2013 19:10:19 >
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
. Ako čovjeka ubode trn,opraštaju se grijesi...a šta je tek s tim 'trnom' koji svake sekunde bode nutrinu srca. I opet,čovjek treba da se trudi vježbati to isto srce da ne govori 'Bože zašto se ne odazivaš',već da s potpunim ubjeđenjem da će se On odazvati onda kada je to za nas najbolje,šapuće dovu Zekerijaa a.s... Kaže Uzvišeni u suri Ali Imran 38; 
niko nije zasluzio jer se tako nesto ne moze zasluziti. to je jedan veliki dar. nisu oni koji imaju bebu bolji od onih koji nemaju pa da su kao zasluzili.
bez podpomognute vukli i tako mi odlucimo da idemo dalje........... kao i obicno jedno jutro kao meni kasni a imala i viska testica odem do kupatila i ugledam 
