Ja kao djevojka, i kao dijete u pubertetskim danima, imala sam problema sa hormonima i pms-om, takoreći dobijala sam dva puta godišnje. Znajući situaciju sa tim problemom, veoma su minimalne šanse da se ostvarim kao majka, pa apsolutno smo izgubili nadu nakon nekog vremena, i pomirili se sa tim.

Ne može prirodno, kad skupimo finansije, ići ćemo dalje, jer ipak danas je medicina jako napredna.
U međuvremenu muž je postao evropski vozač kamiona, i ja sam kao nezaposlena žena krenula sa njim na put oko svijeta.


Tu kreće naša najljepša priča.
Nakon nekog vremena, počela sam se osjećati veoma čudno, nervozno, emotivno, gladno, debelo, imala sam tračak sumnje na trudnoću, ali ne i previše nade. Vikend je, došli smo kući, hajde da odem kupiti test, čisto da znam da se ne nadam. Test je stajao 3 dana i sjetim se hajde da uradim kad sam već kupila. Muž je bio na putu, a ja kući.

Uradila sam test i čekam rezultat, momentalno se pojavljuju 2 crtice. Bože jel' moguće, nisam ostala na jednom testu nego uradila još 2, isto, svaki pokazuje 2 crtice.

Za dva dana zakazala sam se kod doktora, i na pregledu doktorove riječi su bile," Ženo, ti si 21 nedelja, nosiš dječaka, termin porođaja je 18.08.2019.". Te riječi mislim da nikad neću ni zaboraviti, od sreće ne znam ni kud ni šta ni kako, javljam mužu koji je iznenađen isto kao i ja. Pola trudnoće u neznanju, bez mučnina i bilo čega. Sve super, ulazim u 9ti mjesec, počinju problemi sa bubrezima, u lijevom pijesak, u desnom kamen, bolovi neizdržljivi, danima ništa jela nisam, ali pregurala sam to, prošlo je. 05.08.2019.godine, muž pada sa kamiona, završava u bolnici u Njemačkoj, zbog prsta koji je umalo otkinuo burmom. Sve to za ženu sa stomakom do zuba, je mnogo teško bilo izdržati, to ne znam opisati riječima.

13.08.2019.godine na svijet dolazi naš dječak, naša prva radost, naše iznenađenje, dar od Boga, težak 3100g, isti tata.˘ Izašli smo iz bolnice, ali tata nije bio tu, zbog komplikacija sa prstom ostao je u bolnici u Njemačkoj, dakle nije bio tu da prvi uzme svoju radost u ruke. Došli smo kući, isto, njega nema, ali Bože moj živ je i zdrav, doći će. Nakon par dana dolazi, njihov susret je bio nešto najljepše što čovjek može da doživi. I dan danas, tata kad dođe sa puta, samo je tata, nigdje mama ne postoji, ali meni je drago što je tako, vezan je i za njega i za mene. Naš pametni dječak. ˘˘˘

Naša prva radost u avgustu puni 2 godine, a u oktobru oćekujemo batu ili seku, uzbuđeni smo, našoj sreći nema kraja...