znam da svaka želi najbolje za svoje dijete, ali bojite li se da ćete pretjerati?
Bojite li se da ćete nesvjesno djetetu nametati svoje neostvarene želje?
Da li je ispravno kroz dijete koje još nije svjesno da samo odlučuje živjeti svoje ambicije?
Tema je duga i široka, ne bih da dajem konkretne smjernice...
Kako razmišljate?

uzasavam se roditelja koji svoje frustracije lijece kroz djecu.I sve mi se cini da je takvih sve vise.
U svojoj blizini imam primjer roditelja koji svoje dijete forsira do te mjere da bude sportista da to nije normalno.Sve bi to bilo i ok da dijete ima predispozicije da se bavi t6im sportom.Ali ne za Boga miloga roditelj najbolje zna za sta je njegovo dijete.I dijete iz godinu u godinu ide na treninge,naravno tata ga vodi bez obzira sto je dijetetu 16goduna.Tata ide sa njim i na putovanja,a svi ostali roditelji su glupi i puste svoje dijete na brigu trenerima.Navela sam par primjera jednog roditelja koji svoju frustraciju sto sam ni on nije uspio u sportu prebacuje na dijete i svoje konplekse pokusava rijesiti kroz sina.Vjerujte mi ovo je mala sitnica primjera,mislim da kada bi stala pisati ne bi zavrsila do sutra.Nadam se i duboko cu se truditi da Lani ne namecem nista,mogu joj dati izbor ali samo je na njoj za sta ce se odluciti.

nebih nikad svojoj djeci namecala ono sto sam ja zeljela ili ono sto zelim da oni postanu.Samo bih ih u svakom pogledu podrzala za ono sto se sami odluce

_____________________________

moja su djeca zlatna...
kad spavaju:))

Prilično je stupidno živjeti, odnosno ponovo proživljavati svoj život kroz dječiji, i sada i u budućnosti.
Ono u smislu :"Ja sam to htio biti, pa pošto nisam uspio ti moraš/trebaš jer je to super posao/smjer/događaj".
Ne uklapa mi se u normalna shvatanja odnosa roditelj-dijete, roditelj-adolescent, roditelj-roditelj.
Uvijek kasnije bude pribadanja: Ja sam htio, ti mi nisi dala.

Zato se opet vraćamo na početak priče o odgoju, i slobodi u odgoju, ma kako je shvatali. Suprotno gore navedenom, za mene je prihvatljivo da roditelj poznaje svoje dijete, kroz dugogodišnje praćenje, da poznaje njegove mogućnosti i granice, da poznaje njegove želje, i da ga ohrabruje u istima. Ali isto tako da  r e a l n o  skrene pažnju svom djetetu, ukoliko ašćare nešto nije za njega.

Npr. banaliziram poziv doktora nije za svakog. Krv, smrt, bolest brr...ašćare treba imati (ne) osjećaj za sve te stvari.
Sa druge strane, roditelji treba da pruže mnogo u svom odnosu i načinu pristupanja prema školovanju, prema dječijim dosezima, a ne pustiti ga da stihijski "kud svi mali Mujo, tu i ja".

Sjećam se mog upisa na fakultet: tata ima želju da idem na ekonomiju (a ja i cifre, nebo i zemlja ), mama kaže pravnik i ni makac (previše definicija, nigdje slobode izražavanja ), jedna tetka kaže strani jezici (nije loše kontam, ali nema tu hljeba), i tako nizaju se svi oni, a meni merak disciplina, red, rad i zakon  - uniforma.
Uh ..trnci me prođu kada se sjetim tog strašljivog bića koje predaje dokumente za upis na fakultet, na odsjek koji sam sa tolikom merakom upisala, sa kolikim žarom sam gutala znanje.
I danas da moram da biram ponovo koji fax, isto bih odlučila.

U tom momentu sam slušala svoje srca, ali su me prvenstveno roditelji naučili da razmišljam svojom glavom, i da spoznam svoje dosege, ali isto tako da postavim i granicu.

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

meni pade na um moj brat, otac nije imao nekih ambicija ali je uvijek smatrao da je lijepo dijete učlaniti u neku sportsku aktivnost pa šta god dijete hoće. i braco hoće da trenira fudbal. kupio tata kopačke, dres ma sve i malac na jedan trening, pa na drugi i mi vidimo - svi za loptom, on bježi od nje  pitamo ga -što bolan bježiš -kaže on -može ga udariti  od malena je čuvao svoje dupence, ništa nije htjeo, što on misli da bi mu moglo naškoditi  išao je još malo i dosadilo mu i prestao.


mislim da treba prepoznati dječiji talenat ako ga primijete i usmjeravati ali ne i forsirati nešto. meni je žao što mene moji nisu malo usmjeravali prema slikanju jer imam dara za to, kada sam izrazila želju da se upišem  na Likovnu Akademiju kažu oni meni ma šta će ti to, slikati možeš uvijek, govoriš dva jezika, upiši pravo i mirna si čitav život i ja poslušala njih. a ostala mi želja za akademijom...

_____________________________

Ten tiny little fingers that always want to play,
That never stop exploring the wonder of today.
Ten tiny little fingers that from the very start,
Will reach out for tomorrow yet always hold your heart

Moje srce se rodilo 25.09.2008

I ja sam istog mišljenja da dijete treba usmjeriti prema njegovom talentu, a nikako svoje ne ispunjene želje i ambicije podmetati djetetu. Al ima djece koja su i nezaineresirana za bilo što, šta s njima?

Izbor je samo njegov,a moja je da mu ukažem na mane i vrline njegovog izbora..pa opet na kraju izbor je samo njegov(ma kakv god da bude,ponekad i greške i promašaji služe za gradjenje pravih 'stvari' u životu)

_____________________________

E ne trebate više glasati ni na jednom takmičenju,konačno,zar ne???!

Možda se jednostavno nisu susrela sa svim mogućnosti koje im društo nudi, pa ne mogu da se odluče.
Ima djece kojima sport nije u krvi, više vole, kako mi to kažemo "štrebanje", i obaveze koje ne traže fizičko zamaranje.

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Ali ima mnogo roditelja koji uopste nisu zainteresovani da dijete upisu u neke vannastavne aktivnosti ili npr. dijete trenira neki sport ali roditelji nikad nisu dosli na utakmicu niti ga ni na koji nacin bodre. meni je to grozno. kako se dijete osjeca. a znam takvih slucajeva mnogo. Ili npr. dijete ima talenat za nesto, ali je stidno i ne prikljucuje se toj aktivnosti i talenat cuva za sebe. tu roditelj treba da reaguje i da malo isforsira dijete jer poslije ce mu biti zahvalno.
Mislim da naravno ne treba pretjerivati u ambicijama prema djeci, ali ne treba ni pustiti da sve ide samo onako, pa sta bude. vazno je posmatrati dijete i na vrijeme uociti za sta je talentovano i onda ga samo lagano okrenuti na tu stranu a dijete ce naravno na kraju samo izabrati.
Mislim da je dobro dok je dijete jos malo da proba razlicite stvari ne bi li se u necemu pronaslo.


_____________________________

Jedan osmijeh mijenja sve:-)

Lokica 17.05.2008.
Gugutka 20.10. 2011.

Trudicu se sto vise da se sto manje namecu nase neostvarene zelje i ambicije.Ali naravno treba dijete usmjeravati.Kako ce odabrati bilo sta ako nije upoznata sa odredjenim stvarima.Treba djetetu pribliziti dosta stvari i gledati sta ga najvise privlaci,zanima i slicno.

_____________________________

HANA 26.09.2007
SARA 10.12.2012

Ne bih voljela da upadnem u zamku i da mu iz najbolje namjere namecem moje zelje. Moji roditelji su mene pustili da radim sta hocu, islo mi se na gimnastiku i upisali me. 15 dana i skontala da nisam bas za to ali bih se u hor ukljucila pa su me i tamo uisali....i tako dok sam bila manja probala sam svata a onda sam jedan dan sa nekih 12-13 godina pukupila sve mamine marame i uredila svoju sobu. Tad su shvatili cemu to vodi. Kad je doslo vrijeme za fax predocili su mi sve dobre i lose strane, naporan posao, trazi mnogo odricanja dok studiras a i kasnije dok ne napravis bum i dobijes svoje saradnike i razradjivace.....pa moraces na gradiliste sa majstorima se raspravljat...saslusala ih i upisala arhitekturu. Znam dosta primjera da su roditelji djeci nametnuli svoje ambicije i na kraju nista od toga. Moja rodica je upisala farmaciju jer je znala da se to njemu svidja, nije je on primorao, i na kraju je odustala, godine prosle a ona nije fax zavrsila niti ekonomiju koju je voljela niti farmaciju po ocevoj zelji.

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Tema je odlična i neko vrijeme sam razmišljala šta da napišem. Mislim da je jako važno da roditelj uoči afinitete svoga djeteta i da ga na pravi način usmjeri da razvije svoje talente. Često roditelji nesvjesno projiciraju svoje neostvarene želje na dijete. Ja ću se truditi da prepoznam njene talente i nastojat ću da joj omogućim da ih na najbolji način razvije. Ne znam hoću li uspjeti, nadam se da hoću.

_____________________________

Mamin najljepši cvijet
IRIS, 01.09.2008

E ovako..ja sam odlucila nakon poroda i svega sto sam prezivjela, moje dijete (moj Andrej) ce biti ginekolog.. ...kovertice, pokloncici, sestrice fazoni

Ne ljudi jedno je sigurno..nikad ali nikad nece studirati ono sto ja studiram...to mu fakat necu dati, moji roditelji su bili liberalni i pustali su me da radim sta hocu a ja cu biti susta suprotnost

_____________________________

Mamin najljepši cvijet
IRIS, 01.09.2008

dadada st ti studiras,ako nije tajna?

_____________________________

moja su djeca zlatna...
kad spavaju:))

ja sam na likovnoj akademiji

pa zar je toliko strasno ili tesko dok ne bih zeljela da tvoje dijete to studira ?

_____________________________

moja su djeca zlatna...
kad spavaju:))

NEMA HLJEBAAAAAAAAAA

mom andreju ce i boje biti zabranjene ...crtanje ma ne dolazi uobzir

E ja bih da kazem koju rijec na ovu temu.

U mojoj glavi je usadjeno neko shvatanje da djeca uvijek treba da postignu vise od roditelja. Jer ako je roditelj krenuo od nule pa dostigao puno, dijete ne krece od nule nego ima vec odredjenu podlogu pa treba da dostigne jos vise. I uvijek sam nekako smatrala da ce moja djeca ici slicnim putevima kao ja.

Ali... zbog nekih nemilih situacija koje su se odigrale prije Mijinog rodjenja cvrsto sam odlucila da cu je podrzati sta god da odluci da radi i da se bavi u svom zivotu, pa makar to bilo suprotno od mojih zelja i ocekivanja. Naravno ako je dijete malo i vidi se da ima talenta za nesto treba ga usmjeravati u tom pravcu. Zato ako sutra odluci da studira nesto neprofitabilno tipa akademije umjetnosti necu se buniti, opet ako odluci da nista ne studira necu se ni tad buniti.

Vaspitanjem treba ukazivati na odredjene vrijednosti, ali lijeciti svoje frustracije sigurno ne. Iskreno zao mi je te djece. Sad ako sam ja na svim takmicenjima iz srpskog jezika osvajala prva mjesta, znaci treba i moje dijete? Ili ako sam iz takmicenja u fizici osvajala druga i treca mjesta, moje dijete mora prvo. A ne ne

Potpisujem u potpunosti.


_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

Moje kćerke su do sada išle na ples (sa 4 god ) jer su počele da mi plešu po nosu da ih upišem jer se gledale crtane Barbie, poslije toga su išle na plivanje jer obje vole da plivaju i jer im je rođak išao sada idu na tenis jer su nam tereni blizu pa često gledaju kako djeca igraju, a starija je u Muzičkoj jer stvarno ima afiniteta prema muzici što nam je rekla profesorica muzike koja im je dolazila u obdanište a i jer je ona izrazila želju. Stvarno mi ih nije mrsko voditi i neka mijenjaju koliko god žele, na kraju sam sigurna da će se u nečemu naći šta god to bilo.

Isto tako sam upoznala roditelja na tenisu koji svome sinu poslije meča ne da da jede ako izgubi

_____________________________

Ko čeka i dočeka NOVI ZAKON O "AS"
Savjetnica za AS udruženja DjeCa

Ja hoću porodični biznis- da otvorim lanac apoteka i da mi sva djeca budu farmaceuti.
hahahahahahaha  

Ma naravno da se šalim, i moje mišljenje je da dijete ne treba ni na šta prisiljavati, ali treba pratiti afinitete i talenat, i usmjeravati ga prema tome. Ali na kraju, odluka je ipak samo djetetova. Ja bih voljela da studira i završi nešto, ali ako ne bude, pa ni to nije smak svijeta, samo neka je zdravlja i neka je sretno. Ali daleko od toga da treba stajati po strani, ipak smo mi ti koji trebaju djetetu ukazati na prednosti i mane odabranog poziva.

U mojoj porodici niko veze nikakve nije imao sa medicinom ili farmacijom, inače malo ko i podnosi krv, ali ja sam bila zainteresovana samo za to od malih nogu, i na mene niko nije uticao. Sama sam izabrala svoj poziv i sretna sam zbog toga, još samo da nas narod malo više poštuje
Ja sam svoje ambicije ostvarila, tako da mislim da nemam frustracija i neostvarenih želja koje bih mogla prenijeti na dijete, ali vidjećemo. Nadam se samo da ću je uspjeti vaspitati na način na koji su moji roditelji vaspitali mene.
Hvala im




_____________________________

Merjem, 11.11.2007.
mamina sultanija
Arman, 23.07.2010.
mamin pasha

a ja veliku gradjevinsku firmu, ja i MM da vodimo i naredjujemo, on mora studirat arhitekturu ili gradjevinu, ima izbor, ali snaha mora biti ovo drugo. Nisam zabe od kako se rodio sa terase pokazivala gradiliste i objasnjavala sta je sta

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......