Zanima me da li ste se vi mnogo promijenile u trudnoći, mislim psihički? Jesu li vam smetale stvari koje prije nisu, jeste li se smirile, možda našle neki novi stav prema životu? Jasno je da ste vjerovatno postale osjećajnije i dobile majčinske osjećaje, ali što se tiče drugih stvari u životu, što se tiče muža, prijatelja itd. I da li se poslije trudnoće sve vratilo na svoje, ili ste vi na neki način postali drugačija osoba?

Apsolutno ne,jedino sklonost ka drugoj hrani,sto je logicno,Meni je to cudno kad neke trudnice odu u krajnost....

Meni se cini da sam se bas promjenila u trudnoci, postala sam mnogooooo osjetljivija, razdrazljiva, svaka mi je sitnica smetala, planula bih u sekundi, ma ponekad sam bila nepodnosljiva. A kad sam se porodila postala sam jos gora  , tek sad, skoro tri meseca kasnije, pocela sam da se smirujem, da se vracam u normalu, mada sam i dalje hipersenzitivna, ali to mi je valjda u prirodi.

_____________________________

Jedan osmijeh mijenja sve:-)

Lokica 17.05.2008.
Gugutka 20.10. 2011.

Prva tri mjeseca trudnoće bilo je dovoljno da me neko drugačije pogleda i da se rasplačem...kad malo bolje razmislim-svaki dan sam proplakala zbog neke gluposti. Najgore mi je bilo na poslu jer tada još nikome nisam rekla da sam trudna a plakala sam ko budala. Uglavnom- katastrofalno stanje... Onda sam se malo "smirila". Vidjet ćemo kako će biti kasnije (sada sam ušla u 6. mjesec).
Neki dan sam se vidjela sa prijateljicom koju nisam vidjela nekih mjesec ipo dana i njen komentar je bio da sam se skroz promijenila (nije mislila fizički) mada ja lično to ne mislim..

Bas dobra tema! Ja sam neki dan gledala film o Silviji Plat (film koji sam vec jednom vidjela), znaci gledanje po drugi put, samo sto se ovaj put nisam mogla smiriti poslije filma, plakala sam ko luda (evo i sad mi naviru suze na oci). Eh stvarno smijesno... I jos jedna situacija na moru, toliko sam se isplakala sto nismo jeli u restoranu u kojem sam htjela jesti, da sam pocela jecati ko budala i svima pokvarila rucak, uglavnom muz mi je rekao da mu nisam ni spomenula gdje zelim jesti, i kad malo razmislim stvarno mu nisam to ni rekla, valjda sam mislila da on to treba znati bez da mu ista kazem, uglavnom, smijesne situacije...

_____________________________

Beba je dosla 22. decembra 2008.

hankice svaka ti čast  kako jadan nezna čitati misli

I ja sam na pocetku bila dosta osjetljiva, ali ono po cemu najvise vidim da se jesam promijenila je da sam sebe stavila na prvo mjesto, da sam se totalno prestala baviti time sta drugi misle, i opcenito sam postala dosta sigurnija u sebe.
Uz to bih dodala da su mi praaaaaavo pocele ici na zivce neke nesusvisle price, iskompleksirane osobe, i tako... Cak me nije strah ni da pretjerujem, imam osjecaj da cu se ovako bolje u zivotu boriti za sebe i svoje dijete, ukljucujuci MM naravno.

kako sam ja plakala kad je tose poginuo.8 mjeseci sam bila trudna.nisam mogla prestati cjeli mjesec.samo slusala njegov cd.evo i laura sad slusa.obozava ga.

_____________________________

LAURA 5.1.2008.

kao sto neko vec rece dovoljno je bilo da me neko samo pogleda i ja sam mogla plakati cijeli dan.sto se tice hrane nisam imala nekih posebnih zahtjeva osim sladoleda i lubenice koje sam mogla jesti dan i noc a i curica mi je luda za njima
u ostalim satvarima sam ostala ista osim malo viseeeeeeeeee kilograma ali se lagano skidaju


_____________________________

Lamija duša duše moje
21.08.2006

mislim da se nisam nesto posebno promjenila, normalno da su mi se krenuli javljati neki majcinski osjecaji i da su mi neke stvari koje sam znala raditi i pricati sa prijateljicama sada postale smjesne ili glupe

ma ja pitam jer se pravo brinem za sebe, šta mi se dešava.. ako ovako nastavim svi će me se odreći! Ja sam totalno druga osoba, samo mi nešto smeta! Od one bezbrižne žene, ja samo kritikujem mm, hoću da je non-stop sa mnom, ljutim se kad ne uradi kako sam ja zamislila.. A nisam bila takva uopšte, i ne želim biti takva, želim ponovo biti kao prije...

Mislim da se nisam promjenila- ovo je cista samoprocjena....

ja sam do nekog 7.mjeseca bila ok tek od tada sam primijetila da me dosta toga više iritira nego inače, prag tolerancije se pomjerio za duplo, što sam prije radi mira prešućivala, sad po kratkom postupku rješavam oštrim odgovorima, ne mogu reći da se sebi baš sviđam ovako, ali ne mogu reći ni da mi smeta što dajem malo sebi oduška i kažem šta mislim.

_____________________________

Ten tiny little fingers that always want to play,
That never stop exploring the wonder of today.
Ten tiny little fingers that from the very start,
Will reach out for tomorrow yet always hold your heart

Moje srce se rodilo 25.09.2008

Ja sam u 10-toj sedmici i puuunnnooo sam osjetljivija nego prije... Hiljadu me stvari nervira od MM pa nadalje ili one stvari koje su mi prije jako malo smetale sada mi puno smetaju...
Nekako očekujem da on sve zna, da ne trebam nositi teško....
A želudac mi nekako non-stop igra....

ja se nisam puno promjenila, samo sam postala malo osjetljivija, mogu da zaplacem za sekundu
i da, postala sam velikiiii panicar, ako se beba u odredjenom periodu nije samo malo javila ja sam vec htijela da idem na pregled... ustvari mislim da sam htijela svaki dan da idem kod doktora da provjerim je li sve ok

Ja sam toliko zaboravljala stvari da sam u jednom trenutku pomislila da imam neku bolest. Sve što bi mi neko ispričao, brzo bi isparilo, a čak i na poslu se to primjetilo. Svi su mi, naravno, opraštali . Bila sam i užasno osjetljiva, najviše na početku, stvarno sam plakala radi glupih sitnica , a to se nastavilo nakon poroda. Sada 3, 5 mj.poslije sam uglavnom sabrana .

_____________________________

23.4.2008. A.O. promijenio moj svijet :)
14.4.2014. Z. promijenila našu planetu :)

Eh, ja sam još prije trudnoće čitala da u trudnoći dolazi do smanjenja mentalne oštrine, koncentracije, itd.:) Ali, kod sebe nisam primjećivala, možda drugi, jer kad nešto zaboravim, seka me sve zezala "ha, mentalna oštrina"..

ja sam osjetljia puno inace niakda prije nisam plakala a sada  mala sitnica me raspalce i zalim sve i svakog :)

Prvom trudnocom sam bila placljiva i svadljiva. Znala sam satima plakati i padati u toliki ocaj da vise nisam mogla shvatiti odakle tolike suze. Zbog svake sitnice, prolijevala sam krokodilske suze, kao da sam nedaj Boze izgubila nekog dragog u svom zivotu. Svadjala bih se zbog svake sitnice. Nisam se mogla kontrolisati, samo bi cekala da bilo ko kaze nesto pogresno da opalim paljbu. Hvala Bogu, posle poroda sve se vratilo na staro.
 
Ovom trudnocom sam nekako jako depresivna i sve me nervira. Previse razmisljam o svemu i previse uzimam k srcu svacije probleme, razmisljam o njima i onda padnem u depresiju, tako da postanem nerv ozna i nervirame sve zivo. Nadam se da ce i ovo proci nakon poroda, jer ne mogu vise sama sebe trpiti.

_____________________________

Adin 12.01.2007.

eh super, ja ću svima pokazati ove vaše odgovore, da vide da nisam jedina i da ne pomisle slučajno da sam poludjela..

Promjenila se jesam sigurno, pa smijem reci i za 360 stepeni
Prvo sto sam primjetila, jeste da su mi se sva cula izostrila.....Svaka me sitnica nervira, neke osobe nikako ne podnosim, mrsko mi se javiti na tel.-ponekad....
Zaplakati se mogu u sekundi, a najvise me povrijedi kad mi mm nesto kaze ili nesto uradi a meni zasmeta  Ne mogu se suzdrzatim a da ne zaplacem!
A, sex..... To mi se nikako ne radiiiiiii  Joj kako mi je nesto mrsko, tesko, neugodno...... Ma bas nikako ne ide!!!! Uhhhh, drage moje, samo mi je tesko zbog ovih poslijednje navedenih promjenam jer mi je zao mm, a sta da se radi Samo se nadam da ce poslije poroda sve doci na svoje aBd

Citam sta sve ove pametne zene pisu, pa se i ja nadam povratku u normalu poslije poroda/ili babina, jer kazu da su tek tad zene neuracunjive...
U prvoj sam trudnoci bila ''normalna'' i psih. i fiz., poslije u babinama malo placljiva, ali sad...jest da sam presisala termin par dana, pa ni to nije od pomoci ali nisam ista od samog pocetka ove  trudnoce. Prvo sam mislila-ajd, mucnine i to, pa sam zivcana...Proslo i to, a ja stalno bijesna i ujedam, kad treba i kad ne treba, pa poslije placem i tako...Kad MM i starijeg sina pitaju kako sam, oni jadni kazu "ona super, al' mi ginemo!"
Jadnici, nadam se da cu biti ona stara za par dana kad rodim, jer sam sad stvarno grozna-samo urlanje i zamjerke...uzas!

moram da se nadovežem na ovu svoju temu post priori... hvala Bogu, otkako sam se porodila, nova sam žena! (ne ureklo se) Spao mi teret sa leđa, pa i sa srca. Hem sam lakša, hem rasterećenija. Bila mi je malo prpa da me i ta postporođajna d. ne spuca, ali za to još nije bilo vremena, od podoja do podoja spavam, pa se i ne stignem deprimirati. Ali ne smeta mi više svaki vrag, smješkam se, mm me ne može poznati, sve ne silazi sa sedžade!  

U trudnoći se nisam ama baš ništa promijenila, ali poslije poroda, i kako vrijeme odmiče...stalno primjećujem kod sebe određene promjene.
Prag tolerancije sam pomaknula, osjetljivost prema drugima sam smanjila na minimalnu kurtoaznu mjeru, dok prema najbližima sam, meni se čini do nebesa povećala...postala sam nekako borbenija, odrešitija, ali i staloženija ..

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y