Vec odavno sam clan ove zajednice ali onaj pasivni clan koji samo cita i upija sve sto je korisno. Eh sad mi treba savjet a i mjesto gdje mogu da ispricam tj istipkam sta me muci.
Ni sama ne znam odakle da pocnem , hiljadu misli, dosta toga zelim reci a opet da bude ukratko. Ma znate i sami kako je kad je covjek bespomocan.

Uglavnom ,moj problem moja curica (16 mjeseci) koja je jako nervozna i neraspolozena. Uvijek je takva bila, od rodenja je puno plakala, nije htjela u kolica, ni autosjedalicu. I dan danas je takva. Place cesto,dobije napade bijesa. Kad god sa njom odemo u goste ona place i samo vice mama mama. Evo bas danas smo otisli malo na kafu do komsinice i pocela je frka.Bilo je tu i druge djece ali nju to ne interesuje ona samo place, hoce da ja budem uz nju stalno a i kad jesam ona opet place i vice mama mama. Ponekad mi se cini da je opsjednuta. Ne znam sta joj je, isto vazi i kad smo u gradu. Nema mira nigdje, odjednom krene plakati, nervoza je obuzme, i sta god mi uradili ona je gora. U vrticu su ispocetka mislila da je gladna ili umorna ali na kraju su oni prihvatili da je ona jednostavno takva. Stalno mi govore kako se cude da je tako odlucna i da zna sta hoce za svoje godiste. Muz i ja se slazemo dobro, mirna obitelj ali ona i dalje pokazuje tu nervozu, bijes ili vec sta je to. Ponekad pomislim da nesto nije kako treba ali ne znam kome da se obratim. Zar moze dijete tako malo vec biti ljuto i nezadovoljno?.
Kad je ostavim kojd majke i dide ona slusa , svi govore kako je dobra ali zato kad mene ugleda, vristi. Zna plakati satima i vikati mama. Ja je odmah uzmem , pokusavam je smiriti ali ona jos gore.
Kad smo sami kod kuce, ona je super. Voli puno da je s nama, samo nas troje i cesto je tako ali nekad je tesko izbjegavati ljude. Mi smo poceli izbjegavati sve vise i vise druzenja jer osjecamo jos veci pritisak sa svih strana. Ja sam na rubu snaga, osjecam se nemocno i ne znam sta da radim, kako da joj pomognem. Imam osjecaj da grijesim negdje, da je ljuta na mene a ja ne znam kako da joj pomognem.
Osjecam se grozno , ona sto je starija sve gore i gore.
Jos bi toga imala reci ali i ovo je dosta dugo. Nadam se da neko ima neki savjet jer ja samo placem. Zao mi je i radi nje jer svi je vide kao napornu i razmazenu a mi znamo da nije tako.

Ako ko ima neki savjet, bilo sta samo napisite...

pozdrav od Modesty

Ja imam 3-godisnjeg sina.On je isto takav bio.I sada je jos uvijek pomalo takav.Ali ja sam to shvatila kao da je previse vezan za mene.Jednostavno bilo je tako, da bez obzira koliko ljudi da ima on samo mene vidi, i samo ja trebam biti tu.Ako ima djece, ukoliko im pridje i ja moram, nije znao uopste da se igra sa djecom.Nije htio da jede od ikoga drugog, ako ja izadjem, on nece jesti dok ne dodjem, nece piskiti s nikim drugim..itd.Prije dva i po mjeseca krenuo je u vrtic, jednostavno smo muz i ja odlucili da ga damo da se malo socijalizuje.I bila je iskreno katastrofa skoro 2 mjeseca.Ostavim ga da place, tako ga i nadjem.Nije htio niskim da kumunicira,nije htio da jede, iako ne nosi pelene skoro godinu dana, poceo je da se piski i kaki u gace, i bilo je jako jako tesko, i njemu a i meni.Ali nekako smo istrajali, i sad ide nabolje.Poceo je da se igra s djecom, ima sedmica da lijepo ostane, bez placa.Primjetila sam da se igra sa djecom u parku, ne svadja se, ne otima igracke, prica mi o teti i djeci, tako da smo bolje i on i ja.Tvoja djevojcica je jos mala, pa ne znam koliko joj mozes i objasniti, a znam da te to sve smara,a sta ostali misli ( da je razmazena ) ne uzbudjuj se oko toga, ona je tvoje dijete, i zelis joj najbolje, polako sredit ce se sve, naci ce se nacin.Znam da treba puno strpljenja i zivaca, ali to su nasa djeca i radimo sve za njih...


_____________________________

25.07.2008........na ovaj svijet stigao je moj djecak....

Draga modesty_ blaise želim samo da ti dam koju riječ podrške, budi strpljiva sve će to proći... Znam da ti je sada teško i da ne vidiš izlaz iz te situacije al razmisli da je to kao i većina stvari u životu prolazno, znači jednom mora prestati... Naoružaj se sa dosta strpljenja snage i pozitivne energije...
Moja djevojčica je isto jako puno vezana za mene, njoj je sada 12 mjeseci i krenula je u vrtić i sada je malo bolja... Ranije nije htjela nikome, ništa je nije zanimalo ali sada se već drugačije ponaša, igra se i sama i sa drugom djecom, nije više stalno plačjiva itd....
Želim ti da to što prije i što bezbolnije prebrodite

_____________________________

Don''t be sad because of people. They will all die!!

djeca su čudna bića, nekad tako smaraju i tvoj život je cijeli podređen njima.... ne jedeš, ne piješ samo buljiš u njih, strašno, kakvi to smorovi znaju biti
mene moja nekada baci u očaj, neki dan je na plaži bezveze bez ikavog povoda plakala i histerisala da su svi gledali u nas.... prvo je htjela skinuti papuče, pa obući, pa leći na ležaljku, pa ustati, pa jesti bombone pa jesti smoki itd i stalno joj nešto nije bilo pravo
Takve smorove treba pustiti nek plaču a mi gledati svoja posla


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Modesty , ona ima 16 mjeseci i predpostavljam da si pocela raditi i mozda ona tako ispoljava strah od napustanja
i moje dijete je samnom mnogo neposlusnije nego sa bilo kim drugim . Vjerujem da ce to proci ali ako mislis mozda da je odvedes djecijem psihologu

Hvala vam svima na savjetima., stvarno mi trebaju. Vesela, te probleme sto ti opisujes su meni svakodnevnica. Ni sama ne zna sta hoce i onda krene vrisak. Znam i sama da je jos mala i ne razumije kad joj objasnimm. Stalno mislim ma proci ce to i ta misao me drzi. Kupila sam si tablete za smirenje na biljnoj bazi jer sam primjetila da se pocnem tresti kad ona pocne vristati. Njavise mi je nje zao , vidim da se pati.
Pocela sam raditi, ona ide u vrtic i place i kad je ostavljam i uzimam. Tete u vrticu kazu da je to samo faza, proci ce sve to ali i sami znate kako je . Hvala vam puno, lakse je kad covjek uvidi da nije sam.
O psihologu sam i ja razmisljala ali pedijatar mi govori da je ona jos mala, napreduje kako treba i da mi psiholog ne moze puno pomoci sada. Valjda misli na njen uzrast. I mi trebamo na more uskoro, pitam se samo kako ce to sve proci ...
Veliki zagrljaj za vas ovako virtualno.

I moje Ne znam zbog čega,ali kad negdje odemo ili kad je ostavim nekome drugom,ona je pravi a kad je sa mnom,histerise dok ne dobije svoje


_____________________________

Moja ljubicica-bubicica N. 5.5.2010. 2850gr 51cm 18:25
Prohodala 6.6.2011.<3
Bubamara A. je stigla 15.11.2012. 3400gr 55 cm 02:45

Sa rastom djeteta raste i spoznaja da je majka jedina ta kod koje (obično) sve prolazi. To jeste tako i to mora biti tako. Tvoja je počela rano ispoljavati ono što neka počnu nakon dvije tri godine, a to je - "iskorištavanje" mamine ljubavi.
Mi to dopustimo, jer znamo da da ono nije negativno. Proći će, vremenom, kada je budu počele zanimati druge stvari.
Kažeš da ste često vas troje sami. Ostavi je nekada sa tatom, a ti odi do kupovine, prošeći se, odi zaspi na pola sata sat. I kad se vratiš bit će (možda) isto, ali se vrati sa nekim iznenađenjem: kupi joj nešto što voli jesti, donesi joj šarenog lišća-cvjetića ... taj momenat kada ona treba da "opali" sa plačem ti preduprijedi sa tim da kod nje izazoveš iznenađenje.

Jutrom neka je muž vodi u obdanište, djeca lakše ostaju kada majka nije na očima. Ja sam svoju ostavljala kod svoje mame, i ujutro kada sam ja tu bila ona bi se kao krpelj privijala uz mene i nije htjela ostajati, i to sve uz plač. Međutim kada godi bi je muž odve to bi bilo drugo dijete.

Oboje se morate naoružati strpljenjem, i čekati. Proći će, a ti se mani tih preparata za nerve. Do sada bi svaki roditelj morao popiti na tone i tone kojekavih tabletica. Sve će se to zvati jučer, i u neka doba će ti nedostajati sve to.

P.S: Dobro došla.



_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

kad sam ja pocela raditi , moje dijete , koje je htjelo otici sa bilo kime je odjednom pocelo da mi se kaci za noge , da se baca na pod , place ko da su svi pomrli , uzasno je bilo
i trajalo je jedno vrijeme , onda je u vrticu ostajala mirno
ali i dan danji kad ide samnom u trgovinu ili bilo gdje ona mi zna cirkus napravit , dok kad je sa tatom ili mojom mamom , bratom , snajom , sasvim lijepo reaguje kad joj kazu da nesto nece uzeti a ona bi htjela

Koliko sam shvatila tvoja beba plače od rodjenja...takav je bio i moj sin, a sad je jedan predivan djecacic...samo da ti dam malo podrske, zanm kako ti je. Ja sam cesto imala histericne napade radi tog njegovog placa i kenjkanja zbog kojih mi je sad neizmjerno zao. Kod njega je to prestalo otprilike kad je krenuo u vrtic a to je sa 3 godine...

pa kod mene nije baš tako, kad nešto ne može ne može al ona opet histeriše s vremena na vrijeme da me bude stid prisutnih


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

I moja isto, kad je s babom to je zlatno dijete a kad je samnom to je totalno druga priča tako da je to izgleda u većini slučajeva isti problem kod svih...

_____________________________

Don''t be sad because of people. They will all die!!

Koliko god mislila da je citava situacija bezizlazna i da ce trajati zauvijek, vjeruj, to je samo prolazna faza. Apsolutno razumijem o cemu govoris :) Najbitnije je da se ona osjeca sigurnim uz vas dvoje, a sve ostalo ce doci samo po sebi. Nekad covjek misli neke se stvari samo njemu dogadjaju, a onda kad pogleda oko sebe vidi da ipak nije sam :) Strpljenje je najbitnije, iako znam da ga je ponekad u takvim situacijama jako tesko naci, ali na kraju se isplati :)

sin od moje sestre je jako vezan za nju kad je ona počela raditi njemu je od stresa počela opadati kosa, VODILI SU GA SVUKUDA I NA KRAJU JE PSIHOLOG REKAO da će ba proći kad manje pažnje budu posvećivali njemu, kao dajte mu da se sam zabavlja nemojte gledati u njega kao na sve na svjetu neko ga malo ignorišite ali malo da se navikava, i nemojte ga odvajtai mora biti socijalizovan.........

_____________________________

I Bog da ptici da nebom leti...
i skoljki da biser stvori...
a majci podari djecu da radja...
njen let beskrajima,
njene bisere oko srca..!
02.07.2010.

moja situacija sa bebašem je bila isto tako slična do dvije godine nigdje nismo mogli otići, s vrata počne da plače, samo smo išsli kod mojih i mm roditelja, drugo je bilo bauk.
strašno je vezan za mene i sada, svi mogu al mama je za sve i za igru i za sve drugo, toliko je vazn da su mnogi me počeli plašiti da to nije normalno...al ja sam okrenula priču i posvetila se njemu još više u smislu kad dođem kući prvo se sat vremena s njim igram ma ko prav o dijete i ja i tako sam i mm navela da počne s njim, i sad je već druga priča, sad su mu 3 godine lud je za društvom za djecom samo da se nešto dešava, al i sada on se lijepi za mene ko krpelj i sada se igramo još više.
samo se ne sekiraj sve će to proći jest da že biti više umora nego ičeg drugog al bože moj mi smo mame.

Drage moje super ste . Hvala vam puno na podrsci. Tek sam sada uspjela procitati sve postove i pocela sam se smijati jer vidim da nisam jedina. Stvarno se covjek osjeca usamljen nekad.
Nasa malena place i kad je tata ostavlja, ne pravi razliku ali kazu tete da ona place samo tu minutu i usuti cim se mi izgubimo iz vida:) tako da sam se malo smirila sto se toga tice.
Primjetili smo da joj odgovara rutina, da ona zna sta slijedi pa tako i radimo. Frka uvijek bude kad neko novi dode ili kad mi idemo negdje ali boze moj naviknut ce se i na to.
Veliki zagrljaj za mame i buduce mame ...

drage zene ,

znali neko kakvo sredstvo da se resimo kaslja osim sirupa jer ja verujem da sto vise se sirupima kljuka da dijete postaje i toga zavisan , pa znal neko kakav domaci lijek osim cajeva recimo , med moizda i bademi culöa sam  nekad  ili imal sta drugo da ste deci davale

3xmama...
ja znam da je dobro pomješati orahe i med, pa po kašiku svako jutro na tašte...
ako dijete ima problema sa bronhitisima, skuhati čaj u velikoj posudi, pokriti glavu peškirom i udisati paru od čaja. Na ovaj nečin se rašire bronhići pa sadržaj iz pluća lakše izađe van (meni ovo pomogne svaki put).
Da se podpomogne izkašljavanje, dijete staviti u sjedeći položaj, lagano nagnutog trupa ka naprijed. Skupiti prste i dlan saviti (kao da držiš malo vode na dlanu) lupkati po leđima u predjelu pluća, dok dijete duboko diše (ovo takođe pomaže odvajanju sluzi od pluća i lakšem izbacivanju van)...

hitno mi je

sad me prijateljica zvala porodila se nedavno cure imaju oko 2 sedmice
uzela im je danas hipp hranu(ne znam sta je dosad koristila)

koliko da stavi i na koliko militara???

valjda ste me skontale

_____________________________

Dijete uvijek može odraslog naučiti trima stvarima:
Da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi

moje sunce 19.09.2009 ¦ ¦

nadam se da ce ti hipp mame reci...al reci drugarici da to pise na kutiji ovisno o tezini bebe

mi koristimo aptamil i na 30 ml ide jedna mjerica (dodje u kutiji)

< Poruku je uredio Visnja RR -- 15.10.2011 22:48:11 >

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

ja nisam koristila hip
al pise na svakoj kutiji koliko ide mjerica na ml .

pretrnula sam kad me nazvala i jos kad sam pogledala na sat pomislila sam na svasta

nasla sam na netu kutiju cijelu

od 2-4 sedmice ide 110 ml i 3 mjerice to dodje 120 ml mlijeka

hvala svejedno



_____________________________

Dijete uvijek može odraslog naučiti trima stvarima:
Da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi

moje sunce 19.09.2009 ¦ ¦

eto super

treba i meni savjet..vi koje me poznate znate što sam sve prošla od poroda pa na dalje..kako mi je bilo..pričam več neko vrijeme sa mužem o svemu i on bi još jedno djete.a ja nisam spremna..jedva nekako uz kafič stignemo se vidjeti,alex ne ide u jaslice jer je bio često bolestan..sad je doma i ja sam se kao i muž napokon na sve navikla i uskladila sve obaveze..volim se igrati sa malim sad tek nakon svog koasa uživamo svi zajedno..a muž vrši pritisak na neki način da imamo godina tko zna kako če biti kasnije..itd..ja iskreno bi htjela još jedno djete ali ne još jer se ne osječam psihički a ni fizički spremna na to...pokušala sam mu reči..on shvati pa onda opet po istome nakon nekog vremena...imate kakav savjet..jer ja pomalo ludimmmm..neznam više kako da mu objasnim da sada ne bi..znam da če uvijek biti nešto,novci..razlog če postojati..ali sad nam je baš teško sa svih strana,opet nije jako ali ne bi htjela dok se neke stvari barem malo ne srede još djece.možda če proči za to godine,neznam samo znam da nisam još spremna na sve to..

_____________________________

alex ima 4 godine 2.5.2009
stize nam druga beba :)