pozdrav svima,

zanima me vaš stav u pogledu nasljeđivanja nekretnina, posebno nas žena pošto je poznat onaj stav da se žena treba odreći svog dijela u korist braće i njihove djece. jasno, to je imalo logike kada se živjelo u zajednici i od poljoprovrede da se zemlja "ne rasipa" medjutim čini se da je i danas taj stav normalan, pogotovo kada se radi o nekome drugom- mi imamo problem sa ženom koja je uzela svoju očevinu ali je problem što to drugi rade.
moje mišljenje je da i muška i ženska djeca vrijede jednako u svemu pa i u nasljeđivanju s tim da se kod nasljedstva ipak treba voditi računa ko je bio sa roditeljima ili se više brinuo o njima i da se ne desi da troje dijele garsonijeru u kojoj je neko od braće živio sa roditeljima. to mi je jadno no još jadnije je to što je moja svekrva došla na stup srama jer je uzela polovinu svoje očevine koliko joj zakonski sljeduje- nadživjela oca i brata- bratova djeca rasuta po svijetu, dobili od djeda po veliki komad zemlje za kuću i okućnicu plus dio koji je njihov otac imao te njih dvoje dijele ostatak zemlje sa mojom svekrvom što je toliki kamen spoticanja u porodici da smo pribijeni na stup srama. zemlje ima mnogo i otkako joj je porasla vrijednost postaje nepodnošljivo - mislim da je svekrva ok postupila iako se ona dugo lomila oko toga.  kako se ta tema ponovo stavlja na dnevni red došla sam čuti vas drage moje.  dakle nasljeđivanje :)

Mislim da danas, obzirom da su jako teska vremena i da ljudi vecinom nemaju neku sigurnost, niko ne propusta priliku da sta naslijedi, odnosno malo ko se odrice svog dijela. E sad, to je OK ako se ljudi mogu dogovoriti, ali vecinom ne mogu, na zalost.
A isto tako mislim da, kao sto si i sam rekla, treba obratiti paznju ako se naslijedjuje od roditelja (nebitno je li roditelj ili svekar-svekrva, punac-punica) ko je najvise izdrzavao te roditelj. Logicno je da taj neko ima visa prava, jer je to ipak velika obaveza. A ako se dijeca razidju i svako zivi svoj zivot i podjednako pomazu roditelje onda podjednako trebaju i dijeliti.

< Poruku je uredio ena0002 -- 24.11.2009 11:49:24 >

Slazem se da i muska i zenska djeca imaju ista prava i da sve treba bit ravnopravno. I naravno da se "onaj  drugi" treba odreci kuce-garsonjere u kojoj je brat-sestra zivio s roditeljima i pazio ih.
Mislim da se sve treba rijesiti nekim "normalnim" dogovorom.

< Poruku je uredio sweet BaBy -- 24.11.2009 11:51:06 >

_____________________________

#A&A# Srece moje.

slazem se da i muska i zenska djeca imaju prava na nasledje,al moje misljenje,ponavljam moje misljene,ako bi nesto nedaj Boze remetilo moje odnose sa porodicom odrekla bih se iskreno nista mi nije vrednije od porodice i nikad nebih se stavila u situaciji da se posvadjam sa bratom sestrom oko toga vise volim da sam ok sa svima pa nemala nista nego da imam sve a da nemam ljubav porodice,ako bi mi dobrovoljno dali hvala im ako ne opet im hvala samo nek su zdravo nekazem da sam u pravu sto ovao razmisljam ali to je moje misljenje i stojim iza toga...

_____________________________

Haris 28.10.1999
Fatih 25.01.2008
Iman 13.01.2013

Vezano za nasljedjivanje, mislim da se treba drzati vazecih propisa. Dakle, i muska i zenska djeca imaju jednake udjele u nasljedstvu.
Privatno, mi se uopce ne dopada ideja da se ljudi dijele po spolovima, cak sta vise uzasavam se toga!


_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

_____________________________

#A&A# Srece moje.

mamine oci svaka ti je na mjestu tako da nemam potrebu da pisem nesto drugo..u mojoj obitelji je nekako po starinski,nasljedstvo ide bratu i neka mi je on ziv izdrav sve mu seka daje

_____________________________

NOA 16.03.09 mamina krofnica(je curica)

Mislim da se nasljedstvo roditelja treba jednako dijeliti među djecom - na jednake dijelove bilo da su muška ili ženska djeca. A u slučajevima gdje je neko od njih živio u zajednici sa roditeljima a ako su svi drugi pristojno situirani valjda je ljudski da se odreknu u korist brata ili sestre. Ono sto nikako ne mogu shvatiti je slucaj mojih komsija koji nisu imali djece a imali stan 1/2 i kad je zena umrla svaki član njene porodice koji je imao pravo i na 1 KM od tog stana se pojavio da traži taj dio. Iako nisu ni znali gdje se stan nalazi niti su im ikada dosli u posjetu i na kraju je stan zavrsio 1/23 vlasnika. To mi je uzas i dokaz kako su ljudi zločesti i besćutni

_____________________________

24.12.2007.
24.o9.2013.

-bravo za glasnogovornika


_____________________________

Lamija 07.08.2002god
Fatih 07.02.2006god
Ambera 12.08.2008god

birvaktile ženska djeca nisu ništa dobivala od nekretnina a vjerovatno najviše iz razloga jer su sinovi skrbili o roditeljima...smatralo se takođe da žena udajom dobiva imetak s muževljeve strane pa da njojmiraz nije potreban, al ko garantira da ćemo zauvijek ostati u braku?????
danas je to drugačije, djeca žive odvojeno od roditelja i u većini slučajeva kćerke su mnogo, mnogo pažljivije.
Bez obzira na navedeno ja sam za da se imovina podijeli na jednake dijelove ako se već dijeli, mada i da su moji roditelji odlučili da svoju imovinu utroše za života nikad mi ne bi palo na pamet da o tome diskutujem.
Da su kojim slučajem odlučili sve dati bratu, takođe se ne bi raspravljala niti postavljala pitanja, poštujem i takve odluke. Sa svojom imovinom raspolažu vlasnici.
Ali mi je nenormalno kada vidim u pojedinim slučajevima da se braća tako nakostriješe kad roditelji hoće dati dio imetka i kćerkama
Mrzim pohlepne ljude  jer ovaj dunjaluk je prolazan.......
Ja imam zajedničkih nekrenina kupljenih zajedno sa bratom, ne daj Bože da dodjemo u sukob zbog korištenja iste ja bi mu je prepustila iako sam ja lično dala 50% novca, a da ne govorim da nikada ne bi došla u sukob s njim zbog imovine roditelja.... naravno da bi nakon toga okrenula list što bi znatno uticalo na naše odnose
Gadi mi se i kad vidim da roditelji uživaju u blagostanju a njihove kćerke se potucaju po svijetu, dok svojim sinovima prave vile ....nisu ni svi roditelji isti  nažalost



_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

....Mislim da se u nas u Bih jos uvijek dosta(ne uvjek) vuce ono staromodno da najmladzem sinu pripada kuca roditelja. Potom po selima vise, snaha dolazi u tudze-na tudze...E onda tu se "sudare"dvje generacije i uvijek neko mora da popusta nekome...Mladza generacija umjesto da napreduje u svakom smislu mora da ponekada nazaduje i da cekica po "starinskim"stavovima zivljenja.Ostali sinovi moraju da se bore da se muce dok nesto sebi naprave jer nisu ravnopravni i nemaju tu privilegiju da im ostane kuca, kuciste sta god....Jer mladzi sin ce paziti roditelje i snaha ce  sluziti...

Mislim da se sve ovo treba da promjeni.Da sva djeca treba da budu isto vrijedna kao i mladzi sin. Da imaju isto nasljedstvo...I naravno da i zensko ima kao musko, da ima nesto i svoje a ne da ovisi o muzu i njegovoj familiji...

Po mom mišljenju djeca (kao potencijalni nasljednici) ne treba da se miješaju u volju i odluku roditelja.
Na našem podneblju je došlo do smjene generacija, i današnji roditelji, imaju mnogo širi pogled na pojam "nasljeđa", i "testamenata" kao zakonskog sredstva ispunjenja njihove posljednje volje.

Ne trebamo kriviti djecu koja se "zamjere" kada nastupi ostavinska rasprava, već roditelje koji nisu za svog života riješi takve stvari, sa njihove tačke gledišta, i odlučili najpravednije.

Lično mi se ne dopadaju ljudi, koji se bave nasljedstvom, i kojima je to samo put da u svom mizernom životu u kojem nisu stekli apsolutno ništa, da se dočepaju nečega što je godinama uz mukotrpni rad i odricanje krvavo stečeno.

Ja sam za to da roditelji u određenim godinama života prodaju ono što imaju, kupe sebi manji stančić, a da taj novac potroše da bi živjeli na visokoj nozi, da putuju, uživaju u danima što su preostali.

Teško je objasniti današnjem narodu da su roditelji stekli SEBI, i da djeca moraju istim stopama da to rade.

Ja od svojih roditelja (s obzirom da imam i bracu) ne želim ništa. Otvoreno sam rekla da mm i ja ne želimo da se miješamo u porodičnu kuću, jer mi smo sebi stekli, i meni ne treba. U slučaju da budu htjeli da se kuća proda, onda želim onolilko procenata koliko ONI i samo oni odluče. Neću nikada svojim roditeljima zamjeriti, ukoliko odluče da sve daju mom bratu.
Jer nema te cijene, novca, ljudi i njihovog ponašanju, koji bi me mogli odvojiti od mojih roditelja i brata.

Svi su ostali prolazni.

Moje dijete će naslijediti naš stan, tek onda kada vidim da je ona nešto sebi stekla, da bi znala cijeniti rad i odricanje.



_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Mislim da bih ja postupila po serijatskim pravilima. Kuran opisuje postupak nasljedjivanja, tak da sam mirna i pred Bogom i pred ljudima.

Slažem se sa boldiranim.

Po zakonu su djeca ravnopravna, bez obzira na to jesu li bračna ili vanbračna, a o spolu je izlišno raspravljati.

Medjutim, postoji i testament. I ja ga lično ne bih nikada pobijala, ukoliko ne bih smatrala da se radi o uroti ili prevari. Poštovala bih volju svojih roditelja.

Ne mislim isto tako da neko samim tim što je dijete da nužno mora imati pravo na nasljedstvo.

A ako se već nasljeđuje po zakonu, nikada se svog dijela ne bih odrekla.
Nema to veze sa sestrama, nego s tim što ne znamo šta nosi dan a šta noć.

Imam dosta primjera iz okoline gdje su roditelji prepisali kuću kćerki, koja je ubrzo nakon toga poginula u saobraćajnoj nesreći. Zet je došao, prodao kuću, a oni su se našli na ulici nakon 60 godina.

< Poruku je uredio hanabanana -- 24.11.2009 13:24:01 >

moj tata je vec podijelio ravnopravno,a i moj svekar.Hvala Bogu pa su imali sta nam i ostaviti.
Licno se ne bi nikada odrekla svog dijela jer mi to daje neki vid sigurnosti,ko zna da ne do dragi Bog ali se ne zna,kako cu ja zivjeti kasnije sa svojim muzem.Hvala Bogu ako ne budemo mogli imat cu i gdje otici i od cega zivjeti.

< Poruku je uredio tea lana -- 24.11.2009 13:27:11 >

Moja mama nije pisala testament, ali je hiljadu puta jasno rekla kako želi da podijelimo njenu imovinu. Kad je umrla, postupili smo po njenoj želji i nije bilo zamjeranja.
Mislim da svaki roditelj ili općenito osoba treba na vrijeme sastaviti testament, jer tek u slučaju da nema testamenta javljaju se kojekakvi problemi: hoće ovaj, hoće onaj... a niko nikad nije ni pitao za tu osobu.
Da mi je brat bio u teškoj situaciji sigurno bih se odrekla svoga dijela u njegovu korist, ali mu nikako ne bih prepustila imovinu zato što je stariji ili zato što je muško!!!

koliko sam shvatila problem je nastao kada je tvoja svekrva prihvatila polovinu ocevine na kojoj zivi. osporavaju joj bratici koji cak i ne zive tu!! MA OTKACI SVE.. ako je zelja roditelja ili pravo osobe nakon smrti roditelja onda nema ko da se buni. jos ona zivi tu, sigurno i obradjuje taj svoj dio. ma tu je jasna situacija.
a ja sam misljenja da je obaveza onih koji ostavljaju neku imovinu da prije smrti naprave testament. i kako god oni raspodjele SVOJU IMOVINU meni je to ok. npr. moji roditelji nece sada zajednicku kucu prodati nekom trecem i ostaviti 2 porodice na ulici. jedino je pitanje kako ce raspodjeliti a procenti me bas nimalo ne interesuju. ja sam im rekla da se slazem sa bilo kojom njihovom odlukom..isto se odnosi na kucu moga svekra - kako god on zeli neka je podijeli. ne pada mi na pamet da zbog zemlje ili kuce, koju btw. ja nisam ni pravila, ja ne pricam sa nekim clanom porodice ili da moju djecu neko gleda drugacijim ocima..

I zaista ne "razbijam glavu" sta ce kome pripasti poslije...Dali su mi dobar odgoj i "dilopmu" u ruke da sam sama sebi sposobna obezbjediti zivot, a ne da gledam gdje cu sta dzaba dobiti.
U svakom slucaju cu biti zadovoljna njihovom odlukom i prihvaticu je. Znam da su mudri, pronicljivi i plemeniti i da ni meni ni bratu nece stetu uciniti!


< Poruku je uredio pahuljica farah -- 24.11.2009 13:48:54 >

Potpisujem iglavnom sve što je već napisano,sa tim da napomenem kako je poželjno da roditelji sa više djece naprave oporuku  tako da se kasnije djeca ne svađaju što je čije,a prepisivati nikome ništa dok su živi jer to neki znaju itekako zlouporabit.
netko je napisao kako bi rađe prepisao sve na brata,sestru nego se svađao i bio u lošim odnosima.A ja postavljam pitanje -kako ostati u dobrim odnosima sa nekim tko primjrice neopravdano traži  sve sebi,a vas vidi kao nekog koji ništa ne treba dobit? Inače je poznato da oni što imaju i traže više nego im pripada.Ja se takvima ne bih odrekla!!!


_____________________________

Per aspera ad astra
2011 je stiglo naše sunce
2012 čekamo još jednu srećicu

U takvim slucajevima kada nema testamenta, sve se dijeli pravicno po zakonu. E, sad ako ima testament, i on se moze osporiti institutom "pravo nuznog dijela". Sud je tu da brani prava nasljednika, u praksi nazalost ima mnogo "slucajeva" zloupotrebe volje starijih ljudi, tako da je i zakon na to mislilo. Ovo je sve za slucaj kada se jedna strana osjeca pogodjenom na neki nacin.
Generalno ostavinskom raspravom preuzimaju se i prava i obaveze, tako da ako ima i dugova iza umrlog, nasljednici i to nasljeduju.

_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

Skvo znam ja kako to pravno ide obzirom da sam pravnik,ali mi je malo čudna izjava da bi nekom dao sve samo radi dobrih odnosa
Iskreno ne vjerujem baš u to


_____________________________

Per aspera ad astra
2011 je stiglo naše sunce
2012 čekamo još jednu srećicu

Pa to ti upravo i nije jasno iz tog razloga. Kao i kod mene, to nam je profesionalna deformacija, jer toliko sam ruznih stvari vidjela u praksi, da ni ja ne vjerujem u to.

_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

Pa to ti upravo i nije jasno iz tog razloga. Kao i kod mene, to nam je profesionalna deformacija, jer toliko sam ruznih stvari vidjela u praksi, da ni ja ne vjerujem u to.