i da...prvih dana ce ti i cesljanje, kupanje i pranje kose biti premija da ne pominjem depilacije i ostale male stvari koje su ti prije bile redovne...ja se mjesecima sminkam na isti fazon i istim sjenama...jer nemam kad da razmisljam, kombnujem i uzivam u tome kao nekada

_____________________________

13.11.2010. u 04.35, docekali nasu princezu, nas ponos i srecu najvecu :)))

18.08.2015. u 21:53 docekali nasu princezu br 2, garavu malu lavicu :))

Ja cu samo opisati prvi dan, trenutak... kada je Umce dosla u nas dom...
Dakle stigli smo..,  MM i ja smo legli na bracni krevet  i izmedju nas je stajala korpa sa nasim malim blagom..I dan danas vidim tu sliku...spava, ususkana, nevina...Gledam je kako dise..male rukice, male prstice...Tek sam tada shvatila da je to nesto maleno ujedno po prvi put samo moje, ali i nase zajednicko. Onda se pocela meskoljititi i onda smo je zapravo zajedno upoznali..presvukla sam je sa MM-om...i bio je divan osjecaj kada sam je presvlacila po prvi put  pomalo nesigurno, ali iskonski tacno...Sve smo proucavali, jednostavno je upoznavali..male nogice, rukice, vratic, ledja...miris...da..taj miris...je nesto sto cu citav zivot osjetiti..kada bi sada zaklopila oci, prepoznala bi svoju Umu..izmedju stotina i hiljada djece...to je miris mog djeteta. To je bio prvi "pravi" susret sa njom, nase upoznavanja...Noc smo proveli nas troje i dalje upoznavajuci se..u biti svi naredni dani su nam sluzili da naucimo da nas vise nema dvoje, nego nas ima troje..nasa mala porodica...

Sta zelim poruciti novim roditeljima, sve sto mislite da ne znate, vjerujte mi znat cete bolje nego bilo ko drugi....prepoznat cete se i uzivati jedni u drugima.



< Poruku je uredio Skvo RR -- 31.5.2011 21:18:04 >

_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

Nas prvi dan,kad se samo sjetim...Prvo kad smo izasli iz bolnice,jedva sam sjela u auto,kod nas je jeep pa sam se jedva popela,rana me boljela...Vani vruce,zemlja gori Kad smo dosli kuci,smjestili se u krevetic,ja sjela kod njega i pregledam ga(u bolnici dok smo bili,nije bio samnom svega sat vremena).Ljubila malene rucice,prstice,kako je samo bio sladak.Eh onda frka sa dojenjem,povuci tamo,povuci ovamo,da bi na kraju napravili ad Mozda bih ja i uspjela da sve moguce tetke i strine nisu bile oko mene Prvih desetak dana sam bila uzasna.Brinula se previse,nisam spavala,pa mi se raspolozenje mijenjalo,uzas.Malo po malo i navikli smo se skupa.Pocela sam sama da ga hranim,presvlacim,kupam.Uzivali smo u svakom trenutku,i danas je tako.Uglavnom smo on i ja sami,igramo se,uzivamo i volimo se najvise na svijetu

_____________________________

"Majke se rađaju u istom trenutku kada i djeca. Ona prije toga nije postojala. Žena je postojala, ali majka, nikad. Majka je nešto potpuno novo"


Mamino sunce Ameen

11.08.2009. <3

Uh nas prv dan je bio super, ili mi se bar tad tako cinilo zbog euforicnog stanja u kom sam bila Mm, sestra, rodjak i rodica nas docekali iz bolnice i doveli kuci. Osjecala sam se kao napuhani paun, onako vazna i ispunjena jer moja dusica konacno dosla na svijet. Nista mi nije smetalo, ni sto su svi odjednom navalili da nas vide, ni sto dolaze kad njima odgovara i sto se ne sekiraju bas puno dok me gledaju da se nemogu namjestiti ni sjesti kako treba jer me rana boli. Sve je to meni bilo manje vazno, jer sam tih prvih dana bas bila pod naplivom hormona i mislila sam da sam superiorna, da mogu postici sve - oko bebice, oko kuce ( kuhanja, ciscenja i sl. ) a posebno oko gostiju. Tek nakon par sedmica se pokazalo koja sam glupaca bila, jer kad se sve sleglo, kad su se svi zasitili dolaskom nastupila je postporodjajna kriza. Tek onda sam skontala da su oni svi dosli, posjedeli, cekali da ih JA posluzim i otisli a da mi niko zapravo nije pomagao oko bebice ili mene. Imala sam problema sa dojenjem, bila od onih koje su mislile da je to najnormalnija stvar na svijetu koja se ne treba uciti i jos kad ona nije dobijala na tezini koliko treba, od moje " drage " pedijatrice dobila onaj klasicni odvratan savjet da mi mlijeko nije kvalitetno i da je moram dohranjivati. Cini mi se da u zivotu nisam toliko isplakala kao taj dan i pocela sa dohranom Uglavnom, sem ogromne greske sa dojenjem i stavljanjem sebe i nas iza ostalih, sve ostalo je islo super. Od samog pocetka sam je sama presvlacila, kupala, smirivala, pricala joj, ma sve ... A anegdota ima prilicno, a najvise cu pamtiti kad sam u sred noci dreknula na mm kad se u snu okrenuo u spavacoj da ce ugusiti bebicu, a on sav u bunilu gleda i ubjedjuje me da mi bebi nije vise u rukama i ne dojim je vec sam je Bog zna otkad vratila u krevetac da spava

Sve bude i prodje, ja sam cini mi se naucila dosta od nje i mislim da cu za koju sedmicu daleeeko spremnija docekati drugu bebicu. Moj savjet ti je da niko, ama niko nije vazniji od vas dvoje dok se ne naucite jedno na drugo, dok ne naucite da dojite, da odmarate, da percepirate okolinu bez strahova i placa. I vjeruj da svaka mama sa svim i svacim izadje na kraj, normalno uz malo placa, jer ja neznam majku koja nije u duetu plakala sa svojom bebicom

Ma kao sto neka clanica napisa, sve su mame zmajevi kad su njihove bebice u pitanju

< Poruku je uredio talisman -- 31.5.2011 21:31:42 >

_____________________________

Covjece, ne mozes promjeniti tok odredjenja, niti mozes izgubiti svoju nafaku, a i uzeti nafaku drugome! Cemu onda mucno naprezanje i ubijanje duse?!

_____________________________

26.02.1995. Anja, prva najveća ljubav!
25.11.2008. Ema, mamina šarmerka!

Lijepo rečeno.


_____________________________

26.02.1995. Anja, prva najveća ljubav!
25.11.2008. Ema, mamina šarmerka!

kad procitam vase price pune topline, osjecam se ko vanzemaljac kod mene su se ti osjecaji poceli buditi tek nekoliko dana nakon poroda. epiziotomija mi je bila gadna, familija me nervirala, mucila sam se da uspostavim dojenje, malo je falilo da dobijem upalu.mm je radio od jutra do mraka,a kad bi dosao svu paznju je posvecivao , mene nije maltene ni gledao sto je za mene bila velika promjena i bila sam cak i ljubomorna. nemam bas neke lijepe uspomene na tih prvih nekoliko dana. naravno, poslije je sve bilo drugacije

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

mi smo bili 4 dana u bolnici,i koliko god sam se dotad molila Bogu da nas ne zadrzi preko,toliko me zadnji dan uhvatila panika da sam pozelila da ostanem jos,jer sam se pitala kako cemo mi to s njim kad dodjem kuci !mama jos nije stigla,kuci nas ceka tetka mm koja nije imala svoje djece

do kuce je prevristo,jer je bio gladan,pregladan(dok smo cekali otpust taman mu doslo vrijeme hranjenja)!mm sav izgubljen gleda ga preko sjedista,pita jel tajo tako ruzno vozi ,guzva...

stigli kuci,ja puna sebe,malac u sobu,hranjenje,on zaspe,a ja i mm promatramo,imam jednu sliku mm gdje kleci ispred njega kraj kreveta i gleda ga!probudi se malac-treba ga presvuc-sve ok,i pupak cemo lako,al kako cu mu bodi skinut preko glave ,nista nek stoji taj do veceras,pa cemo opet probat

i strah,kako cemo po noci,na svaki sum smo skakali,gledali ,al prodje i to


joj da napisem nesto,nama sad smijesno,al tad je bilo tesko-prije par godina,rodila moja prijateljica malca,proslo nekoliko dana,izredala se rodbina,mama,svekrva...svi otisli kuci,njen muz na poso,zove ona mene na kafu!ja dosla malac kenjka!pitam je sta mu je,kaze ne znam,cijelo vrijeme je takav,al pocne vristat svako malo...
ja nisam imala djece,njoj prvo,muzevi na poslu !zavrista malac,nama srce puca od tuge ne znas sta mu je !i meni sine u jednom trenu-mozda su grcevi(cula sam nekad da bebe imaju problema s tim),kaze ona ne znam,al dobila sam ovu knjigu-ono knjiga "prvi dani s bebom" ili tako nesto !uzmem ja nju listam,ko da sam uzela uputstvo za upotrebu nadjem na simptome,aha to je to,ajmo sad na terapiju



_____________________________

Dijete uvijek može odraslog naučiti trima stvarima:
Da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi

moje sunce 19.09.2009 ¦ ¦

krasne price 

nazalost ja nemam tako divnu pricu prvih dana sa bebicom
porod je bio bajka, od pocetka bolova do poroda samo 3 sata, posle poroda katastrofa
popucala sam unutra, a i rezana, neopisivo me bolila rana, sve bi se to dalo nekako i izdrzati da je beba mirna i da uopste hoce dojiti
u bolnici sam ostala sedmicu dana, beba je gubila na tezi, ja nisam imala mlijeka, pokusavali smo na sve nacine da ga naucimo dojiti ali bezuspjesno on bi povuko malo ovo bradavice sto imam ali kad osjeti da neizlazi nista pustio bi je i poceo da vristi, place zacrveni se sav od placa gladan a nema nista
babice nisu htjele da dadnu AD nego da budem uporna i da mu nudim sisu, ali ponovo bebica povuce sisa par minuta onda prestane sisati vriska plaka, medzutim mlijeko je i nadoslo ali opet beba odbija
kad je beba izgubila na tezi skoro pola kg, pedijatar je naredio babicama da moraju dati AD,
itako sam ja prvo ponudila sisu on bi siso par minuta planuo u plac onda sam dala AD, taj dan kad sam mu dala AD dobio je na tezi 200 grama tako da smo sledeci dan mogli ici kuci
tih sedam dana su za mene jedno jako lose iskustvo, nisam zamisljala da ce biti tako, ja sam samo plakala, bilo mi je tolko zao bebice koja jadna place vristi od gladi tako reci, milovala sam ga i zajedno smo plakali
jadnicak, prvi put kad se najeo kako treba kad je dobio AD prespavo je cjela 3 sata
tepala sam mu, ljubila molila da povuce sisu ali on nista, uporan pa uporan da nece

prije poroda sam razmisljala i zamisljala kako ce biti, nisam ni sanjala da cu prve dane sa svojom bebicom proplakati i tolko ispatiti, kad bi on plako srce me moje bolilo, cak sam u trenutku pomislila boze dragi djete ce mi umrijeti od gladi i vjeruj kad su mu dali AD da mi je lahnulo, pored tolko zelje da dojim molila sam boga samo da mu dadnu AD da dobije na kilazi i da idemo  kuci

kod kuce sam se i ja malo opustila, kupala presvlacila nosala isto ko da sam to radila sto godina

posle poroda, trebalo mi je vise od mjesec dana da pobjegnem od svoje depresije, tuge, placa, svasta nesto, nisam bila sama svoja posle poroda, bila sam sretna a i tuzna, svijet mi se okreno naopacke, svaka dva sata beba hoce da jede, nenaspavana nikakva, sva u bolovima psihicki i fizicki  jednostavno zivot  mi se promjenio i prije sam znala da ce se promjeniti ali nisam to osjetila na svojoj kozi kako je, ma cudna sam skroz bila

hvala bogu da sam prezivila te prve dane, sad uzivam sa svojom bebicom, ali jos uvijek vjerujte da se plasim ponovo roditi, neplasim se poroda nego posle porodno iskustvo me plasi,  mnoge zene padnu u depresiju posle poroda samo sto malo koja hoce pricati o tome da ne ispadne losa majka

ja sam dosla kuci sa A. cetvrti dan nakon poroda (jedva sam cekala jer mi je vise bolnica bilo puna kapa, ko lezala sam stalno pre nego sam rodila) .
Bila je srijeda (secam se) dosao mm po nas sa mamom i sekom Babica koja ga iznosila presvlacila , pocela mi davat neke savjete a ja nako sva neka izbezumljena preplasena slusam ju, kao kad dodjes kuci bebi ne iznosi u guzve jer se rodio sitan dosli smo kuci sa 2120grSAMO . sav mali sitan mohljiv, pa neka ne bude u sobi puno svjeta samo dvoje ljudi jer je mali  ranije rodjen ne smije se .
Ne dirati ga rukama, topli ga ako bude ti gladan slobodno kupi formulu da jede neka ne place (a ja se pitam tad sta je to formula nisam znala ono to je AD.)
dosli kuci , familija tu svi jedva cekaju da A. vide ono zaviruju aaaa vidi male bebe
Ja sam se svega bojala (e jesam bila luda kad se samo sjetim boze) .
Odnesem ga u krevetac reko mm da nije hladno a mjesec juli da nije pohladna soba temp.
Svima bilo cudno zasto ja A. necu medju svet tj njih guzvu nisam smjela jer sam se drzala babicin i ped. uputa sta su mi rekli .
Po dvoje su ulazili u sobu i gledili ga.
Cim sam dosla nahranila sam ga dojila.
Posle kad su svi otisli , ja osta sama sa bebi mm samo onak sav pogubljen sa osmjehom od uha do uha (ko u hanke paldum) heheh ne skida i gleda ga trazi svoje slicnosti na njemu.
Samo vice aj vidi majusni ruku, nogu ......
Mene bilo strah presvuc ga iskreno jer kazem znate sta su 2 kg . nema nidje mesa samo kosti sav mrsav sitan ...
Sveki ga presvlacila prva tri dana .
Noci su mi  bile najgore jer mi isto babica rekla da ja dojim svaka dva sata MORAM jer je mali da se ja budim i njega da jede
U neka doba ja sama snjim navijam si sat na 2 sata da dojim hem umorna od svega sem spava mi se ja ustanem bebi dojim on spava nece usta da otvori (ej matero jesam bila smotana ) .
Nista nekako podojim pa cak i zaspim dojeci ga trzenm se ono hello zeno dizi se djete dojis .
Tako iduca dva sata haman samo sto trepnem , zvoni sat cak sam pocela halucinirati u neka doba od iscrpljenosti hronicne (sad se pitam zasto sam sve to slusala babice ,pa plakao bi on kad ogladni al eto nisam znala +uplasena )
Preko dana je spavao dobro .....
svakim danom smo uzivali mazili se i gledali njegovo majusno tjelo .
Nazalost kako sam bila ne iskusna i nisam znala +iscrpljena +depresivna posle poroda meni je mlijeko manjkalo
Tako da smo na AD zavrsli jako rano sa nekih 15 dana .
Jer svakim danom mi je postojalo gore , sto se tice dojenja imala sam malo mlijeka on zaspi u pola siske ,pa place za 15min.
Znao je spavat na siski da sam ja od 6 sati pa do neka doba tj do juta ne izlaziti iz sobe Bogami dragog To nikad necu zaboraviti
Moje djete samo je bilo na meni jesam se odmakla iste sek plac jaki
Znala sam bezbroj puta sjest i plakat ko crna godina .
Place on sebi ja vam sebi od muke , vrucine , neznam sta mu je vise ja nemogu vise podnijet to jednostavno nisam mogla od njega ni jest ni sjest znaci od 6 sati tako svakim danom.
Jednu noc je samnom presjedio do ranog sabaha , Djete na siski izvucem kme i sve tako i sve tako do juta ja OKA SKLOPILA NISAM A NI ON.
Cim je zora svanula odvedem ga na sabah ped. kazem tako je i tako
Ona ce odma meni on je tebi gladan uvela ad za pre rodjenu djecu da dajem na 3 sata
Eh tu su moje muke pocele , anel oce ad al nece siske zajedno poce povracat
Poce plakat tu noc je tolike sebi grceve navuko da smo obadvoje pola dana ludli plakali
Da nikad taj dan necu zaboraviti.
Bilo je svega , i svacega
Mogu samo rec da sam bila ne iskusna , da mi nije imao neko pomoc savjetom pokazati i sl.
Mozda je zato sve bilo. Al bilopa proslo
Eh da zaboravi rec da sam ga kupala sa sveki nisam smjela sama posle mjes. sam se oslobodila i sama sam ga uzivajuci pupala
I najbitnije nikad  nocu nije spavao ej besani noci......
Ni je ni danas cvjecka al dobro je kako je bilo hehhe.
Sve u svemu ne kajem se ni zbog cega propatila sam puno u svemu al ja sam uzivala u njemu i dan danas uzivam

Ma sve se to pregura nekako, ja iskreno jedva čekam opet, ali malo ću pametnije.
Prvi dan su svi bili uviđavni i otišli kući, ali se moj tata pojavio iz Mostara 3. dan . Hajde što je on došao, njemu mogu i reći, ali se pojave svekar, svekrva, rodica MM-a mala, zaova - svi kao da se s tatom druže i slave unuku . I uporno meni 'lezi, lezi' a nemam kud. Imam trosjed i fotelju i dva taburea. MM-a sam tada poslala na utakmicu samo da smanjim broj ljudi u stanu .
Što želim reći - mislila sam da svi imaju pravo vidjeti prvo unuče odmah (naravno, i dalje to mislim), nema veze, pa svi su je čekali kao i ja što sam je jedva čekala, pa ne mogu im to uskratiti, bla bla. I presjedi ja na banani za dojenje prvi mjesec umjesto da sam se sebi malo posvetila. Ovaj put ću drugačije - dakle, svima reći: Probala sam na način prihvatljiv okolini i ostadoh bolesna 20 dana duže. Molim za razumijevanje, najvažniji smo nas dvoje ovaj put. Doduše, mm je Emu tuširao prvu večer, ja je presvlačila, mi nismo imali straha i nismo trebali pomoć (iskreno, moja svekrva je teže uzimala u ruke i opreznije od nas). Razumijem i strah i nesigurnost i naravno da je tada potrebna nečija pomoć. Ali netko spomenu buljuk tetaka i strina i nerviranje zbog toga - nitko nije vrijedan živaca koji su ionako tanki zbog hormona i prijeko potrebni zbog bebinog mira.

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

o majko moja draga kad je to bilo..davno davno..prije 9 godina
iz perida prvih dana sa Henom sjećam se sljedećeg:
porodila sam se na CR..naveče u 23,55 ( tako nam piše)...a bebu sam vidjela u podne tek..i još mi žene u sobi kažu to jutro da su se dvije bebe rodile a da je jedna umrla..da nije proplakala...onako kako žene to uvidjavno znaju reći tek porodjenoj ženi..ublebanoj od anestezije...
donijeli su je u 12 sati...prvo što sam pomislila..ma nije moguće da je ovo bilo u meni..OVOLIKA beba..i taman kad sam skontala da to nije moja beba..shvatim da gledam svoju Mini Me..ista beba kao ja...sve moje na njoj vidim...a krupna..lijepa.grlata mašala..kad se zadere djeluje ko green protect..svi se žohari u bolnici razbježe na 7 kilometara unaokolo..
Helem tih prvih 8 godina nismo bili sami da Henom pa ti ne mogu ni reći kako je...od toga prvih mjese dana..ja bila skoro otegla papke..hajd znaj što..znam da sam 28 dana imala kućnu posjetu i temp koja nikad nije htjela da spadne..
uz sve to Hena se derala i derala i derala....satima..ne od grčeva već od tortikolisa..pa se onda derala zbog ružnih snova..
helem...kod mene samo vriska, bolest i plač..ne bih željela da nekog ucrnjačim..al šta bi kad tako bi..uglavnom preživjećeš sa uputsvom ili bez...
što se tiče dojenja..po cijeli dan samo samo dojiš, tuširaš se, a ona moja hem što je bila drekaica već i nekakva seravica..čim se najede čuješ ono trrrrrrrr..i hajd odmah kupaj..ja stavljala pamučne pelene 40 dana..reko prirodnije je..al to sve živo propusti i usmrdi..haos..
bilo je i rijetkih momenata kad smo spavali...al rijetko..

_____________________________

Kad se igra završi, kralj i pješak idu u istu kutiju.

Kako divna tema ,sva se raznjezim kad se sjetim tog dana ...mada sam bila iscrpljena od poroda taj dan kad sam stigla kuci sa svojim malim blagom nikad necu zaboravit,stavila sam je na krevet i sam gledala u nju,a ona namrgodjena ,kao da joj nesto nije bilo po volji,hehe ,a onda sam je pocela dodirivati,rucice,obrascice,kosicu,ma sve,da bih je sto vise odmah upoznala,nekako nisam se mogla odvojiti od nje ,a onda smo moja mala ljepotica i ja zaspale jer smo bile iscrpljene od svega,a kad smo se probudile,naravno mama je dala siku i tako kad sam lezala na krevetu ,a ona rucki razmisljala sam da li postoji ljepsi trenutak u zivotu od tog .Mada me je tu noc izmucila jer nije spavala i puno je plakala taj dan je bio poseban i nista ga nije moglo pokvariti

_____________________________

A&V ~moje sve na svijetu ~

stvarno divna tema a o svom dan neki drugi put sva sam se ukočila i ne ide mi nešto tipkanje danas...

Divna tema  NAzalost moje iskustvo nije bilo bas sjajno. Sve je bilo super,porod manje-vise,nije bio pretezak,prvi dan kod kuce bajan,sve super a onda su poceli problemi  Beba nece da doji,puno spaav,gubi kilazu,ja ludim,ne znam sta da radim,trudim se da dojim i pored ragada na koje ne obracam paznju. Ne mogu da sjedim,ne mogu da se namjestim,znojim se,hormoni poludili,nervoza od nespavanja,razocarenje u sebe,ma uh ne volim se ni sjetiti. Pripremala sam se za porod,citala i iscitavala sve sto sam mogla naci o tome a bolje bi mi bilo da sam se malo raspitiavala kaao Palahinken za te prve dane i probleme na koje mogu naici    Sad kazem,ako Bog da,iduci put ce sve biti drugacije jer cu znati sta me ceka,a necu misliti da sa porodom sve zavrsava,a ostalo cu lako,ne,sa porodom sve pocinj. Bilo je cupavo,ali eto sve brzo prodje,mada mi se tada cinilo da nikad nece proci,a sad gledam svoje veliko pile i ne mogu da vjerujem kako je brzo sve proslo...

_____________________________

Moja ljubicica-bubicica N. 5.5.2010. 2850gr 51cm 18:25
Prohodala 6.6.2011.<3
Bubamara A. je stigla 15.11.2012. 3400gr 55 cm 02:45

Tema je predobra stvarno..... Slažem se sa većinom žena da sve počinje nakon poroda. Tek sad znam šta znači ona izreka "Porod je bol koja se najbrže zaboravi". Ja naivna kontala sve ove godine da zaboraviš bol od sreće jer si postala majka a ono jednostavno nova uloga, tačnije to malo biće ti jednostavno ne da da misliš unazad hehehhe
Svoje osjećaje nakon prvog susreta sa bebom još uvijek ne znam opisati. Meni je to sve bilo nekako nestvarno. I sam dolazak kući je izgledao tako. Bila sam nekako uzbuđena i sa nevjericom sam posmatrala to malo biće pored sebe. Bebi je bio miran i odmah je zgrabio siku tako da barem sa te strane nismo imali problema al nikako nemogu zabraviti strah koji se počeo javljati i nevjerovatnu brigu za bebu..Predvečer bi obično znala oplakati jer sam jedva podnosila napetost u sebi. Kad spava mislila sam...zašto toliko spava, opet kad ne spava ...jao šta mu je,sigurno ga nešto boli...da li je gladan, da mu nije hladno....i tako u nedogled. Bebi je lijepo spavao noću..čak i početiri pet sati u komadu al ja nisam...malo,malo provjeravala sam da li diše..pa onda slijede dugi dani u kući koji su mi također teško pali..pa prva kontrola (sad mi smiješno koliko sam brinula)....uhhh žudila sam za malo mira u sebi...da se konačno emocije stišaju
Nakon prve kontrole polako sam počela dolaziti sebi, pritisak je popuštao a ja sam se nekako srodila sa novom ulogom..Najljepšom ulogom na svijetu..
Dan danas zaplačem kad ga gledam...zaplačem od sreće što imam ovo malo biće. Hvalla dragom Allahu na tome..

_____________________________

2011.
2016.

Najviše na svijetu voljela bih da mogu vratiti te prve dane, tad sam još bila sebična i egoista i nisam uopšte uživala u njima. Sad bih sve drugačije .

jedva čekam drugu bebu aBd, nadam se da ću ovaj put istinski uživatu i svemu

_____________________________

Ajdin 22.4.2009. - čojkić :-))))

Alina 20. 2. 2016 - maća :)

ma bude li mi epiziotomija ko prosli put, necu opet uzivati, nema sanse

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

eee to se nikad ne zna

_____________________________

Ajdin 22.4.2009. - čojkić :-))))

Alina 20. 2. 2016 - maća :)

I kod nas je otprilike bilo ovako prvi dani su nam bili teški...
Prvo i najteže mi je bilo što smo morale ostati u bolnici 5 dana zbog infekcije koju je M pokupila u toku poroda, tih 5 dana mi je bilo ko 5 milijardi godina i ostalo mi je kao trauma... Kad smo došle kući bilo je malo problema s dojenjem ali smo i to brzo prevazišli i konačno sam počela uživati sa svojom bebicom....
I kao što ih je puno reklo uputstvo ne postoji, majčinski instinkt je čudo, zapravo istinski Božiji dar jedinstven i nepogrešiv...
Zato opusti se i uživaj u danima koji ti predstoje jer sve tako brzo prođe, meni sad žao što nisam znala više uživati u tim danima

_____________________________

Don''t be sad because of people. They will all die!!

Potpis ko kuća
Eh i ja bih rado da mogu vratila te dane

_____________________________

Don''t be sad because of people. They will all die!!

ovo me podsjetilo na moj boravak u bolnici
bilo je takodje shshhhhhhh.... i pomagalo je

a prvi dan sa bebom kuci...
razisla se rodbina, mama otisla u svoju sobu, ostali bebac i ja..
i gledam ja njega i mislim , boze dragi sta cu sad s njim? sve se mislim kako oni u bolnici nisu normalni sto pustaju zene tako rano s bebama kuci, pa sta mi znamo ( to sto sam htjela pobjeci iz bolnice u sred noci s bebom-to sam bila vec zaboravila)

bebac je zaspao na mom krevetu, ja do njega , okrenuta prema njemu, nekih 5 cm moje lice od njegovog i svako malo provjeravam da li dise..cekam da otvori okice, gledam ga, pipkam ..ko dijete kad dobije svoju novu igracku

pregurali smo prvu noc tako i onda..preokret!
kao da sam cio zivot zivjela s malom bebicom, kao da sam vec milion puta ( a ne nijednom! ) promijenila te pelene, cistila pupak..
jedino sto sam mozda do treceg mjeseca spavala tik uz bebca, ne znam ni ja zasto..uvijek okrenuta prema njemu..budim se i gledam ga i divim se
ma smijesna sam sama sebi, al je tako
sve je bilo divno i krasno i do dana danasnjeg je tako i ako bog da ce i ostati

milioni savjeta , svako ima neki svoj koji je najbolji, al' ja tvrdoglava kao i uvijek slusala sam svoj instinkt i vodila se tim i ispalo je dobro


puno su mi pomogle i vjezbe za trudnice na koje sam isla skoro tri mjeseca ..puno dobrih savjeta i puno toga sto nam pomaze da nase samopouzdanje bude jos vece

hvala bogu moja mama je uvijek tu uz nas, pa se mogu osloniti na nju, ne da se brine o bebi, vec onako...tu je i znam ako bilo sta zapne da je uz mene, da me voli najvise na svijetu, bas kao i ja svoju bebicu




sretno svim buducim mamama

BBubice

_____________________________

13.11.2010. u 04.35, docekali nasu princezu, nas ponos i srecu najvecu :)))

18.08.2015. u 21:53 docekali nasu princezu br 2, garavu malu lavicu :))

Palachinken tema je odlicna  .
Ja hvala Bogu imam dvostruko iskustvo s prvim danima.

Kad se rodila moja A,kad je svijet ugledala ta mala mrvica,taj dio mene i mm sjedinjen u jedno prekrasno malo bice,moj svijet je postao drugaciji,ali ljepsi.
Drugi dan smo dosle kuci,docekali su nas nasi bliznji koji su se brzo razisli,mama je bila s nama tu noc,ali kako ja ni u koga nisam imala povjerenja vecinu stvri sam ja obavljala,sem kupanja(to je radila sveki nekoh 10dana) i ona nas ubrzo ostavila .
Ostali smo nas troje,prava mala porodica .
Ja i muz bi je stavili na krevet i zagledali u te male prstice,te sicusne okice,naprcena ustasca pratili pokrete grudnog kosa,uzivali.
Imala sam osjecaj da svijet oko nas stoji,da se dogadjamo samo mi.
A je bila dobra beba.Po neki puta kad bi bila nemirna ja i mm bi naizmjenicno bili s njom,nosili je mazili,ljuljuskali pricali...
A je najbolje umirivalo mazenje po celu.
Eh naravno da postoje i manje lijepi trenuci,dojenje nam nije bas islo,regade,bol,suze i na kraju nakon 2 mj AD.

Prvi dan s E,mojom drugom bebom kasno smo dosli iz bolnice,rodbina se brzo razisla,sve sam ih poslala  kuci,ostali smo sami,sad vec nas 4.
Okupali smo bebu ,zagledali ga,pipkali,mazili,a oon prava mazaca uzivao u svemu,poneki puta nas i pogledao...
Na tren sam pogledala i vidjela kako je moja A sad vec velika djevojcica koja se odmah zaljubila u svog brata,i svatih da  smo ja i mm roditelji dvoje prekrasne djece.
Sad moj E ima 2 mj,to je velika maza,koja voli samo svoju mamu,niko ga ne moze umiriti osim mene,on samo mene gleda tim svojim modrim okicama,on pogledom trazi moj lik,moj  glas,dodir i miris ga umiruje.Sto se tice paznje zahtjevniji je od A,ali neka ja uzivam u svakom trenutku.
Obadvije moje bebe su jako voljele da spavaju na maminim grudima,tu bi se skupili u "fetus polozaj",umirili se i spavali

Naravno da nikakvi prirucnici ne dolaze uz bebe,to se rodi zajedno s djetetom,i sve sto ti savjest nalaze da napravis za svoju mrvicu i napravi,vjeruj mi ti to znas najbolje.
Nikog ne slusaj uzivaj sa svojom bebom,odvoji vrijeme za vas,nema veze sto ti je kosa prljava,sto se jutros nisi istusirala,sto nisi zategla posteljinu...
Djeca brzo odrastu,zapravo prebrzo,zato vam priusti to obostrano zadovoljstvo.



_____________________________

Cvjetak<3curetak A-2005.
Mamina maza E-2011

i mi vas volimooooooooooo