Keksi u prehrani dojenčeta
Keksi su omiljena namirnica za mame i bebe. Mame ju vole jer je laka za pripremu, a bebe jer ima ugodan, do sada nepoznat okus. Lako su probavljivi, no najbolje je usmjeriti izbor keksa prema dobi dojenčeta. U toj ranoj dobi treba početi s keksima, koji su posebno namijenjeni dojenčetu kako ne bi opteretili ni na koji način probavu i metabolizam mladog osjetljivog organizma.
Sadrže vrlo vrijedne prehrambene tvari
Keksi za ranu dječju dob su namirnica potpunija i u kvalitativnom smislu bolja i drugačija od onih za odrasle jer je vrlo dobro usklađena s nutricionističke točke gledišta. S druge strane, zbog ugodnog i blagog okusa, idealni su za uvod u dohranu, tj. s prijelaza i od isključivo mliječne na drugačiju hranu, koja nije isključivo tekuća, a različita je po okusu. Na taj način dojenče se privikava na okuse koji se razlikuju od okusa mlijeka. Evo koje vrijedne prehrambene tvari sadrže keksi:
1. Ugljikohidrati
Najvažniji su sastojci keksa, a sadrže vrijedno “gorivo” od kojeg organizam dobiva energiju. Keksi sadrže jednostavne i kompleksne ugljikohidrate - šećere. Jednostavni šećeri - šećeri u užem smislu - su oni koji brzo oslobađaju energiju, dok oni kompleksni trebaju više vremena za razgradnju te se energija oslobađa postupno i daju duže osjećaj sitosti.
2. Vitamini i mineralne soli
Keksima za rano djetinjstvo često su dodane i druge tvari koje ne služe kao unos energije, ali njihov dodatak pridonosi znatno kvaliteti namirnice te su joj dodani:
• vitamini skupine B, koji pomažu rast i imaju važnu ulogu u metaboličkim procesima koji se odvijaju u organizmu, te vitamin C, koji pomaže u prirodnoj obrani organizma i pomaže pri apsorpciji željeza
• kalcij i fosfor, ključni minerali za pravilan razvoj kostiju i zuba
• željezo, mineral koji je organizmu neophodan za stvaranje novih krvnih stanica (eritrocita) jer je sastavni dio krvne boje hemoglobina (daje krvi njezinu posebnu crvenu boju), a zadaća mu je da prenosi kisik do svih različitih tkiva u tijelu. Željezo je neophodno za funkcioniranje živčanog sustava te aktivnost niza enzima koji sudjeluju u staničnoj proizvodnji energije.
3. Bjelančevine
Keksi za bebe sadrže i manju količinu bjelančevina, koje su građevni materijal (“opeke”) organizma i prema tome odgovorne za sve funkcije, a posebice rast stanica i tkiva. U keksima se nalaze dvije vrste bjelančevina: one životinjskog podrijetla, koje se nalaze u mlijeku i sadrže sve esencijalne aminokiseline (svih 9), i one biljnog podrijetla, koje sadrže žitarice (cerealije).
KEKSI ZA RANU DOJENAČKU DOB
• Dojenče mora dobiti posebne kekse, koji su po sastavu primjereni zrelosti organizma. U proizvodnji keska za dojenčad poštuju se prehrambene potrebe najmlađih i proizvodi moraju biti u skladu s najnovijim preporukama stručnjaka nutricionista.
• Proizvođači koji proizvode kekse za dojenčaku dob moraju deklarirati da su sirovine iz kojih su sačinjeni biološki kultivirane ili uvjerenje o obogaćenim žitaricama (tj. da brašno sadrži veću količinu bjelančevina), te osnovne sirovine moraju biti vrlo strogo probrane od strane proizvođača. Ne smiju sadržavati hidrogenizirane masti, koje su štetne za zdravlje (i djece i odraslih). Radi se o uljima koja su promijenjena u krutu mast procesom tzv. hidrogenizacije. Organizam ne prepoznaje te tvari, one se talože na stijenke krvnih žila. (Kod kupnje keksa bilo za djecu, bilo za odrasle, obratiti pozornost na sadržaj homogeniziranih masti!)
• Keksi za dojenčad su lako probavljivi i lagani jer ne sadrže maslac, namirnicu koja je vrlo masna i koju djetetu treba dati nakon godine dana starosti u umjerenoj količini.
• Sadrže malo zasićenih masnih kiselina koje potječu od ulja, kao što je kokosovo ili palmino, u odnosu na kekse za odrasle.
• Ne sadrže aditive osim onih za blago dizanje tijesta i skraćenje proizovodnje i to u vrlo maloj količini.
• Ne sadrže jaje, namirnicu koja se ne daje djetetu prije godine dana starosti, a nakon dobi od 10 mjeseci može se dati samo žumanjak. Jaje je biološki vrijedna namirnica, ali može biti snažan alergen i izazvati kod djeteta neželjene reakcije.
IZBOR KEKSA PREMA DOBI DOJENČETA
Od navršena 4 mjeseca
• Nakon navršena 4 mjeseca, pedijatar koji prati dijete i njegov način prehrane može preporučiti mami obrok koji nije isključivo mlijeko. Obroku zamjenskog mlijeka mogu se dodati keksi, koji moraju biti posebno pripremljeni za tako mladu dob djeteta. Brašno od kojeg se spravljaju takvi keksi mora biti dijastazirano, tj. podvrgnuto posebnom postupku kojim se škrob iz brašna pretvara u jednostavnije
• Jedna žličica keksa (granulat) ili jedan lako topivi keks dodaje se bočici zamjenskog mlijeka. Takav se keks lako otopi i čim se bočica dobro protrese, nestaje grudica. Daje se na dudu s većom rupicom. Kasnije keks i mlijeko postaju mliječna kašica i daju se žličicom kako bi dijete usvojilo nov način hranjenja.
• Granulat keksa je isti po sastavu kao i cijeli keksi za tu dob, ali ima tu prednost da ga se lakše količinski odredi.
Od navršenih 6 mjeseci
• Budući da je dohrana već uznapredovala, mogu se krajem 8 mjeseca uvesti u prehranu i prvi keksi s glutenom, bilo kao granulat ili cijeli lako topivi keksi, ali uvijek postupno, promatrajući reakciju djeteta.
• Prije nego date djetetu ovu vrstu keksa, treba se posavjetovati s pedijatrom. Dijete se postupno privikava na cijeli obrok nove hrane, pa se keks može dodati umjesto u mlijeko, obroku voća (jabuka, kruška, banana) i tako voćna kašica s keksom zamijeni jedan obrok mlijeka. Voćna kašica može biti gotova (industrijska) ili se pripremi od svježeg voća.
Od navršenih 8 mjeseci
• U ovoj dobi nakon navršenih 8 mjeseci dojenče može dobiti dječji keks za doručak ili međuobrok u mlijeku ili jogurtu.
• Keksi su dobra stimulacija da se dijete koristi svojom okulomotornom koordinacijom (dojenče dohvati predmet koji gleda), istražuje hranu koja mu je na dohvatu i vježba žvakanje. Na ovaj način stimulira se mozak i osjetila.
• Bliže 9 mjeseci, kada dijete želi početi samo jesti, može mu se ponuditi dječji keks koji se ne mrvi i podnosi pritisak još nevještih malih ruku
Nakon navršene godine dana
Može se nastaviti i dalje s dječjim keksima i početi s onim običnima, vodeći računa o sastavu (bez hidrogeniziranih masti!). Najbolje je dati djetetu suhe kekse koji su manje kalorični i sadrže vrlo malo masti. Potom su dobar izbor i piškote, koje sadrže malo ili nimalo masti.
Nakon 2 godine
Nakon navršene 2 godine, djetetu se mogu ponuditi obični keksi, suhi, s malo kalorija, ali i oni mekši, nešto masniji. No ne treba pretjerivati u količini i opterećivati djetetov organizam suvišnim kalorijama, što nepovoljno djeluje na njegov razvoj. Kekse punjene kremom ne bi trebala dobivati djeca mlađa od 3 godine, i uvijek dati vrstu keksa primjerenu djetetovoj dobi, kako se ne bi unosilo u organizam suviše masti bogatih energijom.
Kada dijete počinje samo jesti, keks je često hrana izbora
Treba znati da obični keks sadrži masti i da je vrlo kalorična namirnica i stoga s keksima nije uputno pretjerivati u količini. Treba ih dati u umjerenoj količini, ne kao namirnicu svakodnevne prehrane, nego prije kao nagradu.
KEKSI UVIJEK MORAJU BITI SVJEŽI I MIRISNI
Keksi za dojenačku dob obično se prodaju u malom i praktičnom pakiranju, ograničene količine. Zaštitni materijal je higijenski, čuva svježinu i dobar okus namirnice. Kako bi se sačuvala svježina keksa, treba se pridržavati nekih jednostavnih pravila:
• dobro zatvoriti kutiju nakon uzimanja potrebne kolčine za uporabu
• čuvati ih na hladnom i suhom mjestu, da ne bi promijenili okus i miris
• koristiti uz poklopce pakiranja i prijanjajuću foliju koja dodatno čuva kekse i onemogućava pristup zraka koji oštećuje namirnicu.
Autor: Prim. mr.sc. dr. Ružica Duplančić-Šimunjak, pedijatar
Članak preuzet iz časopisa Bebe, travanj 2008