ma dobro - pa to je prvo dijete, hallo.. pa svi se tako ponasaju prema prvom djetetu i ono se onda veze uz tebe i koristi sve sto moze da te zadrzi u svojoj blizini i da ima tvoju paznju i potporu.. vidim svoje prijateljice koje su slika i prilika mene kada sam imala samo Merjemu.. sva se djeca igraju u sobi a jedina mama medju njima sam JA. ja sam ulazila u igraonicu da se igram sa njom jer ona ne zeli ostati sama. to ti je tako dok si ti centralna figura u njegovom zivotu. mozes pokusati da ga das u vrtic makar na pola dana ali vjerujem da ti je to osudjeno na propast - vec vidim kako ce ti plakati do besvjesti i da ces nakon dvije sedmice pomisliti 'kakva sam ja to majka pa ovako patim dijete' (ovo je samo moje misljenje - mozda i nije tacno a svakako ti preporucujem da probas).. ja sam izdrzala sa starijom 3 mjeseca i nakon toga sam je ispisala jer nisam mogla podnijeti svako jutro i svako vece plac i molbe da je ne saljem u vrtic. treba napomenuti da su tete tamo super i da joj je bilo lijepo dok je u vrticu ali cim dodje kuci mjenja se ploca. ja licno ti preporucujem neka lagana razdvajanja, neka ide malo kod nane ili neke drage osobe a ti odmori dusu, setaj, odmaraj, kupuj sebi robicu i uzivaj u trenucima slobode! nisi nista rekla kako se ponasa u predskolskom? prati li ono sto uciteljica prica?


_____________________________

Onaj pogled :))))

I ovo kod nas nije slučaj, naša je s nanom užas od djeteta i njoj traži vodu nešto kao: "nanooooo, ja ću vodeeeeeee" . Nama to ne prolazi i to tačno zna. Tako da, brižna majka, mislim da je greška u tome kako si se u startu postavila (totalno posvetila samo i isključivo njemu). E sad, pošto mu je već 5 godina, ipak mislim da će ti stručnjak dati bolji savjet što i kako dalje da bi to ispravila, nego mi ovdje.

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

moj Andrej se takodjer ne voli sam igrati...ja sam opet bila susta suprotnost...mogla sam se satima sama zabavljati...mislim da je i to do prirode djeteta...ako je negdje sam i miran duze od 5 min. znam da pravi neki belaj...da radi nesto sto ne smije...ja se recimo krenem s njim igrati pa se povucem...on dotrci za manje od pola sec. placuci i pokusavajuci me opet odvuci u sobu...ali se ja ne dam...kontam da ce kad tad skontati da se sam zabavi...morace...prvo...ne zelim da postane starmali a i da postane svjestan da ne moze manipulirati sa mnom kako on to zamislja...sto opet ne znaci da se ja s svojim djetetom nikako ne igram...naravno da se igram...ali ne onoliko koliko bi on sigurno htio ...a to bi bilo, svo vrijeme dok je budan.

treba naci zlatnu sredinu...naravno da se s djetetom treba baviti...ali pritom nepretjerivati...jer ces sutra dobiti ukrv razmazeno i tesko dijete...koje ce starije shvatati kao sebi ravne...a  i postovanja ce mu manjkati...fino treba povuci crtu...recimo...skupa idete u pionirsku gledati zivotinje, u kino, predstave...skupa pravite kolace ili neke cestitke, skupa citate etc. a sam se igra sa svojim igrackama...sam se igra u igraoni sa svojim vrsnjacima...sam se igra u parkicu dok ti sjedis na klupi.

Plan mi je, upravo iz ovog razloga...a i njegovog NEjela, dati ga nakon ljeta u vrtic...socijalizacija je jako bitna...iskreno se nadam da necemo imati velikih problema sa privikavanjem

A tebi bi savjetovala da ga upises prvo negdje...na neki sport...skolu jezika...ili vec za sta pokazuje najvise interesa

dadada - ti si rezimirala sve ono sto pokusavamo reci brižnoj mami - a to je da je PREbrižna mama.
10- 14 sati dnevno provoditi u pokusajima da ga zabavis! pa nemas energije za bilo sta drugo. a gdje si TI tu? gdje je muz? kuca? prijatelji? obaveze?


_____________________________

Onaj pogled :))))

ne nije ni blizu jer da je hiperaktivnost već bi ti bila davno kod psihologa ne bih razmišljala, jer je to takav poremećaj da je dijete malte ne na plafonu, a pažnja se mjenja iz sekunde u sekundu, ugrožava svoj i tuđi život...
Roditelji često znaju reć "dijete mi je hiperaktivno" a ono klasika živahno moja rečenica na to je nedo Bog...ja sam 5 min izdržala sa hiperaktivnim djetetom i počela da se hvatam za glavu,
U jednom grupnom radu nešto smo lijepili, kružili iz novina mogla sam bez kose ostati jer je mali dohvatio makaze u sekundi pošao da mi odsiječe rep sreća pa nas je bilo 6 odraslih osoba i spriječili su ga drugi a to je mala maca šta je sve u stanju da uradi od čupanja, gurkanja, zabadanja špica olovke u leđa drugu itd...

malo sam otišla OT al eto imadoh potrebu da to kažem...i onako je otišla davno OT ko koristi metodu puc-puc a ko ne, na svakoj temi se raspravlja ...

brižna mama ti moraš usmjeriti njegov višak energije, to što je on aktivan (živahan) to su njegove sposobnosti  i samo ako si na njegovom nivou stupit ćete u dobru komunikaciju...
i ako imaš bilo koga da ti malo pomogne oko njega dobro bi bilo, zamoli nekog...
Psihologu ga odvedi zbog tikova jer navela si već i razlog -(stres)- nova okolina itd...vjerovatno će ti i psiholog reći da to ignorišeš s vremenom će nestati ali ga odvedi, znam da sam dosadna ali ne govorim ti bezze vrtić mu može stvoriti fobiju jer dijete već ima stres od nove okoline i "bacanje" u drugu novu sredinu mislim da neće ništa dobro donijeti...


< Poruku je uredio Breskva -- 7.4.2011 13:26:15 >

Pa ovako...on je zaista znatiželjno i inteligentno dijete ali je ne podnošljiv sa svojim zahtjevima i zijanima.Vidim da pišu kako nana udovoljava i daje vode,a ja to radim stalno.Oblačim ga a ponekad i hranim ,zaista sam sama sebi napravila problem.Više je samostalan kad mene nema i može sve sam.Kad mu se negdje ide odmah se sprema i jede a kad ne onda mene izluđuje kako ne zna i ne može sam.Još ne ide u predškolsko jer tek 18.04.puni 5 godina,ali mislim da bi mu odgovarao vrtić jer jako voli djecu i nova dešavanja,voli igru.A mogao bi bez mene .Znam ja da sam ga ja malo i umazila,ali bio je jako bolestan,bronhitis i upale pluča pa smo mu sve popuštali,zato sad imam problem.Sve ču savjete probat pa ako šta uspije uspije,a ako ne još ču posjetit psihologa.Zaista želim da i on odrasta onako kako želi a i da se mi ne nerviramo zbog njegovih zijana.On mi je uvjek bio na prvom mjestu i prvo sam njemu udovoljavala pa onda sebi,ali sam mu izgleda napravila medvjeđu uslugu ....mlada sam majka i valjda sam pravila greške iz čiste ljubavi..

ja od pocetka hocu da napisem, ali se bojim da te ne uvrijedim: tvoje dijete nije hiperaktivno, tvoje dijete je razmazeno. I sigurno ti to nisi uradila iz lose namjere. Mislim da ti je najbolje da ga upises u vrtic, bar po pola dana, da se malo druzi sa vrsnjacima, da vidi da nije jedini i centar svijeta. A ako se ipak odlucis za psihologa, znam da u Nahli ima krasna zena, psiholog, pa mozes i do nje otici. Imaju svoju stranicu nahla.ba i mislim da su usluge psihologa besplatne, ali mozes provjeriti. Ti si super mama i sve sto radis radis iz najbolje namjere. Bitno je da si vidjela da nesto ne stima i da ces poduzeti nesto po tom pitanju. Sretno! 

promijeni nick..ti si previše brižna majka..u pozitivnom smislu riječi...
i ja mislim da je malac umažen..kad čitam tebe ko da vidim sebe...mislim da osamostaljivanje i vrtić su ti rješenje..ipak..vidjećeš sama...
uradi to što prije..da ne bi imala devetogodišnjaka kojeg hraniš i kojeg oblačiš...kako rastu sve više kontaju kako da manipulišu roditeljima..
i ja sam blesava..kad idem sa prijateljicama u razgledanje po radnjama..ja sam uvijek na dječijem odjelu..nikad ne gledam za sebe nešto...nema veze što ja nemam farmerice...kad ona treba da ima troje..nigdje veze...
znam i ja da griješim...ali se popravljam...

_____________________________

Kad se igra završi, kralj i pješak idu u istu kutiju.

Mile moje majke sve smo mi jako slične,padamo na njihofe suze,šarm i muntanje,ali šta možemo kad nam je takva uloga.Ja sam inače sažaljiva na svakoga.i to me košta u žiivotu.Ali znam da trebam postaviti granice.Možda sam za neke stvari zakasnila,ali neke ću valjda uspjet popravit..Hvala vam puno na svim savjetima i lijepim riječima.Mnogo mi znači tuđe mišljenje zato sam i postavila temu.Ja sam ovdje nova ali zaista sam zadovoljna i oduševile ste me mame kako ste samo spremne pomoći i podjeliti svoje mišljenje.Pisat ču vam obavezno koja je metota upalila i šta sam uspjela da promjenim.Nekada je čovjek svjestan svojih grešaka,ali mu treba neko da mu na njih ukaže još jednom...

mene zanima koju metodu koriste mame koje nikada ne pribjegavaju varijanti puc-puc po guzi

ja sam probala sve, od razgovora preko kažnjavanja do nagrađivanja
pročitala sam i par knjiga o odgoju djece i njihovoj psihologiji, prihvatala iskustva drugih mama međutim opet se nađem u situacijama u kojim ne znam kako postupiti

šta uraditi kada dijete neće da vas čuje, kada svaku stvar morate ponoviti više puta da bi je uradio i da bi vas poslušao

Taurus dobro pitanje hmm iskreno ja malo vise povisim ton(zovnem ga/nju)imenom i gleda me u oci dok pricam,odmah urade sto trazim od njih.
A puc-puc po guzi nije ni meni strano ali nije ni cesto,kad do toga dodje e onda su stvarno pretjerali.


_____________________________

Moja djeca su moje najvece blago!!!

Šta pročitala, školovala se za to  4 godine. Ništa draga taurus, ja recimo kombinujem, od nagrađivanja, kažnjavanja, ignorisanja, zabrane i opet se x puta desi da me ne čuje. I iz godine u godinu samo neke faze, taman kad pomislim super, evo imamo konačno odličnu komunikaciju desi se nešto novo  I onda hop jovo nanovo   Ovo je vezano za kćerku, ne za onog malog raubera

_____________________________

I nogom u guzicu je korak naprijed!

potpisujem sve

a podebljano, dobro je dok hoce i nakon ponavljanja, sta kad i nakon bezbroj ponavljanja se pravi da ne cuje?


meni jos ne treba, ali vjerujem da cu doci i u ovaj period

_____________________________

"Svi mi živimo pod istim nebom, ali nemamo isti horizont." - Konrad Hermann Josef Adenauer

puc puc pali provjereno 

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Ma ne možeš stalno puc puc, ne zezaj  Pa onda bi ih pucala svake 3 min.  

_____________________________

I nogom u guzicu je korak naprijed!

i ja isto


_____________________________

Moja djeca su moje najvece blago!!!

nemoj ni ti njega da čuješ svaki put...
ocjeni koliko je bitno...
recimo kažu knjige kada vas dijete zovne uvijek se doazovite...al nigdje nam ne kažu šta kad mi dijete zovemo a ono se ne odazove...
ja skontala...
ako me ne posluša iz trećeg poziva...na njenu prvu narednu želju regajuem iz 5 poziva...
da vidiš kako je kad mama tebe ne sluša...
nekad sma i bezobrazn u tom smilu...
recimo žedan je...mama daj mi vode...pa tako 5 puta...počne da plače, jel vidiš da te zovem...samo je podjetim na ono što ona nije čula mene...
nekad nam uplai nekada ne...
al sve češće kaže...uhhhhh moram te čudti ili nećeš ni ti mene.

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

lakše mi je kad vidim da i drugi imaju isti problem

meni samo nisu jasne žene koje kažu da nikad nisu udarile dijete
zapitam se onda jesam li ja normalna
mislim da je lako prosipati teoriju ali u praksi je to sasvim nešto drugo, ili moje dijete odskače od svih pravila

probala sam i ja i sa podizanjem tona, pa slabo pomaže
desi se da ga 4-5 puta zovem a on ne reaguje (mada mu je sluh ok )
svaku stvar koju mu kažem da uradi moram ponoviti više puta i to me izludi

< Poruku je uredio taurus -- 8.4.2011 0:32:37 >

hanady još nisam probala ovu tvoju metodu
čini mi se dobra
od sutra i ja njega neću čuti

otprilike to je tu neđe svakih 7-8 min
mene nervira što ja kad kažem Ajši da nešto uradi, onako zavaljena u fotelju, ona neće a čim ustanem ona posluša
Tako moj prijedlog obraćajte se djetetu u stojećem stavu

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

_____________________________

I nogom u guzicu je korak naprijed!

ja sam stariju udarila smao jednom i nikada to sebi nisma oprosila...
mlađu niti jednom još uvijek....

ne odkače tvoje dijete ali kada od starta uspostaviš batine kao metodu...dijete ksnije ne raguje na njih....
jer zna ti ga istučeš njega mao boli i porđe i on nastavlja po istom...u jednom trenutku kada se suživi sa tom boli njemu će biti totalni svjedeno jesi li ga istukla ili ne....

ja recimo imama šipku...nikada niti jedna njom dobila nije...al ta šipka je simbol nečeka strašnog...ja se ne derem i ne brijem...al asamo kažem uuuuu ako ja uzmeme šipku...njih dvije ko vojnici slušaju jer ta je šipka simbol nekoga bola koji one ne poznaju...da su ga upoznale njima šipka ništa značila nebi.

Tako imamo i igračke...posebne...
recimo iammo šivaću mašinu...prava al za djecu naravno...samo šije i sve obavja ko prava...
et ta stoji 4 godine na ormaru...samo u divnim, važnim treenutcima kada nervoza njihova prelazi granice nomrlae...ja kaže,...sve razmišljam kako me slušate da se igramo sa mašinom...i njih dvije miruju i slušaju...a onda ja uzmeme mašinu i gledamo na sat tačno 45 minuta se sa mašinom smijemo igrati i onda je vraćamo na važno mjesto jer mašina može biti igračka samo i samo ako one alučaju onako kako treba.

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

ovako je mene moja mama odgojila


_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

ja kad povisim ton i ustanem on odmah počne da trepče okicama, kao strah ga da ga ne udarim
da to neko sa strane vidi rekao bi da ga zlostavljam i stalno udaram
a i ne sjećam se kad sam ga udarila, samo prijetim i pričam
vjerovatno me je skontao pa sad to koristi

hahah ovako i moja mama, do duše nekad pukne po meni a ja kao plačem


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....