Postovana redakcijo,
Zavrsavajuci srednju medicinsku skolu,a zatim i medicinski fakultet,kao i odgajajuci svoje sestrice i sestricine,stekla sam i teorijsko i prakticno iskustvo u vezi odgoja beba. bila spremna na sve moguce situacije.Kao lekar uradila sam sve dabl, tripl i ostale vama dobro poznate testove,isla sam i na 3D i 4D.I sve je bilo u redu.
A onda je dosao termin,pocele kontrakcije,otisla sam kod lekara polagano je sve teklo.Stavili su me na CTG,krenulo je polagano i nisam razmisljala o bolovima zato sto sam znala sta cu dobiti zauzvrat.Izbusili su mi vodenjak,ispregledjivali me svi lekari i sestre (ko god je prosao pored mene) da bi na kraju ustanovili da beba pati tokom kontrakcija i da moram na carski rez.Definitivno najtezi deo mi je bio lezanje na stolu sa kateterom cekajuci anesteziologa.No i to se zavrsilo,dosao je lekar rekao da je sve u redu,muz mi je poslao sliku naseg malenog decaka  i ja sam celu noc ne spavajuci ljubila bebinu sliku.
Ujutru sam se probudila, odmah ustala da bi mi sto pre doneli bebu, a onda je dosla sestra odvela me u sobu gde su me cekali muz,ginekolog i pedijatar i rekli da sa bebom postoji jedan problem.
U tom trenutku nisam vise nista cula,kao lekaru proslo mi je milion stvari kroz glavu,onda su doneli bebu raspovili je i pokazali mi da beba nema prstice na levoj ruci.Sok i nista vise,prva recenica u glavi mi je bila j...e me makazice...posto sam sve kupila ranije!!!
Dzaba svo moje znanje,svi moji pregledi i analize,sudbina se poigrala sa mnom,i iako je proslo tek deset_ak dana i iako mislim da sam se pomirila sa tim,tesko mi je i nece proci ta knedla u grlu nikada.
Kad god pogledam mog andjela ja pomislim kako ce proci u zivotu u ovoj zemlji gde se uvek vode tudji zivoti a ne svoji,i pitam se da li sam negde pogresila....
P.S.Ne morate da objavite moju pricu,ne zelim da plasim buduce mame,ali vas molim da mi pomognete i uputite na pravu adresu kako bih pomogla svojoj bebi.

< Poruku je uredio maja78 RR -- 24.5.2012 14:44:28 >

ivavr zao mi je sto vam se to desilo , ali to je tvoja beba i sigurna sam u to da ces je ti pripremiti za ovaj okrutni svijet. Znam da ces joj ugraditi toliko samopoouzdanje, da taj mali hendikep njoj nece predstavljat veliki problem. Sta te briga za ljude, vazno je da je bebica mala zdrava i da nema nekih drugih poteskoca. Ljubi svoje malo pile i uzivaj u svakom momentu

_____________________________

‎"Tri puta vode do mudrosti: razmišljanje - ono je najplemenitije; odgoj - on je najlakši; i iskustvo - ono je najneugodnije."

Draga ivavr, znam da nema potrebe da ti govorim da će to biti najsavršenija djete za tebe, odnosno već jest, najsavršenije na svijetu, i nemoj puno brinuti... Ja mislim da je najvažnije da vi kao roditelji kod djeteta izgradite samopoštovanje i, vjerujem, da neće biti problema. Ja sam imala nastavnika u OŠ koji nije imao prste na jednoj šaci, bio je super, zbog njega sam i ja odlučila postati prof. jezika. Naravno, žao mi je što vam se to desilo, ali kad čovjek pogleda kakvih sve pojava ima, može se uvijek reći ne daj Bože gore.. Tako je puno ljudi bez fizičkih poteškoća, ali nisu potpuni i sretni, nažalost. Ja sam rodila dječaka sa sindromom Down,( a ti kao ljekar znaš kakve sve poteškoće nosi taj sindrom, od teške srčane mane, problema sa sluhom, vidom, mentalna zaostalost, problemi sa štitnom žlijezdom i da ne nabrajam) i dok je bio živ, tješilo me to što sam duboko vjerovala da će on biti sretan kad naraste. Nažalost, moja beba je umrla, ali za mene je bio najljepše biće koje je Bog ikad stvorio. Zato, glavu gore, progutaj knedlu, jer tvoja beba će, vjerujem, uz brižne roditelje biti ispunjena, sretna, vesela, zdrava i uspješna. Ljubi malu bebu od jedne tete!

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.

ivavr nema mjesta za tugu, znam u šoku si i prolazi ti milion pitanja kroz glavu: zašto baš meni?; Gdje sam pogriješila? Šta će ljudi reć? ...tražiš krivca u sebi i drugima, što je veoma pogrešno ali to je jače od nas i svaka majka bi isto tako pomislila. Što prije moraš prihvatiti to stanje i moraš gledati prednosti i samo prednosti...
Kakve su boje oči, kakva je kosica? smiješi li se? Opiši nam malo svoju bebu...
Tvoja beba je zdrava beba. On/a sutra može biti izvrstan matematičar, farmaceut, psiholog, pedagog, učitelj...
Za početak ti treba razgovor da izađeš iz šoka i da izbrišeš ta pitanja u glavi.

Evo i jedan izvrstan tekst i voljela bih da ga svaka majka pročita i ako može da ga Višnja objavi na naslovnoj

Dobro došli u Holandiju - Emily Perl Kingsley  
"Često me pitaju da opišem svoje iskustvu podizanja deteta sa teškoćama u razvoju – da pokušam da pomognem ljudima koji nisu imali to jedinstveno iskustvo da ga razumeju, zamisle kako bi se osećali. Ovako to izgleda...
Čekanje bebe je kao planiranje predivnog putovanja – u Italiju. Kupujete gomilu vodiča i pravite divne planove. Koloseum. Mikelanđelov David. Gondole u Veneciji. Možda ćete naučiti neke nove korisne fraze na italijanskom. Sve je vrlo uzbudljivo.

Nakon više meseci očekivanja, taj dan konačno dolazi. Pakujete svoje torbe i polazite. Nekoliko sati kasnije avion sleće. Stjuardesa dolazi i kaže vam: «Dobro došli u Holandiju».

«Holandija???» kažete vi. «Kako to mislite Holandija? Prijavila sam se za Italiju! Trebalo bi da sam u Italiji. Čitavog života sanjam da odem u Italiju».

Ali došlo je do promene u planu leta. Avion je sleteo u Holandiji i tamo morate ostati.

Važna stvar je da vas nisu odveli na strašno, užasno ili prljavo mesto, puno zaraze, gladi ili bolesti. To je samo drugačije mesto.

I onda morate da kupite nove vodiče. I morate da naučite potpuno nov jezik. I upoznajete totalno novu grupu ljudi, koje inače nikada ne biste upoznali.

To je samo drugačije mesto. Sporije je od Italije, manje raskošno od Italije. Ali nakon nekog vremena tamo provedenog, uhvatite dah, pogledate okolo... i počinjete da primećujute da Holandija ima vetrenjače... i Holandija ima tulipane. Holandija ima čak i Rembranta.

Ali svi koje poznajete su zauzeti odlaskom i dolaskom iz Italije... i svi se oni hvale kako su se tamo predivno proveli. I do kraja vašeg života, govorićete «Da, tamo je trebalo i ja da odem. Tako sam planirala»

I taj bol neće nikada, nikada proći... zato što je gubitak tog sna veoma značajan gubitak.

Ali... ako provedete svoj život tugujući zato što niste otišli u Italiju, možda nikada nećete biti slobodni da uživate u veoma posebnim i divnim stvarima... o Holandiji. "

Breskva, divan tekst! Jednom u toku studija sam ga pročitala, baš pravo mi se urezao u pamćenje.
ivavr, znam da ćeš pronaći snage u sebi i svom djetetu da na najbolji način se suočite i prihvatite to što vam je namijenjeno, jer sve što nam se dešava je baš nama trebalo da se desi.


_____________________________

:-)

Breskva, tekst je za 10, slazem se ukoliko je moguce ovaj tekst bi trebao biti na naslovnoj RR, bas kao ohrabrenjenje mama poput Ivavr.

Ivavr, sigurna sam da ces vremenom naci najbolji moguci nacin da podignes svoju bebicu u zdravog, zrelog i potpunog covjeka, kojem nedostatak par prstica nece pretstavjlati barijeru kako bi napredovao i bio savrsen u onome sto zeli. Sretno mila!

_____________________________

25.04.2008. Princeza Mjeseca Luna je obasjala nas zivot!
09.07.2012. Mala Kraljica Lorena je upotpunila sve!

Ivavr, ne mogu ni zamisliti kako se osjećaš. Ipak, ti si medicinski radnik i znaš da taj problem neće spriječiti tvoje dijete da izraste u zdravu, normalnu i kvalitetnu osobu, koja će moći sama da se brine o sebi i svojim problemima.
Viđala sam djecu koja imaju velikih problema i kada sretnem njih i njihove roditelje, dođe mi svaki put da plačem. Osuđena na stalnu brigu svojih roditelja.
Nedostatak prstića neće spriječiti to dijete da izraste u jaku i odgovornu osobu, koja ne samo da će se moći brinuti o sebi, već jednog dana i o svojim roditeljima.
Pozdrav!

< Poruku je uredio sandy82 -- 15.3.2011 10:53:45 >

breskva predivan tekst
ivavr potpisujem breskvu - tvoje je dijete zdravo dijete i nadam se da ćeš prevazići ovaj početni šok i odgojiti dijete najbolje što možeš i da mu  ovaj mali hendikep ne bude onesposobljenje

_____________________________

Neplodnost je nasljedna. Ako Vaši roditelji nisu imali djece, najvjerovatnije ih ni Vi nećete imati.

ivavr, želim ti svu sreću u nalaženju nekog smiraja. Pitaš kako pomoći svojoj bebi. Mislim da ona ne treba pomoć, samo ljubav. Mislim da ona nikada neće trebati pomoć, jer je hvala Bogu, normalna beba sa manjim fizičkim nedostatkom. To dijete će moći raditi mnogo stvari i uživati u njima. Možda neće biti kirurg ili pijanista, ali će sigurna sam biti izvrstan psiholog, profesor, inženjer, odgajatelj. I neće se osjećati manje vrijednim ako ga ne budete gledali sa sažaljenjem i ako bude imao punu podršku da pokuša sve što želi. I služit će se super tom rukicom (ovo znam jer je brat moje poznanice rođen bez šake) i biti brži od tebe u nekim stvarima .
Samo je bitno da daš vremena sebi da se privikneš na činjenicu da se malčice razlikuje od druge djece i da shvatiš da mu jednostavno trebaš dati normalno djetinjstvo i ljubav.

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

Od mojih komšija unuk je rođen bez rukice odnosno podlaktice. On sada ima 11 godina i divno je djete, sporitsta bavi se atletikom i osvojijo je puno medalja.Niko ga ne gleda kao da ima neki nedostatak jer se i ne ponaša tako.Potrebno mu je samo ono što već imaš u sebi a to je ljubav i ništa drugo jer si sretnica sa zdravom bebom.

Ivavr - Nisi Nigdje Pogriješila.

Nije Tvoja Greška.

Nema Greške.

Ima igra hromosona, ljekar si i znaš sve.

Nije do makaza, kakve makaze!
Ni ne pomišljaj na to.
U drugoj trudnoći sam imala sve spremno od trenutka kada sam vidjela + na testu, da ne govorimo o makazama, samo sam posteljinu čistu stavila - krevetec bio otpakovan i spreman.

Ako si u Sarajevu, javi se.
MOžda bi ti razgovor sa jednom osobom mogao pomoći.

Neću te lagati, neće biti lako u Bosni sa dijetetom koje ima hendikep.
Mi smo takav narod. Treba nas na prevaspitavanje poslati. Sve. Skupa.
Bitan je tvoj stav. I tvog muža.

Draga Ivavr dobro nam dosla .....Iskreno nemogu naci pravi nacin kako da se izrazim ali budi sretna sa svojim malim pilicem....To sto je rodjen bez prstica nemoj da gledas kao minus , nedostatak ili manu ....On ce odrasti tako da nece ni skontati da nema prstica i prilagodjavace se sasvim normalno kao i druga djeca....Navest cu primjer sebe i jedne djevojcice koja je takodje rodjena bez ruke...Odrasle smo zajedno i nije imala nikakvih problema ni sa oblacenjem , vezanjem pertli, skolom, jelom rezanjem hljeba dok npr ja sam u ratu nastradala iako je proslo mnogo godina i danas moj mozak zaboravi da vise nemam jedan dio tijela i reaguje sasvim drukcije, sto znaci jos uvijek se prilagodjavam..Moja drugarica nije imala tih prilagodjavanja naucila je sve samo na drugi nacin .....Druga djeca su je takodje prihvatili onakvu kakva jeste....
Tako da nemas potrebe da razbijas glavu vec uzivaj u tom malom bicu i svakom novom danu. izgradi mu samopouzdanje i odgoji ga da bude fin covjek ....Sretanoo

Moja profesorica Arapskoj jezika i knjizevnosti nema prstiju na desnoj ruci,tako je rodjena.Ali ja odavno nisam srela snazniju i uspjesniju zenu koja je stalno nasmijana.ivavr,draga,sve ti sada izgleda da nije na svom mjestu,no znaj da tvoja bebica moze biti uspjesnija od bilo kojeg djeteta koje je rodjeno bez tjelesnog `nedostatka`.Ucini sve da tvoje dijete ima tvoju podrsku i ne dozvoli da se smatra manje vrijednim.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

Od moje kćerke učiteljica, također, nema prste na desnoj ruci. Ne znam da li je rođena ili je naknadno ostala bez njih. To je jedna, prije svega, krasna osoba a zatim jako dobar i kvalitetan učitelj! Imamo namjeru, kada bude došlo vrijeme i za to, da sina uči ista osoba
Glavu gore, vjerujem da je šok, ali ni trunke ne sumnjam da će tvoje dijete imati sasvim isti život kao i djeca sa svim prstićima! Želim ti uspjeh u roditeljstvu a bebi lijepo djetinjstvo, dobro zdravlje i pregršt uspjeha!  

_____________________________

I nogom u guzicu je korak naprijed!

Draga ivavr, prvo da ti čestitam što si postala majka, vidjet ćeš, nema veće blagodati , evo razmišljam šta da ti napišem, jer osjećam potrebu, ali opet sve mi nekako isprazno, jer nisam u tvojoj situaciji.
Nemoj molim te pogrešno razumjeti, nemoj se zamarati gdje si pogriješila, nije to kazna, nego iskušenje, takve stvari nam se dešavaju da bismo mi izvukli ono najbolje iz nas, a ti ćeš to učiniti, jer ćeš svojoj hB zdravoj bebici pružiti sve što njoj treba, a to su ljubav, pažnja i nježnost, te stabilnost porodice koja će joj pomoći da postane samostalna osoba na pravom putu.
Imali smo primjer od prije par godina, djevojčice koja se rodila bez ruku, naš narod to svakako komentariše i čovjek se mora naučiti da živi u svakodnevnom suočavanju s okolinom.
Ali osobe s ovakvim nedostacima, obično razviju neke druge vještine koje drugi ljudi nemaju, a i to može biti dar.
Vjerujem da ti je jako teško, imaš podršku nas majki s RRa, ali što prije se pomiriš s tim, sačuvat ćeš više energije i snage da posvetiš svojoj


_____________________________

"Ne hodaj po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni planine u visini dostići."

tražila sam danima što da napišem a da ne pogriješim...jer u tojoj situaciji nisam bila...
ali ovaj post od riječi do riječi potpisujem....

i da javi nam se...mis mo tu za tebe i sve mame ovoga svijeta

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

http://www.24sata.hr/sudbine/cudo-u-kini-cura-nema-prste-na-ruci-ali-je-virtuoz-na-klaviru-213884

_____________________________

:-)

Draga ivavr, naš slučaj je sličan, tj. prije tri mjeseca rodila sam sina koji isto tako nema sve prstiće na desnoj ruci, djelomično ima palčić i mali prstić ali su spojeni. Par dana poslije poroda je konačno došla neka doktorica koja je rekla da je to samo pupčana vrpca bila omotana oko ruke i tako zaustavila cirkulaciju pa se šaka nije mogla razviti. Kakav je slučaj kod vas bio? Kažem samo pupčana vrpca, jer su mi nakon poroda odmah počeli sa nekim drugima anomalijama i da možda nešto nije u redu sa srcem, mozgom i sl. Ne mogu vam ni opisati kakav je osjećaj kada se toliko veseliš, a onda ti tamo neke doktorice izbace takve nepodržane teorije i samo su me isplašile. Da napomenem da je u trudnoći sve bilo savršeno, ni jedna mučnina, ni bolovi, ni ništa, sve savršeno... Naš sinčić je dobar, raste, jede, glasan je, veseo i sasvim je normalno dijete. Nemam za tebe neko rješenje, ali sam se htjela javiti samo da znaš da nisi sama i da takvih slučajeva ima više. Hvala svima koji su napisali riječi utjehe, ali nije isto kao kada znaš da netko prolazi isto. Ako ti ne bi bilo teško napiši mi kako se snalazite sada nakon godine dana, jako bi mi puno to značilo, što možemo očekivati, na kakve probleme možemo naići i kako ih riješiti.Unaprijed hvala!

Bog drage mame!ja sam mlada mama curice koja se rodila sa malformacijom(nerazvijenost)lijeve šake,bez palca!naravno veliki šok za mene i za cijelu obitelj.prihvatili smo to i krenuli u borbu jer je pored toga imala niz drugih problema.Hvala BOGU sve je sijelo na svoje mjesto nakon dugotrajnog vježbanja i "hodanja" po doktorima.Sa 1ipo godinu je imala operaciju,premješten joj je kažiprst na mjesto palca tako da ima hvat.operacija je uspjela no .još ima problem da su joj prsti ukočeni,ne može formirat šaku pa će bit potrebna još jedna operacija.također ruka joj je za 3 cm kraća od desne.Unatoč svemu tome ona se služi rukom,uzima predmete.što nam je jako važno za daljnji razvoj ruke.Sada joj je 3 godine i 2 mjeseca i jedna je velika cura,velika maza i pametnjakuša mala.Odgajamo je sasvim normalno kao da nema nikakav nedostatak.Znam da će sa vremenom biti sve teže i teže jer će biti sto pitanja i pitanja,ruganja od strane djece ali treba se s tim nosit i bit velika podrška djetetu.znam da vam nije lako i zato sam htjela podijeliti svoju priču.DRŽITE SE,NISTE SAMI!

Dok sam u pocetku svakog dana po 5,6 puta odlazila na forum sada nisam bila mozda dva meseca tako da sam tek sada videla poruke....
Mi smo sada bolje mojoj bebi definitivno ne fali ljubav u porodici i on se za sada ni po cemu ne razlikuje od druge dece..nekad me zaboli kad mu otmu igracku ali on zato uzvrati otme i on njima i nekim  pokretima jednu igracku nasloni sa levom rukicom(bez prstiju)na grudi a sa desnom i m scepa ovu drugu...
I dalje me boli i nije svejedno jer sam se nadala da ce barem nesto moci da uhvati ali ne moze nista..za par meseci cemo do lekara gde nas verovatno ceka neka operacija sa odvajanjem palcica koliko to bude moglo ali sam uplasena jer sama pomisao na odlazak sa njim u bolnicu i operaciju i sve ostalo me bas plasi i uznemirim se na samu pomisao..nadala sam se da ce barem moci nesto da uhvati i da mu ta operacija nece biti potrebna ali izgleda da ce morati....
mame moje drage ja sam ovu temu napisala i na ringeraja rs.tamo sam pronasla nekoliko mama sa istom situacijom sakojima sam stalno u kontaktu i mislim da bih bez njih poludela....tamo imate medju postovima puno raznih prica koje dokazuju da nase bebe mogu sve samo ako imaju porodicu koja stoji iza njih..medju postovima imate i moj mail obavezno mi se javite...pozdrav za vas i vase bebice i samo hrabro

ivavr ti si hrabra zena a tvoja bebica isto tako... vjerujem da ce opersija biti uspjesna i da ce tvoja bebic biti spretnija... pusa za oboje

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

Ja sam rođena sa slicnom manom pa prema tome mogu da govorim iz perspektive djeteta. Ne mogu reci da nisam imala trenutaka kada mi je bilo tesko, narocito u pubertetu, kada sam bila tuzna sto nisam kao svi ostali. Naravno da nerviraju pogledi drugi ljudi iako nisu uvijek zlonamjerni. Ali unatoc svemu, meni osim te mane nikad nista nije nedostajalo. Nisam se nikad osjecala nevoljeno, mene su roditelji odgajali kao da sam sasvim normalno dijete i nisu posebno pridavali paznje mom nedostatku sto je po mom misljenju potpuno ispravno. Da su me tretirali drugacije, tek onda bih imala osjecaj da nisam kao svi drugi. Izuzev te mane sam se potpuno normalno razvijala. Porodica tu manu uopste ne primjecuje nakon nekog vremena, prijateljima to također nije jako bitno. Zavrsila sam fakultet, udala se i eto sada i ja cekam bebu.
Sada sam prvi put procitala da sebi majke pripisuju krivicu ta ideja meni nikad nije pala na pamet. Moja mama nikad nije pusila, pila, uvijek se zdravo hranila, nema nikakvih genetskih promjena u porodicu, pa opet se desilo. Niti sam ikad pomislila da bi ona mogla biti kriva za moj deformitet ili da je to neka vrsta kazne za nju.
Ja za svoju bebu naravno ne zelim da ima ista slicno, ali moram reci da ja u zivotu nisam osjetila nikakva ogranicenja i da svoj deformitet ne dozivljavam kao nesto strasno i tragicno. Postoji toliko bolesti da ja mogu samo zahvaliti Bogu sto je moj problem vise estetski.

aidana

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

Ako želiš ja ću ti dati br telefona moje prijateljice a ujedno inaše RR drugarice. Ona je vodila čitavu bitku da spasi ekstremitete svoga sina (doduše kod nje je bio veći problem izazvan nemarom ljekara) i uspjela je. Stigla je do prof. Ninkovića u Njemačkoj. Možda, ako baš želiš ne bi bilo loše potražiti njegov savjet.




_____________________________

Mamina zlata:
Tea, 11.02.2005.
Lana, 31.03.2008.
Deni, 31.03.2008.