IZVORNA PORUKA: Blue rose RR
Ne znam više kako da "taj strah" dočaram?!
Da li to strah moj lični vezan za mene i moje uklapanje u nešto što je od početka nakaradno postavljeno (mislim na nastavni plan i program), na svjesnost da njeno djetinjstvo poprima drugu dimenziju od sadašnje, na strah od našeg odnosa prema učenju/stalnim obavezama/slobodnom vremenu...
U suštini znam da sam i ovo "napuhala" (kao i prilično sve važne stvari u svom životu), ali jednostavno treba mi "voda" da ovaj "zalogaj" progutam ...treba mi vremena da sve svi zajedno uklopimo, i postanemo svjesni da smo napravili još jedan veliki korak u njenom životu.
Sve troje zajedno.
zeno, u mislima si mi.
evo danas kad sam prolazila pored Merjemine skole vjeruj mi da sam pomislila kako jedva cekam da Meri krene u drugi razred. a prosle godine sam bila ucviljena mama koja je tusila sve okolo, kako ce to dijete podnijeti, kako ce se uklopiti, kako cu ja plakati prvi dan skole itd. itd.. i bilo je suza prvi dan, malo od ponosa jer je tako lijepo narasla a malo od straha kako ce se snaci, sta je ceka.. ali, evo nas sad na istom mjestu i nakon godinu dana ja pomislim kako jedva cekam da krene u drugi razred. lijepo je, svaki dan nesto novo nauci, pa zadace, pa ucenje, onda dijete vidis kako konta, koliko zapamti na casu, kako upija ono sto im prica uciteljica, pa njeni fazoni kako sad mora da se igra a kad udje u kucu
onda ce raditi zadacu, he, he..
eh, da sve zaokruzim. kad sam pomislila da jedva cekam da krene u skolu sljedece na koga sam pomislila si ti. jednostavno sam uvjerena da ces za godinu dana ti isto pomisliti za svoju malu kikicu
< Poruku je uredio D_K -- 15.8.2012 23:21:26 >
_____________________________
Onaj pogled :))))