Žene drage, kad vidim vaše probleme drago mi je da ne živim u zgradi. Živim u prizemnoj kući u prigradskom naselju. Evo da se i ja pojadam mada moj problem i nije tako veliki.
Prije par mjeseci, moj komšija je pekao rakiju. Ne znam otkud mu ideja da u gustom naselju pravi rakiju. To rade i moji i muževi roditelji, ali njegovi je prave na selu, a moji imaju veliko dvoriše i mnogo prostora. Ovaj je pravio na prostoru možda 3 puta 3 metra. Znate da se od rakije dobije mnogo vrelog koma od voća. Pored nas je veliki komad zemlje i kućica, tu trenutno niko ne živi ali ima vlasnika. Taj naš komšija je lijepo dovezao vreo kom u tačkama i počeo da istresa odmah sa puta, ispred naše kuće na taj napušteni plac. Moj svekar je zamolio dotičnog da istresa tu jer je nama pod prozorom, a i slijepa je ulica, puna djece koja se igraju. Može neko da upadne u taj vreo kom. Zbilja, tu je u blizini bilo bar sedmero osmero djece koja su se igrala. Rekao mu je da odveze dalje, ima jedan jarak i da nećemo reći vlasniku ko je istresao, čak i ako dođe. Ovaj je rakao da bi to uradio, ali mu smeta svekrovo auto, stoji na putu. Ovaj je pomjerio auto. Opet je došao komšija sa tačkama punim vrelog koma i istresao na isto mjesto. Svekar ga je opet opomenuo, ovaj je odmah počeo da ga tjera i psuje sve po spisku. Svekar dođe i pozove nekoliko brojeva, na kraju dobije komunalnu policiju. Ja u strahu da ta dva starca se još i ne pomlate, onaj drugi je bio dobro i popio pozovem muža da dođe. Zamolim ga da vrati komunalnu policiju kad dođe.
On ode kod komšije da ga zamoli da to ne radi. I ja priđem, sedmi mjesec trudnoće. Kažem, komšo vozi taj kom dalje na livadu, upašće djece. On opet da ne može od auta. Ja kažem da pokaže gdje da svekar parkira auto, ja ću mu reći da to i uradi. On krvavih očiju gleda na mene, mislila sam da će mi skočiti za vrat. Mi se okrenemo, ovaj bujicu psovki. Moj muž se naljuti, nisam znala da mu je tako kratak fitilj. Htio je da tuče tog jadnog starca. Jedva smo ih odvojili. Srećom, komšijin sin i žena su bili normalni i prisebni. Kćerka je takođe psovala sa prozora, htjela je zvati miliciju. Stigla je i komunalna. Svekar ih je zamolio da ipak ne prave zapisnik, već da upozore čovjeka. To su i uradili uz naređenje da se istrešen otpad ukloni. To je uradio sin od dotičnog, iako se svekar nudio da on to obavi. On je istresao i sledeće ture otpada malo dalje.
Taj čovjek i njegova kćerka više ni mene ne pozdravljaju na ulici. Neki dan ona pozdravlja jednu komšinicu, kao mene neće. Ne zna da je samo jutro prije tog događaja, njen otac imao situaciju i sa njenim mužem. Prolazio je ulicom pješice i počeo da psuje što je ovaj parkirao auto na ulici. Kao, ne može niko proći. Nije vidio da ovaj stoji malo dalje, reagovao je posvađali su se.
E sad, na taj isti put moji znaju istovariti drva za ogrev. Tu stoje dok se ne pocijepaju. Sve me strah na ljeto, kad stignu ta drva da će nam ovi praviti probleme sa tim. Da će zvati i oni komunalnu policiju, ili još gore, dolaziti na vrata. A ja sama sa djetetom i ako bog da, bebom. Bojim se još problema.

Potrudiću se da zamolim muža da ukloni ogradu kad stignu ta drva i da se lijepo istresu u dvorište. Neću sa onim budalama da imam posla.
Prošlo ljeto je jedna moja rođaka imala problem sa mužem. Bili su se i razdvojili. Ona dobra i predobra, domaćica kakve nema nadaleko. Tih dana se i ta komšina kćerka razvela, došla s djetetom kod roditelja. Komšinice su odmah počele da je tračaju. Jedna je čak pričala kako je bila kod nje na kafi, njen muž dolazi sa posla i sebi pravi ručak. Ona samo spava do 12, ispija kafe i puši ništa ne radi. Ja odmah pitam, a draga, kad si ti takva dobra domaćica, otkud ti na ispijanju kafe. Ni ja ne idem u druge kuće na kafu, nema vremena. Ona šuti. (to je bilo na ulici, dok su se djeca igrala, nije bilo na "ispijanju kafe") Počnem da branim ovu, kažem kako se i moja ta sestra razvela, a vrijednije žene nema. Da to kakva je žena domaćica nije opravdanje, niti uopšte razlog za mužev kurvanluk. Ova i dalje šuti. Eto, tako sam ja dotičnu jedina branila, sad ispadam najveća vještica.

drage žene, evo danas sam malo pomalo čitala vaše postove i hvala na podršci, iako ste bile direktne u pravu ste 100%. Ja se evo sva tresem, iako je prije više od sat vremena bio haos, još uvijek ne mogu sebi doći.
Bilo je 15 do 10 i malac je trčkarao po parketu, ja naravno branim po običaju, a on malo - malo pa stane na parket i rpotrči i smije se kad ja na njega zagalamim, njemu to valjda igra, a ja danas unijela i prut u kuću, znam da ćete me sad još više kritikovati, ali eto... sve da se izbjegne konflikt ...
I opet nije prošlo par sekundi, zvoni na vratima, MM je na putu, a došli su mi roditelji, izašao moj tata i komšija odmah krenuo u napad, neće on da razgovara sa tatom jer ga ne zna, nego sa mnom, moj tata stao na vrata i pokušava mu objasniti da dižu preveliku frku samo jer je dijete trčkaralo ( duša draga nije vidjelo nanu i djeda skoro mjesec pa čitav dan nije spavao i nije umoran), ja objašnjavam da nije još ni 22h, ali s gospodinom se ne može pričati, on galami, cijeli hodnik ori, sramoti nas pred ostatkom komšiluka, kako smo mu život uništili, ne može živjet mirno od nas, kako malo malo pa nešto lupi, sinoć ko da je tona pala na plafon(ispao mi laptop, več sam pisala i po bbaksuzluku vazda se desi kad max. paziš).
I tako on galami, kao ne smeta mu dijete što protrči nego mi bušimo, lupamo do 2, do 3 h ( juče bupile jedne komšije do nas, danas druge, nismo mi), prijeti da ima 4 sina, pa da nas neće biti, a onda kaže ako dijete još jednom protrči da će nam sve demolirati, itako dalje, psuje, da ne nabrajam najsvetije stvari - gluho bilo čut, a onda dolazi i njegov sin, pokušava ga smiriti i govori nama da se smirimo kako i on ima dijete, al ne razumije šta mi radimo, ja opet pokušavam da makar njega urazumim da smo zvali njegovog oca da uđe i vidi kakvi su to zvukovi, al komšija prijeti i dalje i u trenutku kada je krenuo na mog tatu koji je stajao s unutrašnje strane vrata, sin ga je uspio odvući i mi smo zatvorili vrata.
Zvali policiju odmah, došli su u roku 10 minuta. Ja sam im objasnila situaciju i rekla da ne želimo da njihova posjeta komšijama našteti zdravlju tog čovjeka, jer vidim da on nije dobro, nego samo da nam prestanu prijetiti. Ja sve nešto kontam da čovjek možda nema kakvih ratnih posljedica pa da je toliko osjetljiv i nešto mi opet žao ako je to razlog da ga posjeta policije još više uznemiri, a opet ljudi moji, nemam pojma na šta je spreman, sad smo stvarno morali zvati policiju.
Ja sam evo ko luda, roditelji mi nasikirani, a MM nije tu, ne smijem ga ni nazvati, dug je put pred njim... Da mi je samo da svane i da uspijem zaspati,
Večeras ću se garant dokasno družit s vama :))

Anonimna strašno...ali nakon što je policija s avama završila jeli otišla kod njih.
Jesu li se vama vraćali

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

jao draga, bas si me nasekirala, pa to je stvarno horor!!! meni isto neki psihopata iz horor filmova neka ste zvali policiju, valjda ce doci pameti, sretno! nemam rijeci

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

taj covjek stvarno nije normalan, nadam se da ce se situacija smiriti i da cete naci neko rijesenje, e svakakvih ljudi ima,bas

Uh!
Mislim da ste došli do momenta kada ćete sada ili nikada riješiti taj problem. Po onome što ti pišeš, vi uopšte ne pravite buku a ne postoji ta osoba na ovom svijetu zbog koje bih ja svoje dijete sputavala da normalno funkcioniše, da se igra, skakuče i šeče po SVOM STANU! Razumijem da ne želite konflikte, ali vidiš i sama, kako ste im dozvolili da vam nametnu režim ponašanja u vlastitim domu, jako brzo bit' ćete kao u zatvoru! Njima je do sada kristalno jasno da mogu manipulisati vama, jer ne znam koja druga sloboda bi mogla biti da tako olako dolazi na vrata i još se nasilnički ponaša. Ako je htio da čuje muhu dok leti trebao je, brate, kupiti komad zemlje u nekoj vuko  i neizlagati sebe ne znam ni ja čemu - ne znam kako bih ovo nazvala! To su bolesnici, ljudi koji pate da nameču nešto svoje, neku silu prosipaju, a više mi je na vrh glave, iskreno, tih postratnih sindroma. Masa nas je bila u ratu i šta sad, svi bi trebali okolo ujedati i gaziti sve što nam padne pod šake! To sasjecite više, pokažite i vi zube u suprotnom tu vam nema života! Klin se klinom izbija il' se dublje zabija. Ako ipak ne možete nešto promijeniti i ako ne želite konflikte, onda se lijepo spakujte i mijenjajte stan ali vjerujem da ćete, takvi kakvi ste - preblagi, opet naletiti na nekoga ko će vas zaj  Izvini molim te ako je moj post pregrub, ali baš se iznervirah, pravo mi žao što vas više ne pusti na miru!

_____________________________

I nogom u guzicu je korak naprijed!

Da, otišli supolicajci dole i mi smo čuli dole galamu, pretpostavljam da je galamio i na policiju, ali ne tvrdim jer se nije jasno čulo i nisam bila tu, pa ne mogu to tvrditi. Ali vjerujete li da evo već 10 minuta, oni dole lupkaju nešto vuku, paraju, nemam pojma, ali imam tačno osjećaj da nas pokušavaju provociratu u smislu, eh da vidite kako je nama, a vjerujte meni to ništa ne smeta, bojim se da sami sebe neće više nanervirati

ma šta te briga hoćeli sebe nanervirat.
kad si već krenula sa policijom...da nebi bilo samo na opomenama...
ubuduće...ako dođe na vrata ti opet policiju...i onda odmah složi prijavu za uznemiravanje....

smrit će se on...apaurin si mu dobar poslala

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Anonimna, ja zaista ne mogu da te shvatim koliko si prosirila taj prag tolerancije...
Daj zeno zivi svoj zivot, ne sputavaj dijete da normalno odrasta.
Pobudalices, pa ces i ti za 30 godina biti kao oni ispod tebe nekima iznad tebe...
Ne provociraj, ne svadjaj se...samo opusteno zivi SVOJ zivot u SVOM stanu...a za svako novo njihovo uznemiravanje zovi im policiju, pa neka sa njima to rjesavaju.

ma nit bi ja po ustanovama isla i svoje vreme trosila nit  policiju zvala niti bi ih uvodila u stan da ih uveravam o "nasim zvucima" po stanu  jednostavno ih ignorisala i drugi put kad bi mi na vrata dosao bi ga mrsnula da mu ne bi na pamet palo da jos jedanput dodje . Ne dozvoli da te psihicki terorizira zivi svoj zivot nemoj dijete svoje zbog njih udarat vec im objasni da cim se tvoje dijete cuje da znaci da je hvala Bogu zivo  i da ti se odkaci  a to sto prijeti sa sinovima aaaaaaaaaaa prostakluk  vala bi meni mogao dovest jos toliko sinova bas bi me brigalo al ne bi dozvolila da me niko kontrolise a jos da se izvinjavam i objasnjavam ma teraj ti to sve tamo gde im je mesto i opusti se i uzivaj sa svojim roditeljima . E cuj bezobrazluka da se tvome ocu unese u facu a BOzeeeee pa jos da objasnjavam njegovom sinu nikad ne bih oteraj sve u 3 pm i zivi svoj zivot ne trpi niciji teror to je moj savet mozda nece s pocetka bit lako al naviknu ce se

Drage žene hvala vam na podršci, ma nemam ja šta shvatiti ni pogrešno ni pregrubo, nije prvi put da me košta to što pokušavam biti tolerantna i razumjeti druge, al hajde valjda takav čovjek, N_N je u pravu, mi kakvi smo, opet bi i da se preselimo ( a što je u suštini nemoguće jer smo tek kupili stan) naletili na nekog takvog.
Žao mi je ako sam i neke od vas nasekirala i ako se nervirate, a opet MM radi jako odgovoran posao i ne smije imati nikakvih mrlja u dosjeu, ja sam u potrazi za poslom i to u prosvjeti gdje se podrazumijeva da trebam bit uzoran građanin. Zanemarujući naš karakter i moral i ovo je jedan od razloga gdje mi sebi ne možemo dozvoliti da se borimo sredstvima kakvim se on bori. Ja moram prije svega misliti na budućnost i sigurnost svog djeteta.
Evo ja sam se danas praktički iselila s bebom,  kod sestre ću biti par dana, a nakon toga idem kod svojih. MM se vratio s puta i kaže da ćemo sada ići da riješimo ovaj problem pravnim putem i da on ne može biti skoncentrisan na posao dok je na radnom mjestu, a da strahuje što smo bebi i ja sami šta se može desiti.
Vjerujte, toliko mi to teško pada, što se sada moramo razdvojiti, zbog njih, ali razumijem i njega, jer znam koliko se brine za nas, a na poslu mu treba 100% koncentracija, znam da je najmirniji kad smo kod roditelja.
I vjerujte, osim pomisli da ćemo biti odvojeni neko vrijeme, uopšte mi nije teško palo otići iz stana danas, toliko smo bili sretni kad smo konačno "riješili" stambeno pitanje, ali ta sreća je kratko trajala, jer to nije mjesto na kojem se čovjek osjeća bezbrižno i sigurno.
Tek danas kad sam cijeli dan skoro kod svoje seke i malac se normalno igra, vidim koliko sam postala napeta, a da nisam bila ni svjesna.
Gledam svoje dijete kako veselo skakuta i srce me boli kad pomislim da sam kod kuće zbog toga na njega galamila.
Ma i prijat će nama kad odemo kod svojih, treba nam toplina porodice i doma i naši hvala Bogu imaju kuće, pa će i malac moći da se opusti, a i ja s njim. Nadam se da ću se nakupiti pozitivne energije i riješiti ovog stresa.
Hvala Vam drage ženice još jednom što ste tu uz mene.

svašta, iselila iz svog stana do daljnjeg????
zar ima ovakvih ljudi? pa šta bi ti ženo radila da nekad ne do Bog zakuhaš s nekim "opasnijim" od tvog komšije??? iselila iz države???
pusti se priče tm radi posao takav i ne može imati mrlje u dosjeu , radi se samo o tome da vi nemate petlje
skupite hrabrost iz petnih žila i pokažite smradu od komšije gdje mu je mjesto


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Nemoj mi na muža  veeseelaa
Draga ženo, ti si u pravu, mi i nemamo petlje da budemo tu, ja ne mogu više, pola godine sebe maltretiram i ne mogu više ni dana paziti, a nemogu se više ni dovoditi u situaciju da dolazi, ja nemam pojma šta je tom čovjeku, izgleda mi neuračunjivo i neću da razmišljam kad prolazim s bebom kroz stubište hoćeli me dočekati negdje s kiselinom u rukama.
Stvarno cijelo vrijeme sam trpila i pokušavala se prilagoditi, sad se već plašim i ne mogu više...izgubila sam snagu, vjerujte i meni treba da odem od kuće, da malo zaboravim na to sve, jer se nakupilo napetosti od skoro pola godine.
Ovo je psihički teror koji smo sami sebi dozvolili i ne može više, treba mi odmor...
A sutra odosmo u MZ i opštinu da vidimo koji su nam naredni koraci.
Vratit ću se aBd kad bude pismeno obavješten da mu nema pristupa ili neki drugi dokaz kojim se možemo ograditi.
Ma ne znam možda mi pukne film, pa se vratimo i prije, al sad mi stvarno treba promjena i odmor.

.

< Poruku je uredio scarlett -- 13.3.2011 10:00:08 >

_____________________________

"Ne hodaj po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni planine u visini dostići."

ja ne mogu da vjerujem da ima ovakvih ljudi kao što je anonimna

nagađati komšiji umjesto sebi, mužu i djetetu? nije dobro ni u čemu pretjerivati, pa tako ni u obzirnosti i brizi za komšiju. sve treba da ima granicu, pa tako i dobrota. zna se ko je bitniji u ovoj situaciji. barem bi meni bilo jasno. anonimnoj čini mi se nije jasno ko je najvažniji

vas je ocigledno jako strah tog covjeka...pokusavam shvatiti...mi imamo u naselju jednog kriminalca, poznatijeg, lezao je jos prije rata...prije rata je pucao iz mitraljeza na skolu....bio je ranjavan bezbroj puta od strane drugih kriminalaca...covjek je na horsu i morfiju...hajmo reci...svi ga izbjegavamo...i hajmo reci, da te razumijem ako i ostale komsije tvrde da je taj covjek lud tj. neuracunljiv...da ga se svi klone

e onda vam nepreostaje nista drugo nego prodati tj. zamijeniti stan

A ako vrsi teror samo nad vama...onda i te kako ima rjesenja...ja bih mozda pozvala njegove sinove...pokusala s njima popricati...pokupila potpise ostalih stanara da vi i vase dijete ne smetate tj. ne pravite nikakvu nenormalnu buku...pa onda sev fino sudski rjesavala

Draga dadada, on je stari stanar i vjerovatno od drugih starih stanara ima ili poštovanje ili strahopoštovanje, pa nismo ni išli uokolo ispitivati, nisam ja niodkog znači ni čula da je on neuračunjiv ili nešto sl., to ja pretpostavljam sada nakon svih ovih situacija i nakon ovog posljednjeg njegovog postupka, jer se s čovjekom ne može pričati.

Ali vjeruj da više nemamo snage, tu noć je i njegov sin rekao u toj svoj zbrci kao pa dajte smirite se više, ama nemam pojma šta mi to više radimo, osim što živimo... Zato ne vidim baš ni svrhu u razgovoru s njim ili s njima, ne znam koliko sinova zaista ima... Ne znam kako oni mogu reagovati i na koncu, mislim da smo mi sada stvarno dali sve od sebe, da s čovjekom koji nam prijeti da će nas nestati nema više dogovora.

veeseelaa, znala sam da ćeš ti sve onako  napisati i iskritikovati  

ima jos takvih vjeruj mi

zena sigurno zna ko je njoj najbitniji ali je nabasala na komsije koji su spremni nasilnim putem istjerati svoje

ispod nas tivi porodica, sestric najveceg kriminalca u Sarajevu, oni su nama do skoro stalno lupali, opominjali da smo bucni.....cak sam i pisala jednom prilikom da cu im zvati policiju jer to sve sto opisuju nije do nas vec iz nekog susjednog stana jer su zidovi tankida se sve cuje...njihov odgovr je bio da oni takve stvari rjesavaju ne policijom vec drugim nekim putem...ja sam shvatila nasilnim putem drugacije ne moze biti..

i pored toga mi smo ostali pribrani, otisla sam kod komsije iznad koji su katastrofalno bucni, prije toga sam pozvala komsiju ispod, otisli zajedno....

rekla sam da mi ne smeta njihova buka, svadja, djeca, ama bas nista ali da smeta doticnom komsiji koji je stajao pored.... oni su dalje nastavili razgovor

od tada nma vise ne dolaze, jer nema potrebe znaju da nije do nas, mi normalno zivimo, igramo se sa djeteom, dolaze gosti, sasvim uobicajeno kao sav normalan svijet...

komsije iznad su se malo primirili, i dalje su bucni ali mnoo manje... mi se pozdravljamo i sa jednima i sa drugim jer smo isli mirnim putem a ne svadjom i nadvikivanjem

uglavnom ono sto zaboravih reci nedo Bog nikome pa da naleti na toliko lose i opane komsije kakvih ima jer smatram da bi malo ko imao petlju rjesavati onako kako zeli, lako je reci ja bih ovako, ja bih onako ali kada se nadjes u takvoj situaciji moras bas promisljeni i pametno odlucivati...

ne kazem da je anonimna u pravu pa zeli napustiti stan ili otici svojima...ali prije toga moze svakako jos jednom probati razgovarati sa njima, objasniti da buka ne dolazi od njih kako vec kaze.... da malo pokusaju na lijep nacin nesto, ukoliko komsije i dalje tjeraju po svome onda im ne preostaje nista pametnije i da im je dragi Bog na pomoci...da je tesko jeste, pretesko je... zamislite sada nesto tjeraju nekakav inat sa njima, dovoljno je samo da joj pokuca nekad na vrata a da je sama sa djetetom pa premrla bi kao sto mi mnoge od nas ....

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

anonimna, jeste li rijesili problem sa komsijama

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

Teacher, hvala što pitaš.
Nismo nažalost još ništa riješili. Prvih dana nakon tog incidenta razmišljali smo o hiljadu opcija šta ćemo i kako ćemo, obratili se različitim ustanovama, međutim niko nam nije htio pomoći. Angažovali smo advokata i nadamo se da će komšija na kraju pristati na normalan razgovor i dogovor, ali obzirom da do sada nije pokazao razumijevanje sumnjamo da će to imati pozitivan ishod, tako da planiramo aBd najvjerovatnije prodavati stan, jer vjerovatno tu nikada nećemo biti rahat. Opet nikad se ne zna, vidjet ćemo šta će vrijeme i naš spori pravosudni sistem donijeti.

Mi smo evo cijelo vrijeme kod svojih, malo kod mojih roditelja, malo kod roditelja MM i hvala Bogu da imamo gdje biti. Okreće mi se u želudcu kada pomislim da se vratim kući, jer u tom stanu se ne osjećam kao kod kuće, nit mi je dijete rahat, niti smo mi rahat.
Najveći razlog što nam se ne vraća je što jako prija ova sredina gdje je sada, i roditelji MM i moji imaju dvorište, lijepo je vrijeme, malac baš uživa i jako je napredovao...
A naravno ne mogu ni da podnesem sav onaj pritisak i iščekivanje kad će se šta desiti.
Teško nam pada ova odvojenost od MM, ali to je najbolje trenutno rješenje za nas.
Znam da mnoge od vas smatraju da je ovo glupo, ali drugačije je kad vam se to lično dešava.

Imala sam tragediju u porodici. Riječ je o djevojci koju je proganjao komšija, institucije je nisu mogle zaštititi, moralo se čekati da se nešto desi,.. sve se na kraju završilo njenom pogibijom.

Ne strahujem bukvalno u tom smislu da nam može nauditi, ali prijetio je i to mi je pouka da se povučem, kada već imam gdje, jer moram misliti prije svega na svoje djete i njegovu sigurnost.

ja te razumijem, ne vrijedi se s rogatim bosti. zelim vam srecu da sto prije prodate i rijesite stambeno pitanje na najbolji moguci nacin

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

Molim mišljenje/savjet kako postupiti:

Ukratko situacija je ovakva - komšijin balkon, pun cvijeća nalazi se iznad naših ulaznih vrata i dvorišta. Sa njima nismo u nekim odnosima jer smo prije par godina imali isti problem a riječ je o tome da šlaufom zaljevaju to cvijeće na balkonu što rezultira slijevanje vode sa balkona tik nama pred vrata i u dvorište (gdje nam se također suši i veš) pa je boravak u dvorištu tada ne prihvatljiv. Curenje i na kraju kapanje vode se završi nakon 1,5h. Da ne spominjem da svaki dan metem latice cvijeća te čistim ulazna vrata uštrcana vodom od tog zaljevanja cvijeća  Nakon frke prije par godina, situacija se promijenila, počeli su NORMALNO zaljevati cvijeće (ja sam i dalje nastavila svakodnevno mesti ostatke ali hajde, nema veze). Juče, mi svi u dvorištu, pametnica ponovi sve isto od prije nekoliko godina  Da ne bih planula pred djetetom, pokupili smo se i ušli (svakako smo taman i htjeli) pustila sam da se smirim i odlučila čekati prikladnu priliku da im se obratim. Danas dok sam sterala veš desio se momenat. Obratim se g-đi sa riječima "da je posljednji put molim da nam ne proljeva vodu iznad glave!" Nakon njenih riječi da je ne zanima šta ja želim i da joj prestanem prijetiti  odlučila sam da ću da počnem da igram njenu igru! Ukoliko nije u stanju da se ponaša civilizovano, ok, nema frke, sada ćemo i mi da budemo divljaci.

Dio iz Bontona:

.....Ako vam se dok zalivate cveće na balkonu desi da polijete balkon ispod vašeg, potrudite se da se odmah izvinete, a nikada nemojte zalivati cveće ako je ispod vas prostrt veš.......