Ma stvarno mislim da je ovo kao ospice...moras ih prelezati da bi bio uvjetno receno imun... sve mi znamo sta smo prolazile...i prosle...neke ce tek...nema savjeta koji bi olaksao il pomogao...najbolji je kao i u vecini slucajeva...vrijeme...potrebno je vrijeme da se prihvati cinjenica da mi u ovoj utrci za bebu ..trcimo na stazi sa preponama...al nadam se da ce mo je savladati..



< Poruku je uredio ledy blue -- 24.1.2012 22:48:44 >

_____________________________

Ona ne zna zbog cega je bas ona izabrana da bude vojnik te bitke. Ali zna da mora da se bori. Zato, pruzite joj ruku. I podrsku...

Po ko zna koji put jutro docekujem bez sna.
Glavobolja, glupaca dosla, i hiljadu zasto, a niti jednom nemam zato.

Pitam se koji je to osjecaj, taj kad u sebi nosis zivot, i molim Boga di mi podari da stvorim zivot.
Muz me tjesi, cini se jak, ali ni on mi ne pokazuje pravo lice, vidim ga sa drugim bebama, bas ga djeca vole.
Tesko jest, ali nekako sam i naucila da zivim sa teskocama.
U zivotu za ama bas sve sam se posteno namucila, ono sto se kaze sve sa svojih 10 prstiju, i eto, zezam se na svoj crni humor, rekoh i za dijete se haman moram posteno da na*ebem u zivotu.

Tesko, jako mi je tesko. Jucer dosla komsinica iz bolnice, porodila se, sve tete iz stanova izasle, ja nisam mogla. Nemojte me pogresno shvatit, drago mi je zbog nje, ali nisam htjela jer ce odmah mene pitat, a sta ti cekas??

Boze, olaksaj nam samo u borbi.Amin....



_____________________________

Sve što sam starija to udobnije gaće biram!

draga Maxus isto mi je tako. Put nas trudilica je trnovit i mukotrpan. Moramo ga prec da bi dosle do svoje zvijezde,al ponekad sa strahom se pitam da li cu ikada doc do te zvijezde? I onda mi neki glas govori da hocu,da moram biti strpljiva i jaka i da moram vjerovat.

_____________________________

Covjek snuje ,Bog odredjuje.

Tesko jeste, ali bude mi teza pitanja od zena koje eto Bogu fala nisu imale poteskoca, njihovi pogledi, njihova osudjivanja,
ja mogu putovat jer NEMAM djece, nemam obaveze, a ona ima dijete, i ne moze, sta cekam, ode mi zivot, odose mi godine, e bas sam zlocesta jer ne zelim bebu. Boze pomozi da sacuvam razum.

Nek mi neko pokaze koje dugme je prekidac za trudnocu, ici cu na kraj svijeta da ga ukljucim, jer eto mogu putovat, nemam djecu.

Tesko, ja bar kad sam tuzna ne mogu da jedem, bar se ne debljam, eto to mi je utjeha.
Dusu sam ispakala, vise nemam suza, sad samo sjedim i cutim, tako praznim dusu, tako punim baterije za sledeci mjesec.....



_____________________________

Sve što sam starija to udobnije gaće biram!

Mi evo pokusavamo 3 godinei sad sam kod dr. Balic otkrila je moj problem i sad ga rjesavamo.Ako Bog da slj. mjesec cu na histeroskopiju i hsg pa ako poslije ne bude nista prirodno ici cemo na insemnaciju.Mislim nemozemo samo sjediti i kukati na svojom sudbinom.Znam da je teska dozivljavam je isto na svojoj kozi,al borim se i nadamo se ja i MM "moja ljubav" najveca da ce se ta borba isplatiti.A ako se ne isplati sta cu Ne mogu se ubiti i iskociti iz ove koze.Imamo jedno drugo to mi je najvaznije,da smo zdravi,al bilo bi najljepse kad bi jedna mala dosla kao kruna nase ljubavi.

< Poruku je uredio malena27 RR -- 26.1.2012 17:21:13 >

_____________________________

Covjek snuje ,Bog odredjuje.

svatko nađe načina da se nosi sa svojim teretom, već sam pisala na drugoj temi, ovaj tjedan u mm porodici tri bebe se rodile, dvije prva djeca, pa se u kući, preko telefona, mobitela, interneta samo o tome priča, i još kad dođe ove susjede samo o tome....kako su se one sad ispunile kao žene, kako samo takve vrijede itd. itd. i još neke priče, a znam da su upućene na moj račun kao kritika, dođe mi da ih tavom po glavi , i sve misle da ne želim zato što još idem na faks, pa priče kako sam nabavila kao zamjenu, oooooooooojjjj, kako još ne želim, pa zapitkivanje s visoka : Ima li u vas šta? kao mi ono jadni pa se naslađuju našim problemima, a sve glume neku dobrotu.
Muka mi je od takvih ljudi i teško je ne sekirati se od njihovih priča, nekad kažem samoj sebi da me ne treba dirati nešto od takvih kojima je jedini posao ići od kuće do kuće i sipati ljudima sol na ranu .
Znam da me čekaju još i sve te silne babine sad ubrzo, pa se psihički pripremam da se kontroliram gledati sve te male , a ja još nemam svoje, i biti spremna na mudrosti novopečenih mama, a štaš



_____________________________

Božja volja nikada nas neće odvesti negdje gdje nas Božja milost neće zaštititi.
beba je stav Boga da svijet treba i dalje postojati......

ali ta priča da sam sebična što imam cuceka pa mi je on zamjena za dijete, to nemogu nikako shavatit tu njihovu priču kako je tako sad svugdje u svijetu i to je moderno a bezobrazno u isto vrijeme. Eto meni je moj cucek veći čovjek od njih takvih. Još će počet pričat da mi je mm peder pa da je i to razlog, ccccccccc

_____________________________

Božja volja nikada nas neće odvesti negdje gdje nas Božja milost neće zaštititi.
beba je stav Boga da svijet treba i dalje postojati......

znam draga potpuno te razumijem,ljudi su zlobni i znatizeljni. A za cuku te potpuno razumijem.Ja sam svog macka voljela vise nego nekog covjeka i bolji mi je prijatelj bio,ne bi me svjesno uvrijedio kao neko. utjehu sam nasla bila u njemu,mazila ga pazila igrala se sa njim,a on je meni svu tu ljubav uzvracao. Kad je uginuo suza i suza sam prolila za njim,bilo mi je stvarno pretesko kao da sam nekog bliskog izgubila. I vec znas kakva je bila reakcija okoline. Kao place za mackom nije normalna,smijali mi se i tako...Al znas kako me briga,ljudi su bezosjecajni i gledaju samo interes. Ja sam sliku svog macka uokvirila i uvijek ga gledam,pa kad dodju nista ne komentarisu,al u sebi sigurno misle da nisam normalna.

_____________________________

Covjek snuje ,Bog odredjuje.

Ah, ma mi smo ludi, pare trosimo na hodanje, ni u sta ne ulazemo. Bolje nam je da dijete odgajamo nego sto gu*ice vodamo po svijetu.
U sta cenam zivot proc, ma uzas.
Nekad se ne osvrcem, ali u poslednje vrijeme sam u stanu, ne idem u drustva koja postavljaju glupa pitanja, imam odredjen broj ljudi s kojim se druzim.
Idem na fakultet, jos 2 ispita imam koja nisam pipnula evo vec godina, ko kad sam budala, moram se prifatit knjige, pa bice kako je Bog odlucio.....

_____________________________

Sve što sam starija to udobnije gaće biram!

i ja sam kad sam se udala donijela sa sobom svog mačka, i prije mjesec i po susjed,nema tri metra od naše kuće, otrovao ga, vidio ga svekar kako ga zove i nešto mu daje, kasnije ga zaova našla ispod auta krepanog, ja tad imala temp. čujem je kako plače vani, izišla jedva, imam šta vidjeti, ko da mi je netko zabio nož u stomak, uhvatio me bjes ja uzela kamen, htjela mu razbiti prozor na kući, sreća pa je mm bio pored mene. Toliko sam ga voljela i svatko od nas, čak ga je cucek volio i igrao se s njima. Kasnije ga svekar napao, a on se izvlačio da mu je dao loj , ja nezz dali mačke hoće uopće to jesti, s tim tipom više ne razgovaram i rekla sam samoj sebi da čim prije nađem u nekoga mačiće da ću ih sve donijeti, pa nek onda oproba on da hrani moje mačke

_____________________________

Božja volja nikada nas neće odvesti negdje gdje nas Božja milost neće zaštititi.
beba je stav Boga da svijet treba i dalje postojati......

maxus bona ne valja tako, treba da slušaš ljude koji su tako mudri i pronicljivi, oni su ti pozavršavali sve moguće fakultete, ma imaju pameti i mudrosti toliko da se čude kako ih još nisu zamijetili pa ih zovnuli da budu predsjednici država, šta ću ti pričat.........

_____________________________

Božja volja nikada nas neće odvesti negdje gdje nas Božja milost neće zaštititi.
beba je stav Boga da svijet treba i dalje postojati......

grozno da takvi ljudi zive na zemlji,uh,sva sam se najezila...A da jos ovo da kazem dobijam poruku od rodice iz njemacke kao dolazit ce u 6 mj. pa da mi ponese neke stapice da mogu odrediti kad mi je tacno ovulacija. Pa zar moze msilit da sam tako glupa da ne znam polsije 3 godine sebi odredit ovulaciju Znam da nije nista lose mislila al sam tuzna i iznenadjena. Kad sam ispricala MM kaze reci joj da nam posalje para za doktore bolje bi joj bilo

_____________________________

Covjek snuje ,Bog odredjuje.

pozdrav cure moje u svakom od vasih postova pronadjem sebe, ja sam u borbi za bebicu vec 6 godina iza mene jedan spontani dvije inseminacije i brdo nalaza pregleda i more isplakanih suza. meni je treca godina bila najteza tad sam imala spontani i bas pala u depresiju trebalo mi je godinu dana dase koliko toliko iscupam. tesko jeste onaj ko nije prosao ovo sto mi prolazimo nezna koja je to muka. mene vise i nepitaju imali sta novo i sta cekate valjda su svi konacno skontali da imamo problem. mnogi koji su upuceni u nas problem me pitaju pa koliko to sve kosta para sve te pretrage i terapije i kad im kazem svi kazu joj pa to je skupo nije vam lako,a niko nepita koliko to kosta zivaca suza i neprespavanih noci.

cure moje, sad cete reci sta ce ova ovdje kad ima dvoje djece... eto, dosla i da znate da mi je jako tesko sto se tako osjecate. ne znam sta bih vam rekla da se osjecate bolje. neki dan sam pricala sa dobrom drugaricom koja skoro cetiri godina (uh, ustvari skoro pet godina) pokusava da ostane trudna. ja budala pomislila da je odustala i da ima negativan stav prema tom problemu sada a ona meni kaze da ni slucajno nece odustati i da su ona i njen muz itakako puni nade. svaki put kad mi ostavii sms da je nazovem kad stigne jer mi ima nesto vazno reci, ja pomislim da je to :) nekad ne zelim pricati o mojoj djeci al onda skontam da sam budala jer se i ona raduje njihovom napretku i fazonima raznim kao i ja. nemojte izbjegavati prijateljice s djecom. to ih mozda boli. uzivajte igrajuci se s djecicom a ako Bog da i one ce se radovati vasoj djeci. prijateljstvo je to.
sto se tice komentara drugih ljudi, oni sve komentarisu. kad ces se udati, kad ces roditi dijete, kad ces roditi drugo dijete, sta ce ti ovo, sta ce ti ono. muka je svakom od toga. nisu svi zlonamjerni nego bas ne kontaju neke stvari.
strpite se i sve je u bozjim rukama a on sigurno ima svoje razloge i zelim vam da sto prije osjetite neopisivu radost roditeljstva

< Poruku je uredio Alma_27 -- 25.1.2012 14:09:51 >

trudilice moje veliki zagrljaj za vas u potpunosti vas razumijem čitala sam vas jutros u 6 sati dok sam hranila svoju bebu za koju sam se borila 4 godine evo i sad mi suze krenu i svaki put kad ga pogledam i kažem sebi da sam stvarno sretna žena  bez obzira koliko sam puta oplakala svaki put kad je došla  kad je neko drugi ostao a ja nisam kad sam spala na 47 kila  i  kad sam stvarno mislila da više nema nade za mene ja sam  ostala trudna  vantjelesnom oplodnjom iz prve e tek tad sam plakala  i zahvaljivala dragom bogu što nije digao ruke od mene išto mi je podario moju ljubav naljepšu na svijetu
znam da se treba boriti samo nikad nemojte posustati i odustati i kad jedno poklekne drugi neka ga digne  jer koliko treba živaca i svega ostalog treba i ljubai od partnera
ja vam želim najveću sreću  na svijetu i da svaku jedan dan obraduje jer vi to zaslužujete 

ja sam se upravo vratila sa jednih babina,zena je rodila 2 djete i malo kroz pricu kaze:pa eto sve hocu da te upitam a nezgodno mi kako vi nemate djece.cuj nezgodno joj pa sto onda pita a ja nakva nazivcirana joj kazem da ja jos ne zelim djecu jer nisam spremna.kaze ona moja imas i ti godina nemas sta cekat bogami ako ne zatrudnis ove god poslje ti nema koristi kasno ti je.uh jos sam sjela 5 min i rekla moram ici kontam e nes me vise ni vidit.

Drage moje suborke,

ovi mi vasi postovi dodju kao jedini dokaz da nisam ''''poludjela'''', da i svi drugi u istoj situaciji prolaze slicne misli, osjecanja...
Ma svega je tu bilo od grcevite potrage za razlogom, nekom vlastitom krivicom, smislom ovoga sto se desava..
pa onda stalno preispitivanje sta sam pogresno uradila, danonocnog plakanja nakon negativnog testa, pa onda one ruzne emocije,
nekakav ubod u grudi kad saznam za tudju trudnocu, koje su se eto tek tako jednostavno desila,
i u isto vrijeme krivica i samoosudjivanje sto tako nesto uopste mogu osjetiti pa makar i na trenutak.
Pa onda napadi panike kad pomislim da nikad necu biti majka, nesanica, bijes,
onako neodredjeno, nikome upucen bijes u meni i ljutnja na cijeli svijet, ogorcenost, povremeno gubitak vjere...
ma sve mi se to desilo sto mi se nikad prije nije desilo i sto nisam mislila da mi se moze desiti.
I sad, nakon skoro 3 godine, je sve to nekako proslo, i ostala ta grozna teska tuga o kojoj sam govorila, i koja je uvijek tu...

A u isto vrijeme dok sam prolazila svu tu ''''dramu'''' mi se prvi put u zivotu desilo da
padnem u svojevrsnu izolaciju, i mislim da mi je to u jednom periodu podjednako tesko palo kao i ta cista zelja za djetetom kojeg nema.
Zaista nisam dobila niciju podrsku, ni od porodice ni od prijatelja. Nikome vise ne zamjeram, ali uporno pokusavam da shvatim.
Zasto se o tome suti?
Sta je tako specificno na ovoj problematici? Ljudi ne zele da se mijesaju, jer je previse licno?
Ili ne razumiju kako je nama strasan taj problem i njegove posljedice, kako su nam zivoti potpuno izmijenjeni?
Nemojte me pogresno shvatiti ja stvarno nikad nisam htjela razglabati sa svakim o ovome.
Ali od odredjenih ljudi, zaista bliskih ljudi u zivotu, ocekivala sam neku vrstu podrske
- trebalo mi je samo da odrzim neki privid normalnosti, da izadjem iz svog skrovista i da znaju sta se u mom zivotu zaista desava,
da im makar kazem sta radim i planiram, da mi neko kaze obicno ''''sa srecom'''', da znam da im nije svejedno-
uvijek bih dobijala neka objasnjenja zasto ja ne trebam tako da se osjecam,
kako ne treba tako da razmisljam, da trebam to da promijenim, da ne trebam na to da mislim i slicne gluposti.
A onda sam i ja odustala jer sam shvatila da me njihovi komentari, iako sam sigurna da su dati s najboljom namjerom, samo povrjedjuju,
nenamjerno znam, ali je tako..
Tako da sma na kraju ipak postala izolovana, usamljena, obiljezena...a sudeci po vasim postovima izgleda da tako mora biti.

Cesto se pitam kako bih se ja ponasala da ja nisam nikad imala ovaj problem?
Cesto se pitam koliko sa ja nekad u proslosti pokazivala razumijevanje za ljude generalno i njihove probleme,
koliko su moji dobronamjerni komentari s kojima sam mislila pomoci zapravo ucinili da se osoba koja mi se povjeri osjeca jos gore.
Odlucila sam da budem puno opreznija u buducnosti...

Ja svom muzu vise ne placem niti mu govorim koliko mi je tesko, jer s ozirom da je razlog za nas problem
prema doktorima iskljucivo na njegovoj strani, necu, trudim se stalno izgledati OK, biti hrabra i glumatati i njemu,
jer bio je faza kad sam plakala danima i nocima i sad vidim da je svaka moja suza bila kao optuzba, i necu to vise da mu radim...

Izvinite na dugom postu i hvala drage moje da mogu sve ovo ovdje reci i napisati da ne puknem ko balon:)

I samo cu se posebno zahvaliti nasim dragim forumasicama bivsim trudilicama
koje su uspjele i postale mame na rijecima utjehe...

Aavalon, Malena27 evo citam vase postove po 100ti put i citacu ih opet kad ustreba jer stvarno daju snagu.
Veliko vam hvala mame:)


< Poruku je uredio choirgirl -- 25.1.2012 15:11:12 >

Ajla
Cekamo te, dodji i podijeli s nama svoje cudo, masAllah...........

_____________________________

Sve što sam starija to udobnije gaće biram!

draga choigirl slobodno olaksaj dusu svima nam dodje zuta minuta i meni je cesto tako.ja kad dobijem strasno sam bjesna neko place al ja sam tako ljuta neznam na koga ma na cjeli svijet svak me zivcira i najradije bi razbijala po kuci.neznam nadam se samo da ce bog i na nas nekad pogledati

Ajlaaaaa

Uljepsala si mi dan, ma sta dan, sedmicu, mjesec citav:)

Kako prije nisam znala za ovu temu, pa da i na njoj dušu olakšam kad mi je bilo najteže. Pročitah sve od prvog do zadnjeg posta, prepoznah se u svakom, i tužnom i radosnom i šaljivom. Od suza, preko utjehe u hrani, postupaka, pregleda, nalaza, i naravno neuspjeha. Mi smo svoj svemir čekali 4 godine. Počeli smo raditi na bebi još prije braka. Mislila sam, hajde ok nije ovaj mjesec, biće idući, sigurno. I tako nizali su se ciklus za ciklusom, suza za suzom, negativni testovi. A onda smo nakon godinu odlučili krenuti u "pravu" borbu. Prvo ja, pa onda i mm. Kako smo krenuli, čini mi se da nije bilo sedmice da nismo visili po labaratorijama, ordinacijama. Imali smo tri inseminacije. Tri, narvano, neuspjele inseminacije. Kažem naravno, jer sam, vjerujte, izgubila svaku nadu da ću ikad uspjeti, da ću ikad imati svoje čedo. Naša mala porodica koju smo sačinjavali mm, ja i naša mačka, nekad tih dana postala je bogatija i za jednog zlatnog retrivera, kojeg mi je mužek kupio da bi bar malo unio srećice na moje lice i u moje srce. Znam da su mnogi pomislili kako smo samoživi jer umjesto djeteta vodamo psa, ali.... Takvim nismo dali pristupa, nije im bilo mjesta u našim životima.
O da, bilo je trenutaka kada smo bili istinski srećni i što nemamo dijete, obično kada vidimo kako neka djeca prave scene po supermarketima, obično na nekim rođendanima, zabavama gdje bi neka djeca prevršila svaku mjeru svojim bezobrazlucima, tada bi se ja i muž samo pogledali, i znali smo oboje šta mislimo (ako je to ovako, onda nam je bolje samima). Nekako nam je oboma najviše pomogao posao, zaokupili bi misli, svako nad svojim računarom pripremali stvari za sutrašnji radni dan.
I takooo.... Naša mala "idila" nakon četiri godine, ozbiljno se poljuljala jednom malom posve svijetlom, bezazlenom drugom crticom na milionitom testu. Čini mi se da su mi tada trebale troduple naučale da je vidim :) Obrni, okreni, iz ovog i i z onog ugla, na dnevnom i na vještačkom svjetlu, bila je tu. Svijetla, presvijetla, ali ipak tu. Plakala sam dva debela sata. Ne od sreće, već od straha. Od straha da nije istina, da TO nije istina. Razlikovale su se te suze od svih dosadašnjih, ono su bile suze razočarenja, bola, a ovo suze strepnje i neopisivog straha. Nikad u životu nisam osjetila ono što sam tada. Znajući da u meni napokon nešto raste, da napokon kuca jedno malo srdašce upravo tu ispod mojih rebara, promijenilo me je za čitav život. Jer mene neplodnost nije promijenila, promijenio me moj maleni svemirko. Neplodnost je samo otkrila jednu novu mene, jednu ponekad mnogo tužno, ponekad ironičnu, ponekad i zavidnu, ali ipak na neki naćin zadovoljnu osobu. Ali, ON... On me je promijenio zauvijek, on je iz mene izvukao ono za što nikad nisam ni mislila da imam, toliku snagu da se za njeg borim, toliku strpljivost da ga čekam.
Moj mali miš, moj maleni švrle je sada 14-mjesečni mali glumac koji svakodnevno priređuje po jednu prestavu u našem životu.
Znam, život je nepredvidiv, itekako. Ponekad nam servira nešto i što nismo naručili, kao što je nama servirao neplodnost, nekome možda nešto drugo, ali uglavnom, čovjek nekad ne dobije ono što je tražio. Ali, naše i nije da se bunimo. Naše je da se borimo da dobijemo ono što smo naručili. Metaforički, ali tako je.
Sve trudilice mogu razumijeti moju priču, ja mogu razumjeti priču svake od vas, hodali smo u istim cipelama. Ali se također nadam, da će se mnoge od vas još ove godine naći i na ovoj drugoj strani, naći ponovo u mojim cipelama, novim, ljepšim, koje nam svima bolje pristaju. Mile moje, i znane i neznane, grlim vas snažno i čekam da jedna po jedna dođete. Tamo gdje i pripadate.


_____________________________

... pronašli su Ameri šifru za to: take it easy, lutko lijepa...


<3 Ali Khan <3

rastopila sam se

< Poruku je uredio malena27 RR -- 26.1.2012 17:24:54 >

_____________________________

Božja volja nikada nas neće odvesti negdje gdje nas Božja milost neće zaštititi.
beba je stav Boga da svijet treba i dalje postojati......

Ne znam da li placem od tuge jer je glupaca stigla i ovaj mjesec, ili placem nad ovim predivnim postom, i Bozijim odredjenjem da ono sto ce bit i bit ce.....
Hvala ti balasgirl na tvojoj prici, ulijevas nam nadu.....

_____________________________

Sve što sam starija to udobnije gaće biram!