Da i ja napisem svoje iskustvo nakon prvog poroda.
Imala sam super porod, ljekar me porodio i on me sio odmah nakon poroda.
Primila sam injekciju i nisam ni osjetila sivanje.
Kasnije tog dana "svi zavirivali"(babica, asistenti i sam ljekar) i svi odusevljeni:
krupna bebica, samo dva konca, idealno...
Ja dosla kuci...lezala... super, skoro nista ne boli ALI sam imala ruzan pritisak dolje i osjecaj da nesto izlazi...
na to su se svi smijali, pa izaslo je sto je trebalo...
Danima tako... ja "provirila dolje", rana super, ali ja ne mogu sjesti...
vise od dvadeset_ dana sam krvarila po malo...
opet sve zene tvrdile da je normalno i do 40 dana...
25 dana nakon poroda, moja bebica zavrsi u bolnici, a ja sva uplakana s njom u narucju sjednem na stolicu s koje nisam mogla ustati...
ljekari me "napadnu" sto sam sjela, ja jedva ustanem, ali beba je u pitanju pa ne mislim o tome...
Tri dana u bolnici se vucem jer nisam mogla koracati...
Kada napokon dodjem kuci, padnem na krevet i kazem mami da nesto nije u redu... zena pogleda, nazove mm i posalje nas ljekaru...
Ginekolog otkrije DA JE U MENI OSTALA GAZA kojom je ljekar "kupio" krv pri sivanju...
Znaci nakon 28 dana mi to izvade...
o cudjenju ljekara... o smradu i izgledu gaze... o izapiranju vam necu pisati...
Moja sreca u nesreci su tri dana provedena na stolici u bolnici koja su to pokrenula...
Poslije drugog poroda sam samo ponavljana: Nemojte mi nesto zaboraviti unutra
_____________________________
“One su male, ali su velike, odnosno, hoću reći, nisu više male, ali su dosta velike da ne budu male“... One su T&R...